Prelomni trenutak nastaje kada se na Demofestu pojavljuje banjalučka grupa "Basdans"! Umalo da zaboravim, moj prijatelj Drago Burazer, nekadašnji menadžer "Basdansa", zajedno sa mnom pratio je dešavanja to veče na Demofestu. Drago, nabacio preko leđa nekakav prsluk, istina ljetna varijanta, ali je temperatura zraka tolika da nema potrebe da ga nosi. Skida prsluk i ukaza se majica sa logom "Basdansa"… I tako je nastala ova fotografija.
Piše: Mišo Vidović
Autor: Impuls
Biću iskren. Na drugo veče Demofesta privukao me nastup Lačnog Franca. Zoran Predin i ekipa pošteno odradili ono zašto su došli u Banjaluku. To što je njihov nastup ispratio relativno mali broj publike, Predinu i ekipi nije smetalo da "provozaju" svoj repertoar i pokažu kako "stari momci" još uvijek dobro funkcionišu.
Osim Predina i ekipe, na Kastelu, možda nije ispravan "termin", u revijalnom dijelu nastupio Ky-Mani Marley, reggae zvijezda sa Jamajke. Prezime dovoljno govori, sin pokojnog Boba. Nastup sina slavnog oca mnogobrojnu publiku je od starta opčinio vrhunskim zvukom, ali i porukama ljubavi i slobode, koje su emitovane već od uvodne "Positive Vibration".
Ovako se navodi na zvaničnom sajtu festivala (demofest.org) i dodaje: ”U pratnji vrhunskog višečlanog sastava, uz mnogo plesa i neposredne komunikacije, posjetioce je redom oduševljavao pjesmama poput ritmične "Love Over All", lagane "Hey" i žestoke "Armed and Dangerous". Publika je tokom cijelog nastupa reagovala na emocije sa bine i uzvraćala ih, a mlađi Marley je hitove svog preminulog oca Boba, poput "Iron Lion Zion", "Redemption Song" i zaključne himne "One Love", otpjevao uglas sa prisutnima…
Lijepo rečeno i napisano, ali nastup sina slavnog i daleko poznatijeg oca, čiji nasljednik baštini ono što mu je u amanet ostavljeno, lično me nije impresioniralo. Možda i zato što je po izlasku na binu bend nekoliko minuta "tražio" zvuk, povremeno štimanje instrumenata u toku pjesme, blago rastrčani tehničari po bini, a bacivši pogled prema miks - pultu, moglo se primjetiti da se tonac "igra" sa miksetom kako bi "izvukao"… Ipak, bend se "sastao" sa zvukom i otprašio svoje, ali mali početni problemi obeshrabili (čitaj iznervirali) da se "uživim" u njihov nastup. Neko će reći "šta s..., pa oni su ipak svjetske zvijezde". Naravno, svako ima pravo na svoje mišljenje, ali isto tako imam i ja pravo da iznesem svoje...
Prelomni trenutak nastaje kada se na Demofestu pojavljuje banjalučka grupa "Basdans"! Umalo da zaboravim, moj prijatelj Drago Burazer, nekadašnji menadžer "Basdansa", zajedno sa mnom pratio je dešavanja to veče na Demofestu. Drago, nabacio preko leđa nekakav prsluk, istina ljetna varijanta, ali je temperatura zraka tolika da nema potrebe da ga nosi. Skida prsluk i ukaza se majica sa logom "Basdansa"… I tako je nastala ova fotografija.
- Drago, hoćemo li ovu fotku "puštati" na društvene mreže?
- Naravno, da hoćemo… I ode fotka na društvene mreže sa potpisom "Basdans na Demofestu…".
Šta je bilo poslije?
I taman što sam "skočio" po još jedno pivo, krenu da pišti mobitel, stižu lajkovi, jedan drugoga prestižu. Ukazuju se prvi komentari…"tu je i Basdans ... dobra ekipa… divno je da opet sviraju... lijepa vijest... kaži kakve suze tebi trebaju, tako nekako ide ako se dobro sjećam…”
Ipak, moram da demantujem... Ispravka, možda je fotografija drugačiju poruku poslala... I ja bih volio da su ponovo zasvirali, ali nisu...
Biće, Šomi... nisu zaboravljeni...
Ide ponovo moje pojašnjenje…
- Naime, radi se samo o majici koju Drago nosi večeras na Demofestu, malo simbolike...
- Baš šteta, neka je majica tu, a možda se okupe opet nekada…
I na kraju zaključujem…
Da je Basdans večeras na bini, odgovorno kažem da bi sve ove bendove oduvao… Moje lično mišljenje... Veći broj ovih demo bendova što sam večeras imao priliku čuti, ništa epohalno…
A na majici piše "Basdans-Trg Krajine,3. juli 2006.". Dan kada je "Basdans" u punom sastavu održao koncert ispred "Boske" i na taj način obilježio dvadeset godina od pobjede na festivalu mladih bendova "Subotica 86". I još nešto, da se ne zaboravi. Prvi put u istoriji ovog prestižnog festivala jedan bend bio je apsolutni pobjednik. "Basdans" je bio najbolji po mišljenju stručnog žirija, publike i novinara…
Da se za kraj vratimo malo u 2006. godinu. Trećeg jula, "Basdans" ispred "Boske" održao koncert kojim je obilježio dvadeset godina od pobjede na festivalu u Subotici. Nekoliko dana nakon koncerta, Drago Burazer, šalje mi mail sljedeće sadržine: "U prilogu je moja pjesma koju sam napisao u dahu i koja sadrži pjesme Basdansa u jednoj pjesmi. Nisam to nikada do kraja dao do znanja nikome iz benda, samo sam Neši i Zdeni malo nagovijestio... A nisam nikada objavio tu pjesmu... Radi se o pjesmi u kojoj su nazivi svih pjesama Basdansa, onih najizvođenijih…
Evo Dragine pjesme:
Vidjeh sliku
na njoj, Caki i ja
i ljudi iza nas
svi s rukama gore
Vidjeh naša sretna lica
i rekoh sebi tada
Budi siguran
da u Banjaluci koja ima Jedno nebo
i dalje Basdans Momci igraju
jer im Bezgrešni ne mogu ništa
budi siguran
da Obična djevojka noću šeta gradom
i nikoga se Ne plaši
jer je prate Pogledi Basdansa
a njeno Prašnjavo srce joj govori
Uzmi čovjeka kog zaslužuješ
budi siguran
da neki novi Čovjek od kamena
pjeva Budi moja pjesma
i pita se Kaži gdje je ljubav
a onu koju je pitao
Kakve suze tebi trebaju
više ne zove Vrati se...
