Selma Lagerlöf – Prva dobitnica Nobelove nagrade za književnost
Književnica Selma Lagerlöf rođena je 20. studenog 1858. godine. Prva je žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, kao i prva žena koja je postala članicom Švedske akademije. Njezin je politički angažman manje poznat izvan granica rodne joj države, no, Selma Lagerlöf je imala značajnu ulogu u borbi za pravo glasa žena u Švedskoj.
Odrasla je u švedskoj pokrajini Värmland na imanju Mårbacka, koje je generacijama bilo u posjedu njezine obitelji. Zahvaljujući bajkama koje joj je baka često pričala, jako je rano izrazila je želju da postane spisateljica. Protivno očevoj želji, studirala je na ženskoj učiteljskoj školi u Stockholmu, koju je 1885. završila.
Onodobna gospodarska situacija u Švedskoj dovela je obitelj Lagerlöf u financijske probleme, stoga su bili primorani prodati obiteljsko imanje Mårbacka. Selma se preselila k majci i teti u Landskrona, gradić na jugu Švedske, gdje je počela raditi kao učiteljica.
Svoje slobodno vrijeme Selma je posvetila pisanju. Njezina su prva književna ostvarenja bili soneti, koji su joj, iako nisu bili pretjerano uspješni, dali samopouzdanje i osigurali ulazak u stokholmske književne krugove. Godine 1890. Selma odlučuje poslati nekoliko početnih poglavlja romana na kojem je radila na natječaj za umjetničku prozu švedskog tjednika “za žene i dom” Idun.
Potpuno neočekivano, Selma je na natječaju pobijedila i dovršila roman Saga o Gösti Berlinu već iduće godine. Danas se on smatra jednim od najvećih djela švedske književnosti, a 1924. Mauritz Stiller je po njemu snimio film, koji je proslavio dotada nepoznatu Gretu Garbo.
.
Iako je roman kasnije postigao veliku slavu, bio je prihvaćen tek nakon što je izašao u danskom prijevodu. Potaknuta pozitivnim dijelom kritika, Selma Lagerlöf nastavila je pisati i 1894. objavila zbirku pripovijedaka Nevidljivi lanci (Osynliga länkar), a 1897. i roman Antikristova čuda, čija je radnja smještena na Siciliju krajem 19. stoljeća i čija je temeljna ideja pokušaj pomirbe kršćanstva sa socijalizmom.
U to vrijeme Selma upoznaje spisateljicu Sophie Elkan, koja je na Selmin umjetnički rad, ali i privatni život izvršila značajan utjecaj. Međusobno su kritički preispitivale i komentirale vlastita djela, a u potrazi za inspiracijom, zajedno su se uputile na nekoliko putovanja po Europi. Za Selmu je posebno važno bilo duže putovanje na Bliski Istok jer je inspiriralo romane Jeruzalem I i II, kojima je stekla prvi veći međunarodni uspjeh.
Selma i Sophie putovale su i po samoj Švedskoj, pogotovo nakon što je Selma započela rad na knjizi Čudesno putovanje Nilsa Holgerssona. Djelo je napravljeno po narudžbi i prvotno je bilo zamišljeno kao udžbenik iz zemljopisa koji će djeci olakšati svladavanje švedske geografije, s glavnim likom dječakom Nilsom koji na leđima guske leti iznad cijele Švedske i doživljava razne pustolovine. Iako knjiga zbog nekih faktografskih netočnosti nije u pedagoškom smislu bila uspješna, njezina je umjetnička vrijednost bila neosporna. Čudesno putovanje Nilsa Holgerssona danas je jedan od prevođenijih švedskih dječjih romana.
Godine 1904. Selma Lagerlöf dobila je prvo veliko priznanje za svoj književni rad – nagrađena je zlatnom medaljom Švedske akademije. Tri godine kasnije dodijeljen joj je i počasni doktorat švedskog sveučilišta u Uppsali, a 1909. postaje prvom ženom u povijesti koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost.
Lagerlöf je za ovu nagradu bila nominirana nekoliko puta, no njezinoj su se kandidaturi protivili mnogi, između ostalih i Carl David af Wirsén, stalni tajnik Švedske akademije i jedan od tadašnjih autoriteta u švedskoj književnosti.
Godine 1909. većina je ipak nadglasala Wirséna i nagradu dodijelila Selmi Lagerlöf zbog “visokog idealizma, bogatstva mašte i spiritualne percepcije koja karakterizira njezina djela”, kako stoji u objašnjenju Švedske akademije. Nakon Nobelove nagrade, Selma je postala i prva žena koja je primljena u Švedsku akademiju. Članstvo u Akademiji navodno joj nije bilo po volji jer je smatrala da označava kraj njezinog rada i simboličko umirovljenje.
Zahvaljujući brojnim nagradama i uspješnoj književnoj karijeri, Selma je tad konačno bila u mogućnosti ponovo otkupiti svoje obiteljsko imanje Mårbacka, na kojem je živjela sve do svoje smrti i koje je danas pretvoreno u muzej.
Iako je prvenstveno poznata po svom književnom radu, Selma Lagerlöf bila je i politički vrlo angažirana i to prvenstveno u pogledu borbe za pravo glasa žena. Kao aktivna članica Liberalne stranke održala je mnoge inspirativne i žestoke govore, od kojih je najpoznatiji Država i dom (Hem och stat) održan na Međunarodnom kongresu za žensko pravo glasa u Stockholmu 1911, kao i onaj na slavljeničkom skupu 1919., kada je pravo glasa ženama u Švedskoj konačno i odobreno.
“Naša je ideja pobijedila zato što je pravedna, zato što se nitko tko je rođen u ovoj zemlji, kao ni onaj kojemu je ova zemlja postala dom, ne smije u njoj osjećati kao gost ili kao stranac, već jedino kao punopravni građanin ili građanka, zato što je pravedno da svi oni koji poštuju zakone ove zemlje također mogu sudjelovati i u odlučivanju o njima, kao i to da svi oni koji plaćaju porez imaju pravo odlučivati o tome u koje se svrhe taj njihov novac troši,” rekla je Lagerlöf.
Prosvjednici/e koji su se u to vrijeme borili za prava glasa žena su na demonstracijama često nosili transparente sa Selminim likom kako bi upozorili na činjenicu da jedna od tada najpoznatijih kulturnih ličnosti Švedske još uvijek nema pravo glasa. Osim što se zalagala za prava glasa žena, Lagerlöf je imala i izrazito antiratne stavove, a posebno je poznata po svom protivljenju nacizmu i fašizmu.
Selma Lagerlöf zauzima značajno mjesto ne samo u švedskoj, nego i u svjetskoj književnosti, a osim što je pridonijela kulturnoj baštini Švedske, svojom borbom za pravo glasa žena aktivno je sudjelovala i u izgradnji švedske demokracije.
