Društveno-kulturni centar Sarajevo kao simbol nove vrijednosti: “Od svih za sve”
Foto: DKC Sarajevo Facebook
U Bosni i Hercegovini postoje mnoga nevladina udruženja, koja svojim aktivizmom pokušavaju da donesu boljitak društvu i lokalnoj zajednici. Ovo je priča o jednom takvom udruženju, koje svojim radom stvara nove vrijednosti i omogućava mladim ljudima da postanu vidljivi, na način da imaju svoj prostor za djelovanje i stvaranje.
Piše: Muhamed Kovačević
Društveno-kulturni centar (DKC) Sarajevo čini grupa volontera i volonterki okupljenih oko ideje da za potrebe studenata i lokalne zajednice obnavljaju i oživljavaju napuštene prostore. Centar služi kao mjesto susreta ideja baziranih na principu “od svih za sve” i gdje se održavaju aktivnosti vezane za promociju alternativne kulture i umjetnosti. Sarajevo zaslužuje nezavisni društveno-kulturni centar u kojem ćemo korisno trošiti svoje vrijeme, razvijati inicijative i projekte od šireg društvenog i kulturnog značaja.
Borba za prostorije
Društveno-kulturni centar Sarajevo (DKC) je nastao kao rezultat udruženog rada lokalnih entuzijasta, koji su skupa sa sličnim entuzijastima i filantropima iz Belgije pokrenuli priču dobrovoljnog neprofitnog uređivanja napuštenih prostora u urbanim sredinama, kako bi ih stavili u funkciju ponovnog društvenog angažmana, prvenstveno namijenjenog mladim i neafirmisanim osobama, sklonim raznim vrstama umjetnosti. Udruženje je u pogledu formalnog vida funkcionisanja od početka svoga rada imalo problema s lociranjem, odnosno sa svojim prostorijama, o čemu za naš portal govori i Alisa Karović, članica udruženja.
„Počeci rada DKC-a se vezuju za naš pokušaj dobijanja lokacije na prostoru sadašnjeg kampusa Univerziteta u Sarajevu. Namjerno kažem pokušaja, jer i pored dobre volje i nekih uvodnih obećanja, mi nismo bili u stanju da zadržimo te prostorije i ostali smo bez mogućnosti daljeg djelovanja. Onda smo preko prijatelja saznali za prostorije poznatog objekta u centru grada – Doma pisaca, za kojeg smo dobili informacije da je prazan i odlučili smo da tu pokušamo imati svoj prostor za djelovanje“.
Alisa Karović, foto: Privatna arhiva
Ipak, pronalaženje prostora za rad nevladinih organizacija ispostavlja se kao jedan od najvećih problema u sadašnjim okvirima.
„Prilikom postupanja, odnosno ulaska u objekat dom pisaca zatekli smo, blago rečeno, haotično stanje. U objektu su se nalazile dvije institucije, od kojih je jedna bila privatni ugostiteljski objekat, a druga je bila sama kancelarija društva pisaca. Da bismo zvanično imali mogućnost preuzimanja objekta i pokušaja stavljanja istog u aktivni status, prvenstveno smo morali da se izborimo s problemima koje smo zatekli prilikom preuzimanja objekta. Jedan od osnovnih i velikih problema je bio taj, da upravo ovaj privatni ugostiteljski objekat, koji se nalazio u sklopu Doma pisaca, duži vremenski period nije plaćao nikakve komunalne obaveze pa smo tako, primjera radi, samostalno morali da platimo račun za vodu, koji je iznosio četverocifrenu vrijednost u konvertibilnim markama. Zahvaljujući prvenstveno našim prijateljima iz Belgije, kao i lokalnim akcijama, taj novac je obezbijeđen i mi smo s te strane imali mogućnost da pristupimo objektu“, navodi Karović.
Pored ovog problema, udruženje se susrelo i s drugim, vrlo specifičnim administrativnim problemom.
„Poseban problem je bio taj, što je objekat doma pisaca, bio uknjižen kao državna imovina. To je značilo da je pri državnom ministarstvu pravde morala biti osnovana posebna komisija, koja bi zasjedala i dala odobrenje za korištenje ovog objekta. Prema mojim podacima, ta komisija se nije nikako sastajala u periodu dužem od četiri godine, a mi smo imali situaciju da nam objekat u strogom centru grada bukvalno propada. Nismo mogli to dozvoliti i uz koordinaciju s predstavnicima društva pisaca, krenuli smo u projekat revitalizacije objekta i vraćanja istog u aktivni društveni sadržaj“, objašnjava Karović.
„Sam proces obnove tako zapuštenog objekta nije bio jednostavan, ali je za mlade sarajevske neafirmisane umjetnike bio od presudne važnosti. Zahvaljujući entuzijazmu mladih ljudi, ovaj objekat je stavljen u funkciju“, ističe Karović.
„Mi smo cjelokupnu reparaciju objekta radili od svojih sredstava, nažalost, bez ikakve pomoći lokalnih zajednica, koje bi morale aktivnije da se uključe u ovaj proces. Ipak i pored toga, gledajući entuzijazam mladih ljudi, koji su samostalno radili građevinske, molerske i druge vrste poslova, kako bi objekat ponovo stavili u aktivan status, mogu reći da se cjelokupna borba i te kako isplatila“.
Šta donosi budućnost?
Pored Doma pisaca, udruženje DKC Sarajevo je svoje aktivnosti provodvilo i na području cijelog kantona Sarajevo. Tako je u naselju Ilidža obnovljen dječiji park, gdje su instalirani i sadržaji za mlade, što je na neki način i smjernica budućeg djelovanja udruženja.
Foto: DKC Sarajevo
„Mi pokušavamo da osposobimo napuštena ili zapuštena mjesta i prostorije, odnosno objekte u kantonu Sarajevo, kako bismo ih njihovom revitalizacijom ponovo stavili u aktivni društveni status. Nažalost, prvenstveno zbog pravne neuređenosti, mi nismo u stanju pokrenuti neke projekte, koji bi još više omogućili mladim ljudima da imaju mjesta gdje mogu da iskažu svoj talenat ili jednostavno da se zabave. Mi smo i sada u jednoj vrsti pravnog vakuuma, jer nemamo tačnu informaciju šta će se desiti sa samim objektom doma pisaca, odnosno nama zvanični predstavnici vlasti, koliko sutra, jednostavno mogu reći da napustimo taj objekat, bez ikakvog načina da mi to spriječimo“, govori Karović.
No i pored toga, još uvijek ima optimizma za dalje djelovanje udruženja.
„Nama je ostalo još samo formalno rješavanje pravnog statusa, odnosno registrovanje udruženja na nivou BiH, pošto želim da istaknem da smo imali suradnju i sa udruženjima širom BiH, a samim tim i iz entiteta RS. Ta pravna procedura, kada se uskoro završi, omogućit će nam da se i jasnije i ozbiljnije postavimo prvenstveno prema lokalnim vlastima, koje će morati u budućnosti da pokažu više razumijevanja u vezi s ovim problemima. Mladi ljudi, kako u Sarajevu, a tako vjerujem i širom BiH, zaslužuju da imaju svoj prostor, gdje će moći da se iskažu na način na koji to oni žele. Netačna je informacija da takvih prostora u gradu i kantonu Sarajevu nema. Postoje značajni prostori, koji se pod krinkom famozne „državne imovine“ prepuštaju zubu vremena i jednostavno propadaju, a uopšte ne mora da bude tako. Mi u budućnosti planiramo, pored fokusa na obnovi tih objekata, pokrenuti i sveobuhvatni proces oživljavanja kulturne scene u kantonu, gdje će mladi samostalno moći praviti svoje izložbe ili organizirati svoje koncerte, kao jedan novi vid kulturnog sadržaja, koji defintivno nedostaje, kako gradu tako i kantonu“, navodi Karović.
U DKC Sarajevo redovno se održavaju kulturne i društvene aktivnosti. U prostorijama centra organizuju se radionice, izložbe, svirke i razgovori na razne teme.
Nedavno je održan humanitarni bazar za ljude u pokretu. Takođe, predstavili su i kratki film „Trag u prostoru“ koji govori o važnosti nezavisnih kulturnih centara za društvo i potrebi za nekomercijalnim prostorima.
I uistinu, kada se objektivno sagledaju stvari „sa strane“, nije teško zaključiti da su upravo ovo gorući problemi koji opterećuju cjelokupni društveno-kulturni život, odnosno sadržaj, posebno za mlade u Sarajevu. Primjer kojim se vodi DKC Sarajevo je jedan od najsvjetlijih primjera stvarnog rješavanja ovog problema.
