“Potrebno je mnogo novaca da bi se izgledalo ovako jeftino,”
izjavila je jednom prilikom američka country pjevačica Dolly Parton. Iza ove plavuše krije se mnogo iskustva, ali prije svega životne energije i iskrenog uživanja u onome čime se bavi. Kad je napunila šezdeset, izjavila je kako nema šezdeset, već seksdeset (“I’m not sixty, I’m sexty”). Jest, obavila je nekolicinu plastičnih operacija – lica, grudi, usana i tko zna čega sve ne, ali… ona to može. I sama je priznala kao su njeni počeci da izgleda “ženstveno” često vodili tome da izgleda poput klauna, ali su joj pomogli da se osjeća “lijepom”. Čini se da je svojim izgledom utjelovila svoje snove iz djetinjstva, da bi kasnije, uslijed niza operacija, izjavila kako je njezin duh prelijep da bi obitavao u oronulom tijelu.
Dolly Rebecca Parton rođena je na današnji dan 1946. (Sevierwille, Tennessee), a odrasla je uz jedananestero braće u siromaštvu, što je opjevala u klasiku Coat of Many Colours. Iako je odrasla u poprilično religioznoj pentekostelnoj sredini (djed joj je bio svećenik), nije se priklonila nijednoj religiji.
Počevši pjevati još kao dijete na radiju i televiziji, nakon mature preselila je u Nashville i u svoju muziku uključila elemente folklora i tradicionalne glazbe karakteristične za istočni Tennessee. Njen uspjeh u početku vezan je uz pisanje pjesama za druge, a u tom periodu snimila je i i jednu od svojih prvih pjesama, “Dumb Blonde” (jedna od rijetkih koje je snimila, a nije sama napisala). Debitirala je 1967. albumom Hello, I`m Dolly. Godine 1966. udala se za Carla Thomasa Deana s kojim je i danas u braku i s kojim je odgojila nekoliko svojih nećaka (nemaju vlastite djece). Dolly kaže da je Carl tek nekoliko puta svjedočio njenim nastupima jer izbjegava publicitet.
Prvi samostalni single nije došao više od 17. mjesta na ljestvicama, kao ni kasnije poznatija stvar In the Good Old Days (When Times Werw Bad), dok je duet s poznatim country pjevačem Porterom Wagonerom plijenio više pozornosti od Dollyinih pokušaja da ostvari samostalnu karijeru.
Nakon dvije godine, kad je Dolly otpjevala “Mule Skinner Blues” Jimmija Rogersa, uslijedio je uspjeh. U tom periodu nastala je i pjesma “Coat of Many Colours”, a vrhunac se zbio 1974. pjesmom Jolene, nakon čega je Dolly prestala putovati s Wagonerom (najavljivač u Jolene u ljubičastom šarenom odijelu).
Iste godine napisala je i pjesmu I will always love you o razlazu s Wagonerom, za koju se interesirao i Elvis Presley, no odbila ga je (osim što joj je pridodan nadimak “Željezna leptirica”, zapravo nije puno izgubila jer je od tantijema na tu pjesmu zaradila dovoljno da kupi cijeli Graceland).
Od 1977. upušta se u pop vode, osvojila još niz nagrada i vrhove top ljestvica i glumila u nekoliko filmova. Jedan od njih, Od 9 to 5, u kojem je glumila zajedno s Lily Tomlin i Jane Fonda, donio joj je nominaciju za Oscara za pjesmu “Shine Like the Star”. Tom pjesmom svrstala se u rijetke ženske country pjevačice čija je pjesma istovremeno došla na vrh pop i country ljestvica.
“Islands in the Stream” (1983.), duet s Kennyem Rogersom (Bee Gees su napisali pjesmu) dva tjedna je držao prvo mjesto na ljestvicama. U međuvremenu se vraća korijenima – countryju. Cijelo vrijeme nastavlja pisati i snimati, a novi pravac u kojem se također smalazi je bluegrass. Svoju drugu nominaciju za Oscara za najbolju pjesmu zaslužila je napisavši pjesmu
za film Transamerica (2005.). Najrecentniji album “I Believe in You” iz 2011. prvi je njezin dječji album i 47 solo studijski album.Broj nagrada i priznanja koje je Dolly primila kao jedna od ženskih predvodnica countryja u više od 40 godina uspješne karijere poprilično je velik, ali ono što najviše oduševljava je brojka od više od 3000 napisanih pjesama. Također je priznata kao jedna od najtalentiranijih pripovjedačica u countryju budući da se velik broj njenih narativnih pjesama temelji na doživljajima iz djetinjstva.
Dolly svira autoharp, bendžo, bubnjeve, cimbala, violinu, gitaru, harmoniku, frulu i klavir. Osnovala je program Dolly Parton Imagination Library koji djeci slabijeg imovinskog stanja od rođenja do ulaska u vrtić jednom mjesečno šalje knjigu na kućnu adresu. Za svoj program opsimenjavanja primila je također niz nagrada, a za doprinos countryju dva počasna doktorata.
“Under this hair is a brain, not that you’d ever care – and you only see tits, but there’s a heart under there.”
Country kao glazbeni žanr tradicionalno ženu povezuje s domom. Nastao na američkom jugu, country je izrastao iz radničkih obitelji u kojima je žena majka i kućanica i radnica. Osim Parton, i ostale pjevačice američkog countryja opjevale su u svojim pjesmama identitet radnice i majke koja se bori balansirajući kućanstvo, djecu i rad. Neke su se, poput Lorette Lynn, priklonile spomenutom idetitetu, dok su neke, poput Dolly Parton, pronašle poziciju s koje ga istovremeno opisuju u pjesmama i hvale, a opet ga se odriču i propituju.
Ljiljana Žegrec
