U Šibeniku je 5. studenog, u povodu trodnevnog obilježavanja 72. godišnjice oslobođenja grada neposredno iznad Trga palih šibenskih boraca otvoren je Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu. Riječ je zapravo o spomen-sobi, to su dvije spojene prostorije, a pridružena je i mala multimedijalna dvorana koja će se koristiti kao kinoteka ili prostor za različite rasprave i slična događanja.
Članci
Draginja (Draga) Ljočić (1855, Šabac – 1926, Beograd) je bila prva žena doktor medicine i tek četvrta žena koja je na čitavom evropskom kontinentu doktorirala iz te oblasti. Istovremeno, njen život svedoči o borbi za ravnopravnost polova i velikoj ženskoj hrabrosti, pa danas možemo reći da je to bila jedna od najinteresantnijih žena u modernoj istoriji Srbije.
Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju
Millennials, poznati i kao Generacija Y, jesu ljudi rođeni posle 1984. godine, a koji, prema motivacionom govorniku, publicisti i profesionalnom savetniku Simonu Sineku, zbog različitih faktora imaju problem da se uklope u okruženje.
Kalendarski običaji i svečanosti nastali su u davna vremena. Do naših dana prenijeli su se kao elementi religija, no njihov smisao i sadržaj ostao je isti. Običaji svih starih kultura i civilizacija odražavali su povezanost čovjeka s kozmosom, s procesom stvaranja svijeta i utjelovljenja božanskog u prostoru i vremenu. Sudjelujući u obredima, čovjek se približavao izvorima, počecima i uzrocima svega stvorenog. Na taj se način svaki put iznova gradio svijet i obnavljalo vrijeme i, zahvaljujući tome, bilo je moguće sjedinjenje i suglasje kozmičkih, zemaljskih i ljudskih ritmova.
Pune su novine i portali ispovjedi naših ljudi koji su skupili prnje, otišli na blef i snašli se. I onda čitamo o plaći trostruko većoj nego u Hrvatskoj, ljubaznim Ircima, poslodavcima koji cijene našeg poštenog i vrijednog radnika, živopisnom Dublinu, pitoresknim irskim selima i gradićima. Svima je super, nitko ne žali za domovinom, štoviše, izruguju se s onima koji su ostali...
Tiho, da ne može tiše, bez uzvika, pištaljki, reklo bi se bez "uobičajenog dekora", članovi pet granskih sindikata budžetskih korisnika organizovali su protest. Toliko tiho da ni onih sat vremena koliko su bili ispred Narodne skupštine RS, nije omelo poslanike vladajuće većine u usvajanju zakona kojima se smanjuju plate.
Razumljivo je zašto su ljudi frustrirani. Uobičajeni marš od točke A do točke B, jednodnevni štrajk, beskrajni sastanci na kojima ne dolazi do ikakvog pomaka
Društvo bez univerziteta je bivše društvo, otpad društvo. Bez „fabrike društva“ nema ni društva. Ne nastaju novi stručni kadrovi, nema tko nositi napredak, nema tko provesti reforme, nema tko osmisliti plan za uspjeh i nema ga tko provesti
‘Novosti’ u Beogradu, gdje u magazinima i nekadašnjim carinskim terminalima migranti borave u neljudskim uvjetima: Hranu, malu porciju hrane dobivamo samo za ručak. Želimo u neki centar, ali za nas nema mjesta u Krnjači, pa nas žele poslati na jug, u Preševo, no to je zatvoreno prihvatilište. Bojimo se, jako se bojimo da nas odatle ne deportiraju nazad u Makedoniju, govori Fazal
Položaj bivših jugoslavenskih republika u suvremenom kapitalizmu svodi se na postupno odustajanje od suverenosti nad vlastitom zemljom i proizvodnim snagama. Nakon restauracije kapitalističke ekonomije, sudbinu radničke klase kroje domaći i strani kapitalisti (tzv. poslodavci) koje političke elite slave kao predvodnike društvenog napretka. Kapital eksploataciju domicilnog radništva tako vrši uz punu suradnju domaćih političara koji im zakonski pripremaju teren i omogućavaju nesmetano izvlačenje profita.
Dolaskom u Španiju ove godine, aplikacija Jik Jak nam daje do znanja da planira da se dalje širi Evropom. Da li će u tome i uspeti?
Mnogo sam puta bio prisutan na okupljanjima ljudi koji su po tradicionalnim kriterijima visoko obrazovani, a koji su s nezanemarivim guštom izražavali nevjericu spram nenačitanosti znanstvenika. Jednom ili dvaput sam isprovociran upitao društvo koliko bi njih moglo opisati drugi zakon termodinamike? Odgovor je bio hladan; također i negativan. A pitao sam nešto što je otprilike znanstveni ekvivalent pitanju: jeste li čitali neko Shakespeareovo djelo?