"Sjaj u travi" - William Wordsworth

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove/ koje smo zajedno mirisali, gazili...

Sada, kada ništa na svijetu
ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo
i s tim živjeti.
Zaboravimo,
ne radi nas,
ne radi zaborava,
već zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi
požurimo s danima,
s danima što će doći
požurimo sa shvatanjima,
sa svim što me odvaja od tebe
jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali tvoje ruke biće prekratke,
a noge premorene da se vratiš,
biće kasno
možda ćemo se naći jednom
na malom vrhu života
i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo,
ali proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled biće sve
što ćemo jedno drugome moći dati.
Zaboraviću oči
i neću gledati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju
ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti
ali voljećeš zato što će te nešto
na toj ženi podsjećati na mene.
Ne otkrivaj svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam.
Život je borba – nastoj pobijediti
ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav,
a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati.
Osjećaću tugu jer sam te voljela
biće to ironija tuge.
Nestaće sjaja u travi
nestaće veličanstvenosti svijeta
ostaće samo blijeda slika onoga što je prošlo.

William Wordsworth