“Mir sa ženskim licem” - Emina Busuladžić
Foto: Sanja Vrzić
Rođena u Tuzli. Jedna je od najpoznatijih sindikalnih aktivistica u BiH, zajedno s drugim radnicima borila se da se fabrika „Dita“ u kojoj je bila zaposlena ne zatvori.
Djetinjstvo i odrastanje u porodici u kojoj je bila najmlađe dijete Emina Busuladžić pamti po mudrim savjetima svoje majke. Jedan od ključnih događaja u njenom životu je teška saobraćajna nesreća, koja ju je spriječila da realizira svoju želju da završi fakultet. Preživjela je brojne operacije, našla posao, udala se i dobila djecu. Godine 1977. zaposlila se u Diti, fabrici deterdženata u Tuzli. Ugodnu radnu atmosferu i benefite rada u stabilnoj firmi prekinuo je rat. Emina je tokom rata s porodicom bila u Tuzli. Poslije rata Emina Busuladžić zalaže se da se fabrika ne ugasi, te javno govori o privatizacijama fabrike, o maltretiranju radnika, o ugrožavanju radničkih prava. Njena borba je mnogo više od potrebe radnika da zaštiti svoja prava – Emina Busuladžić se pobunila protiv kriminala i sumnjivog upravljanja privrednim resursima. Narušeno zdravlje je nije spriječilo da iskazuje svoje stavove. Emina je također radila na udruživanju radničkih sindikata i zagovarala zajedničko rješavanje problema koji su nastajali kao posljedica lošeg upravljanja fabrikama.
Danas je u penziji. Za Eminu Busuladžić penzija nije kraj borbe za radnička prava i pravednije društvo. Vjeruje da trebamo biti bezobrazno uporni u borbi za svoja prava!
„Odgovornost, odgovornost! Odgovornost prema toj djeci... Naše naslijeđe – sigurnost radnika... Najlakše je otići kući i čekati da ti neko drugi riješi problem. Niko ga neće riješiti, nego ga mi sami moramo rješavati.“
FRAGMENT PROŠLOSTI
„Zašto pištaljka? Non-stop je imam uza se. Nemam više ni snage ni glasa, ali imam tu svoju pištaljku. Ona govori dosta toga. Mi radnici kada smo izlazili na proteste, apsolutno svi, imali smo pištaljku. Pred Skupštinom, pred Vladom, pred Tužilaštvom, pred Sudom, gdje god smo tražili za sebe pravdu – pištaljka je bila s nama. To je bio moj glas. Pištaljka je nešto što kaže: Stani! Evo mene ovdje, de me poslušaj! Taj zvuk pištaljke dolazi čovjeku do mozga. Ljudska riječ ne dolazi. Zato je ta moja pištaljka uvijek sa mnom i kada treba ja je koristim.“
Cijelu izložbu „Mir sa ženskim licem“ možete pogledati na ovom linku.
