Dučićeva ljubav i ljubomora u Bijeljini

Foto: Semberija Info

Jovan Dučić i Maga Živanović bili su tajna, o njima se šuškalo po kuloarima, a njihova ljubav budila je znatiželju u Bijeljini krajem 19. vijeka. Pričalo se da je Dučić bio veliki zavodnik, a ljubav sa prvom bijeljinskom pjesnikinjom sačuvana je u pismima koja su razmjenjivali i koja nam pokazuju sasvim drugačijeg Dučića.

 Piše: Ilijana Božić

Jovan Dučić, ponosni Hercegovac iz Trebinja, koji je ostavio velikog traga u srpskoj književnosti i učinio mnogo za svoj rodni grad, s druge strane bio je poznat i po mnogobrojnim ljubavnim avanturama. Osvojio je u Bijeljini Magdalenu Magu Živanović koja se zbog ljubavi prema njemu nikada nije udala. Na njenom grobu i danas piše: "Ovdje počiva Magdalena Nikolić-Živanović, sama pjesnik i pjesnika Jove Dučića prvo nadahnuće".

Mnogi kad govore o ovoj ljubavi romantizuju je i pišu o njoj poredeći Dučića i Magu sa Romeom i Julijom. Međutim, sačuvana su Dučićeva pisma koja je pisao Magi i u kojima otkrivamo Dučića drugačijeg od onog o kojem smo čitali u literaturi. Vidimo da je on ljubomoran, da upućuje čak i pogrdne riječi ženi koju navodno voli. To je taj isti poeta Dučić, stvaralac ljubavne poezije. Vidimo da je bahat i bezobziran prema ženi koja ga voli.

Kuća u kojoj je Dučić boravio u Bijeljini i u kojoj je upoznao Magdalenu Živanović i danas postoji. Od nekadašnje najljepše kuće pretvorila se u ruševinu, a da je to ta kuća otkrivaju dva murala Mage i Dučića. Bilo je govora da bi se ova kuća mogla renovirati i iskoristiti kao turistički potencijal Bijeljine, ali od tog još uvijek, nažalost, nema ništa. I dok u Đenovi naplaćuju po 8 evra ulazak u dvorište Kristofera Kolumba, koje zapravo i nije njegovo dvorište nego su pametni Italijani osmisli dobar način da privuku turiste i zarade novac, kod nas kuće pisaca, kulturni spomenci, propadaju tek tako.

Početak

Bila je bogata i šarena čaršija u Bijeljini u jesen 1893. godine. U trgovačkim radnjama moglo se pronaći sve što bi čovjeku palo na um. Te jeseni u Bijeljinu je došao pjesnik Jovan Dučić, jer je dobio posao učitelja u Srpskoj osnovnoj školi. Smjestio se u kuću poznatog trgovca Pere Živanovića, odnosno u kuću njegovog zeta Jove Nikolića. Pomenuti Pero Živanović je bio značajna ličnost u Bijeljini, međutim kada je Dučić boravio u ovom gradu Živanović nije bio živ, ali je njegov ugled bio veliki.
Sticajem okolnosti unuk Pere Živanovića, Stevo Nikolić izdao je Dučiću sobu u tada najljepšoj kući u Bijeljini.

Foto: Info Bijeljina

Mladi učitelj je boraveći u toj kući ubrzo upoznao i unuku Pere Živanovića Magdalenu zvanu Magu. Kako je to izgledalo saznajemo iz Dučićevog pisma Magi koje je sačuvano u knjizi "Ključar čudesne ljepote Jovan Dučić" Ljiljane Lukić:

"Danas je 1. septembar. Lani u ovo doba bio sam već tamo. Možda baš noćas prvi put sam noćio u vašoj kući. A danas može biti da sam se s tobom tek prvi put razgovarao. Ili može biti da sam te ko danas vidio sa g. H. nešto od tog bilo je. Kod prozora. Ne znam, ali o Bože, kakva jedna razlika od lane i ove godine!? Lane tek bijah svršen đak bez ikakve druge misli, osim te: da sam svoje potrebe namirim i da kao savjestan čovjek poslužim mom dobrom srpskom narodu. Sjećam se da sam u ovo doba lani, sam sebi govorio, da sam zbilja srećan čovjek. Jeste, draga, to sam govorio u Bijeljini."
Dučić je bio oduševljen Magom. Divio se njenoj ljepoti i ličnosti.

Ljubav

Magdalena Maga Živković često je izlazila u društvo, ali ona je voljela da dolazi posljednja, bolje rečeno voljela je da bude u centru pažnje. Pričalo se da je Maga bila uvijek lijepo obučena, te da je dok je igrala kolo u ruci uvijek imala crvenu maramicu, a pamtili su je i po crvenim papučama.
Ubrzo se u Bijeljini počelo pričati o ljubavi između Živanovićeve unuke i siromašnog učitelja iz Trebinja. Kako piše u knjizi "Ključar čudesne ljepote Jovan Dučić" Maga i Dučić obećali su se jedno drugom dok je on boravio u Bijeljini.
Godinu dana kasnije, u pismu Magi, Dučić ju podsjeća na to:

"Ja ti nisam dao prsten, ali sam ti dao nešto što više vrijedi nego komadić zlata, dao sam ti riječ. Prsten je samo formalnost, a glavno je poštena riječ."

Progonstvo

Bilo je teško kriti ljubav u Bijeljini. Čaršija je čekala šta će se dogoditi i kako će reagovati čuvena porodica uglednog Pere Živanovića. U pričanjima starijih stanovnika Bijeljine Dučić i Maga su se morali rastati jer on kao mladoženja nije odgovarao uglednoj porodici. Moglo bi se pretpostaviti da su protiv Dučića bili Magin otac Jovo Nikolić i njen brat Stevo. Nagađalo se da su čak oni uzrokovali Dučićv odlazak iz Bijeljine kako bi ga razdvojili od Mage. Ipak, pouzdano se zna da je Dučić mnogo više smetao austrougarskim vlastima, koje su pratile njegov rad jer im nije odgovarao ne samo zbog patriotizma koji je iskazivao u pjesmama nego i zbog njegovog uticaja na mlade s kojima je u Bijeljini uspostavio kontakt. Jesu li Magini uticali na austrougarske vlasti ili ne to nikad nećemo saznati.

U maju 1894. godine, izvršen je pretres Dučićevog stana i tom prilikom nađene su dvije pjesme: "Oj, Bosno!" i "Otadžbini". U pjesmi "Oj, Bosno!" Dučić pjeva o Bosni kao "patnici", ali joj poručuje da čeka bolje dane. U se braća otadžbini govoreći joj da mirno spava "teškim sankom uspavana". Rješenjem Zemaljske vlade od 10. jula 1894. godine, Dučiću se zabranjuje vršenje učiteljske dužnosti u srpskim školama u Bosni i Hercegovini. Nakon toga Dučić je morao da napusti Bijeljinu. Morao se rastati od Mage. U jednom pismu, kasnije, Dučić joj je zamjerio što nije pustila suzu prilikom njihovog rastanka.
Iz Bijeljine Dučić kreće u manastir Žitomislić kod Mostara i to je jedan od najtežih perioda u njegovom životu. U tom periodu pisao je pisma Magdaleni. Tako u knjizi "Ključar čudesne ljepote Jovan Dučić" Ljiljana Lukić navodi pismo koje je Dučić napisao Magdaleni, a koje nosi oznaku "Sarajevo, 19. avgusta 1894. "
U tom pismu Dučić ističe da je ljut na one koji smetaju njegovoj i Maginoj sreći. U pismu od 1. septembra 1894. godine Dučić se žali da očekuje Magina pisma, ali da ona ne stižu, iako on njoj piše svakog dana. Pita Magu:

"Sećaš li se kako si me prvi put videla? Jadnice, ni sanjala nisi da si u meni videla čovjeka s kog si toliko dragocjenih suza prolila!"

Zatim Dučić moli Magu da mu piše. Za sebe kaže da je zdrav, neraspoložen i tužan. U pismu od 4. oktobra 1894. godine saznajemo da je Dučić u Mostaru. Vidimo da mu je jasno da Maga žali što se nisu vjenčali. U tom pismu on se pravda:

"Da su meni drukčije prilike bile i ja bih do sad bio oženjen, pa makar i preko volje, ali vidiš kako je. Meni ne treba niko da zamjera jer moje su prilike vrlo nemilosrdne, vrlo negativne i za živeti a kamoli ženiti se. Dok se i moje nebo malo razvedri biće drukčije, a ovako, silom se ne može ništa."

Međutim, on joj zamjera što želi da se uda: "Ti si još dosta mlada i u godinama ne možeš mene prestići, a meni si lijepa uvijek."

Uvjerava je da stalno misli na nju, kaže da za nju znaju i svi njegovi drugovi. Piše joj: "Kad pijemo, a oni meni nazdravljaju s tobom." Ucjenjuje Magu pišući joj da je neće oženiti ako ne bude poštena:

"Ali tebe što sam se uželio Mago moja; to nema više: Uzmem ti sliku, Pa metnem prst na čelo i mislim. Sjetim se koječega... Zaista te sve većma volim: Naročito tvoje svijetlo i ničim neokaljano poštenje jer u tom tebe nema u Bijeljini, treba svi da se ugledaju na te (to jest ako se zbilja ovako vladaš kao što mi pišeš)."

Dučić savjetuje Magu da pazi na svoje zdravlje i hvali se da je on dobro. Dok je u prethodnom pismu pisao da nikud ne izlazi, u ovom se hvali da je bio na zabavi koja je trajala do zore. Spominje da je tu bila i jedna ljepotica. Opisuje tu ženu govoreći da je smjerno gledala samo ispred sebe te da je na njegovo pitanje zna li da igra mazurku odgovorila da nikad ne igra mazurku. Time Dučić prigovara Magi što igra mazurku.

Ljubomora

"Od sada šta znaš radi, ali molim te ne šalji mi koješta. A ko je to osim "onoga lepog" neko? Koji je to drugi? Da nije onaj vaskrsni? (drugi dan)? Stoji li još apoteka? Kako se ponaša onaj majmun? Majmunišete li ?"

Pisao je ovo Dučić krajem oktobra 1894. godine, a ljubomoran je na apotekara Hodovskog i prijatelja Živanovića Dušana Kotarača.
Ne pokazuje on samo ljubomoru, on vrijeđa Magu a uzdiže sebe:

"Ti kažeš da svakog slobodnog časa čitaš. Ja ne bih rekao, jer tvoja pisma ne svjedoče to. Čini mi se još, da si ti u velikoj neprilici kad pišeš meni pismo i jedva čekaš da ga se otarasiš, jer sve jedno, sve jedno mi pišeš. Uči moja pisma na pamet i pazi u čemu se sastoji ljepota u izražavanju misli. Po pismu bi čovjek pomislio ko da si tek progovorila.!"

Na kraju ističe da bi bio srećan da njega neko pametniji "još većma čemu uči i savjetuje".

Dalje joj savjetuje da "odveže ruke od pažnje na gramatiku". Ljuti se jer misli da ona njegova pisma baca a trebalo bi da ih po njegovom mišljenju "napamet uči". Usuđuje se da joj zabrani da o njemu govori sa prijateljicom Verom. Piše joj strogo i naređivački:

"Čitaj, piši mi, pazi na svoje domaće poslove! Manje oko vrata i prozora, Mago, manje! Ne misli da ne čujem ništa, ali sve mi se čini da mi... O, do veka sumnje, do veka sumnje. Zabranjujem ti svako drugovanje i s kim. Odreci se ili mene ili svojih ludih želja!"

Sve to piše i zabranjuje Magi dok on hoda po zabavama. Sačuvano je još jedno pismo koje vrvi psovkama i uvredama. U tom pismu Dučić piše Magi da ona ne voli ni njega i da ne voli nikog nego "kao i druge nepoštene ženske" želi samo da se uda.

"Da je sreće", piše Dučić, "da te svaki čas peku na ražnju, ti bi izdržala dok ja ne dođem, ili bar ne bi izlazila nigđe! Ili ako ništa ne bi govorila i obećavala se drugom - da Bog da te sami Bog gromom ubio."

Okrivljuje Magu što želi da se uda i kaže da hoće da on i od sebe i od nje učini "veliku nesreću". Ogorčen je što mu je Maga pisala da porodica hoće da je uda u Brčko. Pun bijesa Dučić piše:

"A zar bi se ti mogla udati a onako sa mnom činiti gospod te ubio!"

Dučićev boravak u manastiru Žitomislić spada u najteže periode u njegovom životu. Iako je imao dozvolu da povremeno odlazi u Mostar, što potvrđuju njegova pisma, Dučić nije volio boravak u manastiru jer nije bio sklon takvom načinu života. Dodatno mu je bilo teško jer je bio i ljubomoran. Dučić se bojao da će se Maga udati za Dušana Kotorača ili, možda, nekog drugog. Ipak vrijeme je pokazalo da je Magdalena Živanović čitav život ostala vijerna Dućiću i toj za nju velikoj ljubavi, a znamo da naš pjesnik i nije bio vijeran iako se ni on nikada nije oženio.

Zanimljiv je i detalj da je Jovan Dučić u decembru 1893, u doba ljubavi sa Magom, napisao priču "Stručak miloduva" sa podnaslovom "Prikazano gđici M. Živanovićevoj". Pretpostavlja se da je u ovoj priči opisao svoju i Maginu ljubav s tim da su izmijenjena imena ličnosti. Interesantno je da priča ima srećan kraj, ali stoga što je pisana je u vrijeme kad je Dučić smatrao da će se oženiti Magom.

Autor: Impuls