Uglješa Kesić, pjesnik: Uspjeh je ako se na moje stihove osmjehne bar jedno dijete
Nije lako biti dječji pjesnik, jer djeca su najosjetljivija publika, tvrdi Uglješa Kesić, nedavno nagrađeni pisac poezije za djecu.
Razgovarao: Miljan Kovač
Nije bilo lako ni osvojiti nagradu za najbolju pjesmu za djecu, među 266 prijavljenih pjesama na konkursu u Odžaku.
A upravo je Kesićeva pjesma "Vilenjak Jan i Kovid div", nedavno, ovjenčana nagradom „Musa Ćazim Ćatić“, koju dodjeljuje istoimeno kulturno udruženje.
Nagrada koja nosi ime velikog pjesnika, za Kesića predstavlja poticaj i putokaz u kom pravcu će njegov poetski opus nastaviti. Po obrazovanju profesor istorije, ali bez stalnog zaposlenja, po opredjeljenju i pozivu pjesnik, do sada je napisao dvije knjige poezije: "Zažmiri" i "Noć kada su palili knjige ".
Impuls: Koliko je djeci danas dostupna poezija?
Uglješa Kesić: Za razliku od vremena u kojem sam se ja školovao sada je poezija svakako dostupnija djeci zahvaljujući internetu nego nama tada. Tada si išao u biblioteku i ako nema željene knjige na polici morao si čekati da je drugi čitalac vrati da bi ona oživjela u tvojim rukama.
Kada si se opredijelio za to da pišeš poeziju za djecu? Šta je bila tvoja motivacija?
Ovo je jedno fantastično pitanje na koje ću ti odgovoriti da smo svi u suštini djeca bez obzira koje nam vrijeme crteže crta na lice.
Je li lako biti dječji pjesnik, i da li smatraš da poezija u našoj kulturi, obrazovanju, javnom prostoru, zauzima mjesto i značaj koji joj pripadaju?
Nije lako da se bude dječji pjesnik vjerujte mi na riječ. Da bi bio dobar dječji pjesnik moraš da dotakneš stihovima dječje srce koje je najnježnije na svijetu. Nažalost svuda na prostorima bivše nam države kultura je gurnuta u zapećak i poezija ne zauzima mjesto koje je imala u vremenu kada smo mi išli u školu.
Odnosi li se isto za poeziju uopšte?
Kako sam rekao u prethodnom odgovoru djeca jako rijetko čitaju jer sada su "in" neke druge stvari promijenio se sistem vrijednosti. Danas kada mlađoj generaciji postavim pitanje ko je neki pjesnik vjeruj mi da se bojim njihovog odgovora.
U čemu je osnovna razlika poezije koju smo mi čitali kao djeca i one koju današnja djeca mogu čitati?
Ogromna je razlika između vremena kada smo mi čitali poeziju i sadašnja djeca. Glavna razlika je u vremenu i porukama kada smo mi išli u školu i sada. Kod današnjih čitalaca promijenio se sistem vrijednosti, a mi smo imali ono naše koje nas je oblikovalo kao ljude.
Jesu li poruke ostale iste?
U rijetkim pjesmama imaju iste poruke, ali nađu se svakako poruke koje su bliske i nama "velikima" i malenim „ljudićima“ koji hrabro koračaju u ovaj svijet
Šta dječiji pjesnik mora da ima na umu, prije nego odluči objaviti svoje pjesme?
Mora da svakako pazi šta piše i kako piše. Kao što sam već rekao djeca su najosjetljivija i treba imati onu lijepu nit da ih dotakne, jer ako se na tvoje stihove bar jedno dijete osmjehne onda znaj da si uspio.
Foto: Uglješa Kesić/ustupljene fotografije
