Bohumil Hrabal: Pisac iz radničke klase
Premda je po svojoj popularnosti u širim krugovima pomalo zapostavljen u odnosu na suvremenika i sunarodnjaka Milana Kunderu, opus Bohumila Hrabala itekako je važan dio češke, ali i europske proze.
Osim u svijetu književnosti, Hrabal je dobro poznat i ljubiteljima filma i to po filmskim adaptacijama njegovih romana koje je sproveo poznati češki redatelj Jiří Menzel. Riječ je o filmovima Strogo kontrolirani vlakovi (Oskar za najbolji strani film 1968), Striženo, skraćeno (1981) i Dvorio sam engleskog kralja (2006).
Rođen je u Brnu 28. ožujka 1914. godine kao vanbračno dijete Marie Božene Kiliánove. Do treće je godine živio s djedom i bakom, dok mu se majka nije udala za Františeka Hrabala, Bohumilova krsnog kuma i kolegu iz pivovare. Ubrzo slijedi selidba u gradić Nymburk, gdje obitelj počinje upravljati vlastitom pivovarom. Motive iz svog odrastanja u Nymburku, kroz naraciju glavne junakinje Maryške, Hrabal opisuje u romanu Prvo šišanje ili Postrignuće, napisanom 1970. godine. Film u nas preveden kao Striženo, skraćeno nastao je po predlošku tog romana. Pivovara Nymburk posluje i danas, a nekoliko piva nazvano je po Bohumilu Hrabalu i njegovim djelima.
Na Karlovom sveučilištu u Pragu Hrabal upisuje pravo 1935. godine, ali diplomira tek 1946. zbog prekida rada sveučilišta tijekom nacističke okupacije. U vrijeme Drugoga svjetskog rata radio je na željeznici, a kasnije kao trgovački putnik te u rudniku i pogonu za reciklažu papira. Ta i slična zanimanja opisana su u njegovim djelima, vjerojatno inspirirana poglavito osobnim iskustvom. Time je od sebe stvorio pravog pisca-radnika, predstavnika naroda i radničke klase. Kao takav on satirično i duhovito progovara o patnji malog čovjeka uzrokovanoj širom političkom situacijom, na određen način nasljedujući najpoznatiji češki glas naroda svih vremena – Hašekovog Švejka.
Svoj književni rad počinje još tridesetih godina dvadesetog stoljeća, poezijom pod utjecajem nadrealizma i avangarde općenito. Pjesme objavljuje 1948. godine u zbirci pjesama Ztracená ulička (Izgubljena ulica), koja intervencijom komunističkog režima biva povučena iz opticaja. Pedesetih godina Hrabal pristupa književnoj grupi pod vodstvom Jiříja Kolara, gdje počinje sa svojim proznim radom uglavnom pišući kratke priče. Tijekom diktature njegove knjige nerijetko bivaju zabranjene, cenzurirane i izdavane nekoliko godina kasnije izvan Čehoslovačke. No unatoč tome, neke su objavljivane u ogromnim nakladama, a dužom novelom Strogo kontrolirani vlakovi i Menzelovom ekranizacijom iste, stekao je svjetsku slavu.
Sedamdesete se smatraju najplodnijim godinama njegova stvaralaštva, kada nastaju najpoznatija prozna djela: Postrignuće, Gradić u kojemu se zaustavilo vrijeme, Prebučna samoća, Dvorio sam engleskog kralja i Nježni barbar. Tada je kreirao stil po kojem ga danas pamtimo i zbog kojega posežemo za konzumacijom njegovih djela, stil koji lako svrstavamo u tradiciju glasovitog češkog humora. To su groteskne i tragične epizode ispričane uz veliku dozu naizgled prvoloptaškog i pomalo prizemnog, no zapravo vrlo dobro promišljenog i kritički naoštrenog humora. Naravno, uz obavezan subverzivni element, gdje predstavnik naroda i radničke klase (glasno ili tiho, izravno ili neizravno) nastoji pronaći vlastito mjesto u postojećem čeličnom poretku.
Hrabal je 1990. postao i lik u romanu Mađara Petera Esterházyja Hrabalova knjiga, gdje kroz dijalog supruge mađarskog pisca i Hrabala pripovijeda o životu intelektualca iza željezne zavjese. Poginuo je 1997. u praškoj bolnici, pavši kroz prozor dok je navodno pokušavao nahraniti golubove.
Foto: thumblr.com / scena iz filma “Strogo kontrolirani vlakovi” (1967)
Što pročitati?
Dvorio sam engleskoga kralja
Ovaj roman, po mnogima kruna Hrabalova stvaralaštva, nastao je 1970. godine, no zbog cenzure je službeno objavljen tek 1983. Glavni lik romana, ujedno i pripovjedač, je pikolo u hotelu, momak za sve ili lobby boy pod imenom Ditě (dijete). Radnja se događa neposredno prije i tijekom nacističke okupacije Češke. Ditě je tipičan primjer Hrabalova malog čovjeka, radnik koji s naizgled prostodušnim pristupom komentira ozbiljne političke promjene. Vrhunac romana događa se tijekom nacističke okupacije, kada glavni junak stupa u ljubavnu vezu s njemačkom učiteljicom gimnastike Lizom. U njihovu odnosu sazdana je sva apsurdnost i grotesknost ratnoga doba i nacističke politike. Radi udaje za dotičnu on se podaje nacističkom režimu i biva rastrgan moralnim dilemama koje dovode do potpunog otuđenja od sebe, svoga djeteta i Lize.
Prebučna samoća
Kratki roman objavljen u autorovoj nakladi 1976, a službeno 1989, Hrabalovo je najmisaonije djelo, problematizacija sizifovske filozofije A. Schopenchauera. Glavni lik i pripovjedač je Hanta, radnik u prešaonici starog papira koji dolazi u doticaj i s knjigama osuđenima na uništenje. Vrijeme provodi čitanjem velikih filozofa poput Nietzschea, Hegela i Schopenhauera, razvijajući ozbiljan senzibilitet prema knjizi i svoj život posvetio njezinu spašavanju i skladištenju u vlastitom domu. Od zatupljujućeg i destruktivnog posla on se hvata ukoštac s apsurdom oblikujući životnu filozofiju koja ga spašava od potpune propasti i besmisli. Roman sadrži i nadrealne elemente, gdje Hanta polemizira s Isusom Kristom, Lao-tseom i mladim Kantom. Riječ je o egzistencijalnoj tematici pretočenoj u jednostavno i prohodno štivo koje se čita u dahu i kojemu se svakako valja vraćati.
