80 godina "Malog princa“

 Nije to dječja bajka, nego podsjetnik na ono djetinje u nama.

Fantastična priča Antoana de Sent Egziperija oduševljava generacije čitalaca, i mladih i starih. Zašto je to tako?

Još se jasno sjećam kada se moja majka jedne večeri pojavila u mojoj dječijoj sobi s "Malim princem". "Kakva sjajna knjiga", pomislila sam, primjetivši koliko ju je pažljivo i s poštovanjem otvorila. Crteži dječačića zlatne, čupave kose i zelenog odijela privukli su moju pažnju.

Ipak priča… ona me uznemirila! Strašno, tako mala planeta je kao zatvor! I ta čudna, zlobna ruža - zašto mu se toliko sviđa? I zašto se sprijatelji s lisicom i onda je opet ostavi?

Dok je moja majka polako čitala kratka poglavlja, nisam se usudila da kažem koliko mi je priča bila neprijatna.

Dok ga je pop kultura slavila proizvodima kao što su šoljice, slagalice, majice i filmske adaptacije, ja sam se držala podalje od ovog neobičnog vanzemaljskog djeteta.

O čemu se radi u knjizi

"Mali princ" govori o dječaku koji živi na vrlo maloj planeti sa zahtjevnom ružom, dva aktivna i jednim ugašenim vulkanom te sadnicama baobaba s kojima se treba boriti. Cvijet i on se ne slažu najbolje, ruža je mrzovoljna i privlačna. Mali princ odlučuje da krene na putovanje i istraži sedam planeta. Konačna stanica je Zemlja, gdje sretne pilota koji je prinudno sletio u pustinju.

Sada, 80 godina od prvog izdanja, željela sam da dam još jednu šansu ovoj modernoj bajci. 27 kratkih poglavlja bilo je lako pročitati: jednostavan jezik, jednostavne slike - varljivi su.

Nije to dječja bajka, nego podsjetnik na ono djetinje u nama. Knjižica se bavi zaista velikim pitanjima kao što su ljubav, usamljenost i smrt, pitanja koja sebi postavljaju odrasli.

Osim razmišljanja o ljubavi, prijateljstvu i smrti, bajka sadrži i društvenu kritiku. Tako mali princ putuje na šest planeta prije nego što dođe na Zemlju. Na svakoj ima neobične susrete: monarh koji traži podanike; pijanac koji pije da bi zaboravio piće; čovjek koji pali lampe i samo izvršava naređenja; oholi čovjek koji želi da mu se dive; geograf koji objašnjava svijet, ali ga nije vidio; biznismen koji misli da posjeduje zvijezde

Knjiga je prepuna mudrosti: "Samo se srcem jasno vidi, bitno je oku nevidljivo" vjerovatno je najpoznatija.

Profesionalni pilot koji piše knjige

"Mali princ" posljednja je knjiga oduševljenog pilota Antoana de Sent Egziperija i prvi put je objavljena u Njujorku 1943. Kada je tri godine kasnije objavljeno francusko izdanje, danas proslavljeni autor nije ga doživio. Nikad se nije vratio s izviđačkog leta nad Sredozemljem tokom Drugog svjetskog rata 1944.

Antoan de Sent Egziperi je rođen u Lionu 1900. godine. Svoju pilotsku karijeru započeo je turističkim letovima iznad Pariza. Dvadesetih godina prošlog vijeka je potom letio na liniji Tuluz - Kazablanka - Dakar, postao direktor aerodroma u tadašnjoj koloniji španskog Maroka, gdje je više puta spasavao kolege koji su prinudno slijetali u pustinju.

Nakon toga je u Argentini bio prevoznik noćne vazdušne pošte. Kasnije je pokušavao da obori rekord u letenju i preživio dvije nesreće leteći na dugim relacijama Pariz - Sajgon i Njujork - Ognjena zemlja.

Mobilisan je početkom Drugog svjetskog rata i doživio napade njemačkog Vermahta na sjeveroistok Francuske. Ne samo da se njegov pilotski život čita kao avanturistička priča, Antoan de Sent Egziperi je u nekim fazama svog života napisao cijenjene romane. Iako je nagrađivan književnim nagradama, sebe je prije svega doživljavao kao profesionalnog pilota, a potom kao pisca iz hobija.

"Mali princ" u početku je razočarao čitaoce. Nije avanturistički roman, već gorko-slatka bajka koju je ilustrovao sam Sent-Eks kako su ga zvali prijatelji. Pa ipak, tu je ovjekovječena i njegova životna priča: poput pripovjedača u bajci, i autor je pao u pustinju i morao je danima izdržati bez vode dok nije naišao karavan.

Teško da je iko mogao da pretpostavi da će ova knjižica biti toliko komercijalni uspjeh: "Mali princ" je navodno prodat u više od 200 miliona primjeraka, preveden na oko 340 jezika i dijalekata, uključujući jezik Inuita, Tuarega i Maja.

(Nadine Wojciki/ DW)