Ovako je Meša Selimović govorio o životu

Meša Selimović je bio istaknuti jugoslovenski pisac, stvarao je u drugoj polovini 20. vijeka i napisao jedno od najpoznatijih djela u istoriji domaće književnosti, ‘Derviš i smrt’. Rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, u kojoj je završio osnovnu školu i gimnaziju, a kasnije srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost, u Beogradu. Za života je dobio brojne nagrade, poput: NIN-ove (1967), GORANOVE (1967), NJEGOŠEVE (1967), a pored romana ‘Derviš i smrt’, izdvajaju se i ‘Tvrđava’, ‘Ostrvo’, ‘Sjećanja’.

Ovako je Meša Selimović govorio o životu:

Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.

Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, a nezadovoljstvo pobunu.

Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.

Najgore je kad ljudi ćute, kad se na objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja…

Četrdeset godina mi je ružno doba: čovjek je još mlad kako bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više, da me starost čuva od pobuna, ili deset godina manje, da mi bude svejedno.

Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa, ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.

Ali, nikad ne znamo šta izazivamo u drugom čovjeku rečju koja za nas ima sasvim određeno značenje i zadovoljava samo našu potrebu.

Tajna se duže pamti nego jasna istina.

Ljubav je, ipak, jača od svega.

Žena više voli nježnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba.

Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo.

Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.

Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?

Ima ljudi, mada su rijetki, kojima ni bol ni misao ne unište vedrinu i jednostavnost. Čak ih učine boljima.

Izvor: Biz Life