Roman kontraverznog francuskog pisca Michela Houellebecqa Soumission, izdat sedmicu prije terorističkog napada na francuski satirički tjednik Charlie Hebdo, za mnoge je neizravno uticao na ovaj teroristički napad. Zanimljiv osvrt na roman, u to vrijeme imao je The Guardian.
Roman o kome se danas najviše diskutuje, nije o politici, već o razvratu.
Novi roman kontraverznog francuskog pisca Michela Houellebecqa, čije je izdavanje prošle sedmice neizravno uticalo na teroristički napad na francuski satirički tjednik Charlie Hebdo, a koji se penje na vrh ljestvice bestselera, u stvarnosti je, zapravo o nečemu malo drugačijem od onoga što se misli.
Nad tim da li je Houellebecqov roman „Soumission“ (Pokoravanje) zapravo samo žalosna vizija muslimanskih prijetnji Evropi ili beskičmeno pokoravanje progresivnoj islamskoj dominaciji, zamislio se britanski list The Guardian. Odgovor nije ni jedno, ni drugo, on je mnogo zanimljiviji.
Oni koji nestrpljivo "gutaju" naslovne stranice romana očekujući kontraverze, bit će razočarani. Autor čitatelje polako upoznaje sa pripovjedačem Françoisaom, sredovječnim književnim akademikom, koji predaje na Sorboni. On je stručnjak za Joris-Karl Huysmans, kultnog pisca i poznavaoca dekadencije iz 19. stoljeća. Pohlepno spava sa svojim studenticama, ali se dosađuje.
Pripovijedanje je prema Guardianu ugodno cinično, sarkastično isprekidano sa mješavinom viceva o seksualnoj politici i kritičkom čitanju.
Radnja romana, koji će ove godine biti objavljen i na engleskom, odvija se za sedam godina, dakle 2022. godine. François uživa u televizijskom spektaklu predsjedničkih izbora, koje u razini zabave rangira na drugo mjesto, iza Svjetskog kupa. Nakon prvog kruga glasanja ostaju dva kandidata, predvodnica desničarske Nacionalne fronte, Marine Le Pen i novi šef francuske islamske stranke Mohammed Ben Abbes.
Socijalisti su postigli dogovor sa Muslimanskim bratstvom, kako bi porazili Le Pen, a Ben Abbes postaje predsjednik. Odmah sve žene na ulicama moraju biti pokrivene, javne srednje škole uvode islamsko obrazovanja, a François je obaviješten da se ne može vratiti na svoj posao na univerzitetu, ako ne pređe na islam.
U Francuskoj se već izrazito čuju pritužbe da roman potpiruje ultradesničarsko raspoloženje i strah od muslimanskog stanovništva. Međutim, ta kritika previđa Houellebecqovo duboko, nestašno poigravanje sa smislom. Roman ukazuje na to da bi demagozi iz islamskog i antiimigrantskog tabora trebali biti na istom "brodu", jer kako su jednako sumnjičavi prema pluralističkom liberalizmu, tako im je jednaka i želja za povratkom "tradicionalnih", predfeminističkih vrijednosti, u kojima je žena podređena svome mužu, isto kao što islam znači, da se musliman podređuje Bogu.
No, roman „Soumission“ prema Guardianu, prevashodno, uopšte nije o politici. Stvarnom metom Houellebecqove satire, jednako kao i u njegovim prethodnim romanima, predvidiva je manipulativna potkupljivost i razuzdanost modernog gradskog muškarca, jednako intelektualca ili bilo kog drugog.
François će se mirno podrediti novom poretku, ne zbog nekog filozofskog ili religijskog razloga, već zato što novi saudijski vlasnici Sorbone mnogo bolje plaćaju. Pored toga može biti poligaman, što je za njega još važnije. Da li je potrebno još?
Ili kako je primijetio, u ljubomornoj fantaziji o svom novom karizmatičnom šefu, koji je nedavno prešao na islam: "Jedna četrdesetogodišnja žena za kuhanje, jedna petnaestogodišnja žena za druge stvari... a sigurno ima još jednu ili dvije u srednjim godinama."
Roman završava Françoisovim fantazijama u kojima se raduje vlastitom prelasku i budućem beskonačnom senzualnom uživanju. "Neću imati za čim žaliti". Međutim, budući da je Houellebecqov izdavač dobio policijsku zaštitu, samom Houellebecqu već sada je, mora se primijetiti, žao što je njegova mračna, smisaona i zabavna knjiga postala još jedan uspješan skandal.
Prevela sa češkog: Mirjana Tešanović (Izvor: ČTK)
