Ilustracija
Tamo gdje umire robovanje navikama, rađa se čovjek.
Jorge Angel Livraga
Svi imamo navike. Neke su dobre, korisne, olakšavaju nam i uljepšavaju život, a neke stvaraju manje ili veće probleme i nama i drugima.
Navike najčešće usvajamo nesvjesno. Ponavljamo ih iz dana u dan i one sve više postaju dio nas, prestajemo ih biti svjesni i sve više prelaze u automatizam. U tome i jest njihova moć, ali i zamka da počnemo živjeti gotovo nesvjesno, poput robota. Ako im se prepustimo i ne preispitujemo ih, sve više smo u njihovoj vlasti i sve više im robujemo.
Svatko od nas sigurno je barem jednom pokušao promijeniti neku svoju lošu naviku i suočio se s tim da to nije nimalo lako. Da bismo to ostvarili, moramo biti jako motivirani. Na primjer, ako živimo neuredno, obično se suočavamo sa svojim lošim navikama tek kad nam se ozbiljnije naruši zdravlje i hitno ih pokušavamo promijeniti. I tada, obično, kada smo suočeni s ozbiljnošću situacije, u tome i uspijevamo. Međutim, kada nema dovoljno jake motivacije, loše nam navike ostaju i gotovo je nemoguće riješiti ih se.
No, uz one vidljive, daleko su veći problem naše “nevidljive” navike. To su navike koje se odnose na naše misli i osjećaje, kada stalno mislimo i osjećamo u istim obrascima, što često ne rezultira ničim dobrim i korisnim za nas i za druge oko nas. I upravo na tim planovima, kojima se malo ili gotovo nikada ne bavimo, nalaze se navike koje ugrožavaju naš humani život. No istodobno, upravo tu leži tajna kako postati bolji i sretniji čovjek. Jer, ne zaboravimo da naša djela proizlaze iz naših misli i osjećaja, oni su naši pokretači. Trebali bismo gajiti plemenitije osjećaje i misli, umjesto onih na koje nas potiče naše današnje materijalistički usmjereno društvo.
Kako se mijenjati nabolje, kako prepoznavati i mijenjati svoje loše navike?
Svi želimo živjeti sretnim i ispunjenim životom. Svatko od nas ima volju koja mu može omogućiti ostvarenje onoga što želi. Očito je da nam nedostaje prava motivacija, ona koja će nas pokrenuti u smjeru pozitivne promjene. Ne nedostaju nam informacije, njih imamo ionako previše, nego bolje poznavanje nas samih i svijeta u kojem živimo.
Tradicija govori o učenjima koja se bave temeljnim životnim pitanjima, a čovjeku su dragocjena: Što znači biti čovjek? Koja je svrha njegovog života? Velike su čovjekove sposobnosti, ali što učiniti s njima?
Odgovore na ova pitanja daje nam praktična filozofija. Filozofija stoga što ona čovjeka usmjerava k istinskoj spoznaji, a praktična jer je namijenjena svakodnevnoj primjeni.
Imamo puno primjera onih koji su to pokazali i potvrdili. Jedan od njih je i rimski car, stoik, Marko Aurelije. On se svakodnevno suočavao s proživljenim životnim situacijama, preispitivao sebe, svoja djela i kroz to razvijao, mogli bismo reći vježbao, vlastitu humanost i moralnost. Tako je nastala njegova poznata knjiga Misli sebi samome.
Pristup našim navikama trebao bi biti upravo takav. Potrebni su nam odgovori na temeljna životna pitanja i njihova svakodnevna primjena koja pomaže razvijati i snažiti ono ljudsko u nama. To može biti duboka, istinska motivacija, inspiracija za sva naša nastojanja.
Na tom putu lakše ćemo se nositi s našim navikama i lakše ćemo se oslobađati onih loših, štetnih, ako nam saveznici postanu one dobre i korisne navike koje smo sami svjesno odabrali. Tako će njihova moć biti u “našim rukama”, u službi onog humanog – sve dok nam jednog dana više nikakve navike neće biti potrebne jer ćemo živjeti sve manje automatski i sa sve više svijesti.
Autor: Snježana Tomašević/ Nova Akropola
