Čelnik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović obrazlagao je poziv drugim strankama da se ujedine na državnom nivou kako bi stvorili probosanski blok naspram koalicija koju predvode Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika i Hrvatska demokratska zajednica Dragana Čovića. Predsjednik Demokratske fronte Željko Komišć je pristanje uz SDA tumačio državnim interesom na transnacionalnoj osnovi, iz vizure stranke koja se određuje kao građanska. Vođa Stranke za bolju budućnost Fahrudin Radončić priključenje tom dvojcu prioritetno argumentuje kao zaštitu Bošnjaka od pretenzija susjeda na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Radončić kaže da trojka brani i građanski koncept, pozivajući se i na učešće DF-a. Kako da ne - brani se taj koncept rušenjem kantonalne vlasti programski modelirane da bude u službi građana. Nije ogorčenje - zbog političkog licemjerja DF-a i SBB-a - zasulo samo društvene mreže, već je očito razočarenje i depresivno viđenje sutrašnjice Sarajlija građanskih temelja, i, pri iščekivanju vijesti, i, u razgovorima, ili samo na licu i pognutim glavama.
Priča o smjeni Vlade Kantona Sarajevo nije završena, ali je šteta nanesena pa i strankama prevrtanerima. Odgovore DF-a na ogorčenje glasača i građana koji su bili za Komšića i u sarajevskoj šestorki vidjeli mogućnost bitne promjene u bh. političkoj konstelaciji, te neuvijena propitivanja novinara o dvojnom ponašanju treba porediti s kafanskom poslovicom - Nije mati karala sina što se kockao već što se vadio.
Ponašanje SBB-a ne čudi. Dovoljno su indikativne pretenzije Radončića na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH i kandidatura njegovog Ismira Juske za ministra unutrašnjih poslova u KS-u. Što je sigurno sigurno, jer nikad se ne zna šta može isplivati.
Strategija Izetbegovića usmjerena je na dva pravca. Za javnost - demonstrirati svoju i stranačku snagu kao odlučujućeg bošnjačkog faktora i čuvara državnosti BiH. Partnerstvo sa SNSD-om i HDZ-om, koje je SDA brzomento dogovorila s tim strankama pri konstituisanju Parlamenta BiH, kompromitantno je samo po sebi. SDA je trebala još nekog da zakrije nastavak vladanja diobene trojke (samo je SDS zamjenio SNSD) od 1990. do danas. Lansirana je teza o potrebi okupljanja probosanskih snaga, pa je upućen poziv SDP-u, NS-u itd., ali kad su odnosi u državnoj skupštini već bili zacimentirani, s prevlašću i očekujućim blokadama SNSD-a i HDZ-a. Pridobijeni su DF i SBB, s kakvim posljedicama po njih na narednim izborima, vidjećemo.
U toj Izetbegovićevoj kalkulaciji uračunata je pretenzija da očuva mjesto prvog i svepitajućeg u SDA i otvori ponovnu priliku za mjesto u državnom Predsjedništvu. A da bi se to ostvarilo, treba vratiti i zadržati pozicije tamo gdje su materijalni i glasački resursi presudni - sarajevski i tuzlanski kanton.
Rušenje vlasti u Kantonu Sarajevo imalo bi trusne posljedice po pokušaj demokratizacije i dekriminilizacije aktuelne bh. politike. To bi značilo povratak na klijentelističko-koruptivno-nepotistički koncept upravljanja koji se (samo)reprodukuje premrežavanjem i umrežavanjem svih ključnih punktova vladanja, društvenog uticaja i finansijske moći. To bi snažilo pozicije drugih dominatnih etnostranka, SNSD i HDZ, koje funkcionišu i opstaju po istom obrascu. Naravno, takvo što dalje slabi državu, kompromituje zaklinjanje u evroatlantske integracije. I ubija u pojam demokratski osvješćene građane. A to i jeste suštinski cilj.
Mladomuslimansko-bošnjačko-bosansko-državonosni patriotizam SDA, pod ravnanjem oca i sina Izetbegovića, treba (sa)mjeriti sa stanjem države iznutra i međunarodnim okvirima. Kao što je neizostavno upoređivanje javnih i tajnih imovinskih kartica čelnika SDA i njihovih favorita spram onih što se hrane u Imaretu i hiljadama onih (ne samo) Bošnjaka što djeci ne mogu priuštiti osnovno, kako se ne bi osjećali manje vrijednim i isključenim pri zakoračenju u život. Bošnjački patriotizam Radončića raste jednako kao njegove građevine i znano i neznano bogatstvo.