Kako su Aristotel i Dante otkrili tajne univerzuma?

Foto: Gay Times

Posljednih godina zastupljenost queer likova i njihovih iskustava u literaturi (i na filmu) je značajno porasla, do te mjere da su queer djela postala značajan dio moderne književnosti (i kinomatografije). Jedan od primjera toga je i roman Benjamina Alirea Saenza “Aristotel i Dante otkrivaju tajne univerzuma”.

 Piše: Jovana Ivetić

Ovo višestruko nagrađivano štivo iz 2012. godine je brzo zabilježilo prodaju od preko 700.000 primjeraka, te doživjelo nastavak i filmsku adaptaciju. Radnja je smještena u El Paso, u Teksasu, 1987. godine, a prati dvojicu tinejdžera meksičko-američkog porijekla, Aristotela i Dantea. Akcenat je na njihovom međusobnom odnosu, na njihovim životima, porodicama, adolescenciji i seksualnosti.

Atmosfera romana je krajnje šarmantna i nježna, bez mnogo napetih situacija, iako se kroz njega proteže nevolja i tuga Aristotelove porodice. Međutim zahvaljujući Saensovom daru za pisanje u kojem spaja emocije i dozu humora, monotonija je potpuno odsutna. Moglo bi se reći da je Saen nastojao da pruži dvije reprezentacije: meksičko-američke kulture i queer kulture; te i da je oba zadatka ispunio. Tako se pred čitaocem stvara slika dinamike jedne zajednice dok svjedoči uticaju porodice i vaspitanja na Dantea i Aristotela. A isto tako, čitalac svjedoči zaljubljivanju ova dva mlada momka, i onome, možda i najznačajnijem, njihovoj samospoznaji vlastite prirode i osjećanja. Aristotelova i Danteova emotivna spona je neraskidiva, a podrška koju pružaju jedan drugom bezuslovna. Zahvaljujući Danteu, Aristotel pobjeđuje svoj strah i uči da pliva, što je najljepši motiv romana. Taj njihov odnos predstavlja njihovo utočište od vanjskog svijeta i u njemu nema boli – jer na kraju krajeva, ljubav ni ne treba da boli. I ovo je važno jer su ova tinejdžera, iako samoprozvana usamljenika, u svemu društvenom ispravna i prihvatljiva, i s ljubavlju koja je i suviše čista da bi se u njoj vidjelo išta pogrešno pa ruše stereotipe o istospolnoj ljubavi koji su ukorijenjeni u društvu. Bitno je i to što su junaci meksičkog porijekla jer su latino likovi u ovom kontekstu u književnosti rjeđi, pa se svi podsjećamo da društvo nije monolitno već sa širokim spektrom ljudi različitog porijekla, rase, religije i drugih identiteta. Čitalac se navodi da razumije da ljubav postoji i izvan heteronormativnih okvira jer je nemoguće pomisliti da neko kao Dante i Aristotel ne zaslužuju ista prava kao i njihovi heteroseksualni vršnjaci. Drugim riječima, Saen na nenametljiv način promoviše empatiju i razumijevanje među svim čitateljima, bez obzira na njihov seksualni identitet jer prikazuje ljudskost queer osoba i potkopava štetan prikaz queera iz mainstream medija. Oni koji jesu dio queer zajednice mogu vidjeti sebe u Danteu i Aristotelu, a vlastita reprezentacija umanjuje osjećaj izolovanosti pa se osvjetljavaju iskustva onih koji su gurnuti na marginu društva stvarajući siguran prostor. Ova dva književna lika mogu poslužiti i kao uzori za one koji se bore da sebi i svijetu priznaju svoj seksualni identitet ili bilo koji drugi dio onoga što nepromjenjivo jesu. Na samom kraju romana Aristotel i Dante se mire sa svojom seksualnošću, dodajući tako još jednu snažnu poruku o samootkrivanju i samoprihvatanju. Ovaj prvi deo priče o Aristotelu i Danteu je dobio filmsku adaptaciju 2023. godine u režiji Aitch Alberte i a Maxom Pelayo i Reese Gonzales u glavnim ulogama. I za rediteljku Aitch Alberto ovaj roman je bio bitan za samospoznaju. Lik Dantea je umjetnik poput nje, ali se ona nije poistovjetila sa njegovim slobodnim duhom jer nije oduvijek bila u dodiru sa svojim osjećanjima; već se poistovjećuje s likom Aristotela, koji je više emocionalno potisnut i živi u stalnom stanju nelagode prema svijetu oko njega. I kao što je Aristotel u romanu spoznao svoj seksualni identitet, i Aitch je spoznala svoj polni identitet i kao transrodna osoba odlučila da pređe na tranziciju. Film je premijerno prikazan na Internacionalnom Toronto Film Festivalu, a domaća publika će moći da ga pogleda na ovogodišnjem Merlinka festivalu u Beogradu.

Drugi dio priče o Aristotelu i Danteu, odnosno nastavak romana, nosi naziv “Aristotel i Dante uranjaju u vode svijeta”. Objavljen je 2021. godine, a već u prvoj nedjelji je prodato preko 13.000 primjeraka. Knjiga govori o trudu naših junaka koji se i mijenjaju i ostaju isti, dok pokušavaju da sami sebi probiju put u svijetu koji ih ne razumije. Stidljivi Aristotel je sada glasniji, i on zapravo daje glas svim onim čitateljima koji su predugo šutjeli. Sama priča je teža i predstavlja pravo emocionalni tobogan. I kako je rediteljka Aitch rekla, nije isključeno da će i ovaj drugi dio dobiti filmsku adaptaciju.

Na osnovu svega rečenog, možemo zaključiti da su queer romani (i filmovi) bitni iz mnoštvo razloga. Kao prvo jer nude predstavljanje marginalizovanim grupama, zatim jer prikazuju raznolikost unutar queer zajednice, a onda jer ruše predrasude i stereotipe, a promovišu empatiju i razumijevanje među svim čitaocima. Normalizacijom queer iskustava i identiteta, ovi romani (i filmovi) imaju moć da stvore pravedniji svijet.

Osvrnimo se i na simboliku imena glavnih junaka i na naslov dijela. Naime, obojica nose velika imena umjetnika i filozofa, i mada sam pisac o tome nije govorio, čini se da ovo nije slučajno jer mada naizgled samo dva, pomalo nesnađena, tinejdžera, obojica su zapravo umjetnici i filozofi života. Isto tako, naslov prvog romana se odnosi na Danteovo i Aristotelovo otkrivanje svijeta kroz ljubav, ali se čini i da oni zapravo čitaocima otkrivaju “tajne univerzuma” učeći ih empatiji i prihvatanju različitosti, ali i zdravim odnosima i o istinskom značenju ljubavi. Drugi dio govori o uranjanju u tu spoznaju.

Izvor: lgbti.ba