Rabindranath Tagore: Čini mi se da sam te morao voljeti

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora/ Srca vremena ljubavi jednog prema drugom. 

Čini mi se da sam te morao voljeti

Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta,

U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama

Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine

U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima stara bol,

Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,

Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš

Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena

Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora

Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.

Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu

Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka –

Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,

Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:

Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.

Sjećanja na sve ljubavi spajaju se s ovom našom ljubavlju –

I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.