Voda (prolog), Seida Beganović
Doći će voda/ potopit će doline / potopit će planine / potopit će gradove
Doći će voda
Potopit će dvorišta sa lejama noćurka i stolom za kojim se jede čorba od kupusa ispod razapete vinove loze sa koje padaju zelene gusjenice i na vratovima ostavljaju crvene plikove
Potopit će mrtvaje sa šašom i trskama gdje djeca plivaju kao mali psi, a poslije idu da kradu trešnje od komšinice koja ima tuberkulzu i djecu u Njemačkoj, a muž je je tuče kad se napije
Potopit će slastičarne sa kolačima od ružičastog šećera, putujuće cirkuse sa ringišpilom na kojem se voze vojnici sa djevojkama, a djeca povraćaju po prazničnim cipelama očeva
Potopit će džamije u koje nane tajno šalju unučad, odnijeti će sve drvene križeve s Isusom, kojeg se plaše, jer mu teče krv, i zašto mora da bude gol i zgrčen, i sugurno mu je hladno, i zar mu nje dosta muka
Potopit će polja sa žitom, i bulkama, i kosačima izgorenih vratova i leđa, staje sa kravama koje imaju prevelike oči i imena po kafanskim pjevačicama, kola sa orasima i kruškama koje voze u sušaru
Potopit će kokošinjce sa bijelim kokoškama za koje su digli kredit, ali im se nikako ne isplati, male šupe uz kuću sa alatima, podrume u kojima se peče rakija i zimica na drva i ostavlja kupus u kace za zimu
Potopit će vozove što mirišu na pileću mast, sirće i duhan, pretrpane putnicima koji idu na posao, ribolov, na more, vraćaju se kući, odlaze iz ove proklete zemlje i nikad se neće vratiti
Potopit će birtije, kafane na kraju grada, u izletištima i po adama, sa malim orkestrima sa plavokosim pjevačicama s ajlajnerom i ružičastim karminima, sa kartarošima, švercerima, žbirovima i makroima
Potopit će kina u provincijama u kojima se daju kung-fu filmovi, sale domova kulture za priredbe lokalnih folklornih grupa, amaterskih teatara i limenih orkestara
Potopit će kapele na kužnim grobljima, prodavnice pogrebne opreme sa vjencima od suhih grmova, ofarbanim tamnozeleno, sa plastičnim ljiljanima i ružama i žute svjeće, tabute i nišane
Potopit će škole i dječija odmarališta u kojima djeca dobijaju vaši, zauške i prolive, prašnjave stadione na kojima treniraju sportski talenti, bazene sa vodom uvijek ledenom, i sa previše hlora
Potopit će dispanzere u kojima špriceve za injekcije otkuhavaju i oštre turpijama za nokte, bolnice sa vojničkim krevetima i ulubljenim guskama, sale za abortuse u kojima vrišti po deset ženau isto vrijeme jer je morfijum preskup
Potopit će sale za igranke u školama u kojima sviraju mladići koji će otići u vojsku. izvršiti samoubistvo, raditi u trećoj smjeni u metalskim zavodima, prodavati nakit, i heroin, raditi u policiji, pisati knjige
Potopit će čitaonice gdje djevojke čitaju pjesme pa odlaze u sobe, lijepe postere pjevača na zid, u dnevnik pišu o mladiću svoje najbolje drugarice, režu vene zbog ljubavi, studiraju društvene nauke, pravo ili se udaju za taksistu koji ima ženu
Potopit će radničke menze u fabrikama sa jelima sa mljevenim mesom i zaprškom od kojih radnici imaju čireve na dvanaestercu, kioske sa flašicama rakije od četvrt litre, pljeskavicama i hrenovkama u najlonskom omotu
Potopit će hladne studentske sobe u kojima se smrzavaju banane ako ostanu na stolu pa studenti spavaju sa svim svojim imanjem pod debelim jorganom navučenim preko glave, pa su po cijeli dan u čitaonicama, ili piju, ili vode ljubav
Potopit će domove sa progonjenom djecom, ludom braćom i sestrama koji rasturaju barakove jedni drugima, svojoj djeci, dok svi ne odu u crnu zemlju, tako ljuti i bez oprosta se prevrću pod njom
Potopit će garaže komšija koji kradu točkove sa automobila svojim komšijama, treniraju džudo, imaju uličnu bandu , odu u Australiju i na ljeto dolaze u posjetu i bliski su sa svima, i svega se i svih sjećaju, i pitaju za svakoga
Potopit će pisma što se čuvaju od mladosti, račune za struju, vodu i parno u kartonskim kutijama, porodične dokumenete i tapije, slike unučadi unučad se voli bez obzira što je zet nevjernik ili baraba, a od snaha se boje jer imaju više škole od sina i čitaju knjige
Potopit će drumove kojima su pobjegle kćerke od porodice jer su ih prezirali i tražili da svima budu sluškinje, pa plaču odbačene, a kad bi se vratile opet bi bile negdje iza vrata, kao metla i nezvani gost, gdje im je mjesto
Potopit će drumove kojima su otišli sinovi da budu sluge tuđincima, ne govore ni svoj jezik, više im niti djeca ne govore i ne razgovaraju s svojima jer su siromašni i nerazumni i necivilizirani
Potopit će masovne grobnice, logore gdje su komšije silovali i tukli komšije, a poslije otvarali pekare u mahali i sa bijelim pregačama prodavali hljeb, potopit će minska polja i peći u kojima se spaljuju otkinute noge, štake i invalidska kolica
Potopit će grobove koje niko ne posjećuje, jer su djeca poklana, jer su se djeca rasula po svijetu, grobove udovica, grobove žena u crnini, potopit će groblja žena skupljenih u fetus
Potopit će plesne sale gdje se uče latino plesovi, shoping centre, salone za ugradnju vještačkih noktiju i umetaka u kosu, prodavnice proteina za bildere, seksi shopove SOS centre, templume gdje se pjevaju badžane ili istjeruju demoni, kockarnice
Potopit će barikade demostranata, parole ispisane po zidovima vlade, spomenicima, kućama, ruševinama, podvožnjacima, tarabama, pištaljke čegrtaljke, vuvuzele, daire, kačkete sa imenima političkih kandidata, boje i zastave
Potopit će cvjetove tikve, kukuruze opletene vrežama mahuna, stogove neisušene trave, tajne mladice konoplje veselice, farme nojeva i činčila, rogatih jakova i argentiskih ponija
Potopit će notne zapise, biblioteke, arhive sa imenima policijskih doušnika među pjesnicima i akademicima, kopije neolitske velike majke i menade raširenih ruku, crveni pliš i pozlatu u pozorištima
Potopit će doline
potopit će planine
potopit će gradove
potopit će dane današnje i budući dani biće ostrva u vodi s komarcima i vodenim konjicima, glinom na cipelama i bijelim oblacima umjesto neba
