Jednom je neka žena usnula neobičan san.
Sanjala je da se na glavnomu trgu njezina grada otvorila nova, velika, lijepa prodavaonica. Ušla je da bi razgledala ponuđenu robu. Na svoje zaprepaštenje, ugledala je Boga gdje stoji za tezgom, u očekivanju kupaca.
“Ti!?” hripnula je žena. “Otkuda Ti, Gospode Bože, u mojemu gradiću, pa još u prodavaonici?”
“Kako to – otkud Ja?” smiješeći se reče Gospod. “Zar Ja nisam posvuda? Zašto onda ne bih mogao biti i u tvojemu gradiću, i to baš za tezgom!?”
“A što prodaješ?” usudila se upitati zapanjena žena.
“Sve što ti srce poželi”, glasio je odgovor.
Malo-pomalo žena se pribrala od iznenađenja pa pomisli:
“Kad je već tako, zaiskat ću samo najbolje stvari. Stvari koje se inače ne mogu nabaviti, pogotovu ne u drugim prodavaonicama.”
Reče naglas: “Rado bih kupila mir duše, ljubav, sreću, mudrost i oslobođenje od briga.”
I hitro doda: “Ali ne samo za mene, za sve ljude na zemlji.”
Bog se smješkao. “Mislim da me nisi dobro razumjela, draga moja. Ovdje se ne prodaju sadnice, već samo sjeme.”
Priče mudrosnice, Vesna Krmpotić
