Mak Dizdar: Uspavanka

Foto: Google

U životu treba mudro da šutiš/ Al riječ ako rekneš/ Neka bude teška kao svaka istina/ Neka bude rečena za čovjeka

Uspavanka

Kako si nježan i krhak
I kako si lijep i čist
Kao svako dijete kad se rodi
Kosa ti je tek zasvilila i orosila
Kao lisce mlade stabljike u aprilu
Usne su tvoje pupoljak ruze još nerazvijen
Ruke kao plavi nagovještaj zore
Noge o jadniče kao da i nemas
To su dva ljiljana samo za tetošenje
Pa kako ćeš u svijet poći tako sitan
Kako nezaštićen
Nikad se zbog toga nećemo rastati mili
Nikad se nećemo rastati
Nikad tijelu moga tijela
Dušo moje duše
Nikada
Znam
Ti ćeš me nositi u srcu
Jer sam ti srce i sve oko srca dala
Ti ćeš me nositi dokle god budeš
Pozdravljao rađanje dana
I javljanje zvijezda
Dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja
I žalio padanje lišća
Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope
Živjet ćeš u tvojoj djeci
U tvojoj djeci i djeci njihove djece
Živjet ćeš
Živjeti
Znaće se da smo bili trenuci trajanja
Zrnce u pijesku na sprudu
Varnica u ognju
Vlat u travi
Vječnosti

Kako si
Nježan i krhak
A treba da živiš
Treba da živiš međ ljudima a riječi nemaš
Treba da živiš međ vucima a zuba nemaš
A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
Vuka i čovjeka
Ruke su tvoje plavi dozivi zore
A njima valja da se hvataš u koštac
Da dijeliš bojeve na razmirjima
Sa zmajskim čudima u kojima živi aždahaka
Zato nek rastu brzo
Nek rastu i jačaju brže

Noge su tvoje dva nježna ljiljana za tetošenje
Al ja ću te pitati rosom sa mog najljepšeg cvijeta
Ja ću ti pričati najljepšu priču
Ovog i onog svijeta
Da budeš spreman za snove
Za pletisanke i nesanice
U srcu tijesnih krugova
U trnju dugih
Drumova

Usta su tvoja mladi pupoljci
Hraniću te vodicom iz kljuna laste
Da ozubatiš za kletvu na zlotvora
Da progučeš za dobrodušna namjernika
U životu treba mudro da šutiš
Al riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka istina
Neka bude rečena za čovjeka

Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najluđe bilo doći
Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići
Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se
Živjelo
Sada je kraj pjesme
Sada je moje slovo cijelo
Paji
Baji
Nikad se nećemo rastati mili
Nikada tijelu moga tijela
Nikada dušo moje duše
Nikada
Jer treba da život produžiš
Život na zemlji valja
Da produžiš

Mak Dizdar, Kameni spavač