Nije li očigledno da postoji ili, bolje rečeno, da mora postojati jedna “kozmička inteligencija” koja djeluje u svemu, čak i u onome što je nama nevidljivo i nepojmljivo? Postoji, dakle, plan djelovanja koji se očituje u jednom univerzalnom Zakonu… Ovaj Zakon ili skup zakona naziva se i “smisao života”; to je smjer puta evolucije.
Jorge Ángel Livraga
Poziv k nepoznatom
Naš univerzum je usuglašeno i povezano jedinstvo. Ono što je nepoznato može biti veće, šire, uzvišenije, čudesnije, snažnije i sjajnije od onoga što nam je poznato, ali nikad neće biti potpuno drugačije. Trebamo se uputiti k nepoznatom, odnosno prema onome što još ne poznajemo, ali ne sa strahom, već s nutarnjom radošću onoga tko otkriva neistražene zakone Prirode i skrivene snage u čovjeku.
Učiti od Prirode
Moramo shvatiti da Priroda sadrži sva znanja kojima možemo stremiti. U “Knjizi Prirode” upisani su svi zakoni, oni koje mislimo da poznajemo, a koji nas i dalje zbunjuju, kao i oni koji još uvijek nisu istraženi.
Ponavljanje je usavršavanje
Čitav kozmos vođen je zakonom ponavljanja. Dovoljno je analizirati, na primjer, zakon vječitog povratka; dovoljno je uočiti cikluse manifestacije zbog kojih stvari nastaju i nestaju.
Priroda ustrajno ponavlja godišnja doba, dane i noći; sjeme milijun puta klija u zemlji na isti način.
S obzirom na to da smo dio Prirode, ne slijedimo li možda isti ritam?
Ponavljati, ponavljati, ponavljati… ne zbog dosade, već zbog prijeke potrebe za usavršavanjem. Onaj tko ponavlja ne radi uvijek isto: svaki put radi bolje, osjeća kako raste sa svakim novim činom učenja.
Prirodan red
Red nije ljudski izum; čitava Priroda slijedi očigledan ritam koji je odraz reda, Zakona. Čovjek koji se povinuje redu samo slijedi ono što Priroda nalaže.
Ako čovjek evoluira vodeći se redom, njegov napredak bit će vidljiviji, a problemi manji; ne zato što problema neće biti, već zato što će znati pronaći praktična rješenja u okviru reda koji je uveo.
Što znači uređivati?
Uređivati ne znači popunjavati prostor: dovesti u red znači staviti svaku stvar na njezino mjesto i znati pronaći odgovarajuće mjesto za svaku stvar.
Zakon karme ili životne lekcije
Da je nešto bijelo shvaćamo uspoređujući ga s crnim. Isto tako, Zakon shvaćamo putem njegovih učinaka na nas, na naš život.
Svaki put kada se udaljimo od puta, sudaramo se s njegovim bočnim zidovima koji nas vraćaju na ispravnu stazu zahvaljujući svojoj elastičnosti. Ovi udarci mogu biti jači ili slabiji, manje ili više bolni – zavisi o tome koliko smo se udaljili od Zakona. Međutim, kad ne bi bilo ovih bolnih posljedica, naša duša ne bi usmjerila pogled k razlogu svog bola, ne bismo se zanimali za uzrok svojih grešaka, ne bismo ih pokušali izbjeći niti ih analizirati da shvatimo u čemu je problem.
Jedno je pasivno živjeti karmu, rezigniranog duha trpjeti njezine ispravke, a drugo, i mnogo drugačije, razumjeti karmu da bismo se otisnuli u struju života, u njegov smisao. Umjesto da se zadržavamo u jadanju i egoizmu koji nas dovode do toga da svoju bol smatramo jedinom boli, umjesto da uživamo u slabosti pitajući se: “Zašto baš meni?”, moramo krenuti u potragu za uzrocima. Učinci su samo posljedica, ali posljedica čega?
Prisjetimo se još jedanput da se istinski filozof ne zadovoljava samo postavljanjem pitanja. Pitanje “Zašto?” je prva reakcija naše osobnosti. Mnogo važnije je odgovoriti na pitanja, shvatiti korijen onoga što nam se događa i prestati misliti da nas život vječito proganja. Ako to učinimo, postat ćemo sposobni učiti iz svega što nam se događa.
Pronađimo sebi dosljedne forme
Kao što je energija kozmosa stvorila bezbrojne forme stvarajući uvjete za njihove bezbrojne modulacije, tako i mi moramo pronaći forme koje odgovaraju našim moralnim principima, našoj inteligenciji, našim željama prosijanim kroz iskustvo i našem razboritom, odmjerenom djelovanju.
Autor: Delia Steinberg Guzmán
Sa španjolskog prevela: Tijana Repajić - Nova Akropola
