Korupcijom izmoreni građani zaista očekuju promjene. One bi trebalo da krenu obračunom sa kriminalom. Vremena za opoziciju ima naredne dvije godine, ali pitanje je - ima li snage?
Piše: Žana Gauk
“Ne odričemo se Igora Radojičića, Banjaluka ga se odrekla. Ovo što mu je uradila nije korektno. Život sam uložio u ovaj grad”, poručio je sinoć kasno, između ostalog, najveći gubitnik lokalnih izbora u Republici Srpskoj, Milorad Dodik.
Iako se pohvalio da je postao vlasnik 41 opštine, Banjaluka ga je zaboljela do te mjere da se, prvo obrušio na koalicione partnere “koji su, očigledno, bili licemjerni” i a onda suzdržavao suze i bijes pred poniženim narodom, koji je i sam ostao šokiran pred sopstvenom moći. Voljom građana pao je bastion SNSD-a!
Okosnica traljave kampanje bez jasnog plana revolucionaranih promjena, koje su građanima prijeko potrebne, bila su prepucavanja između vladajućih i opozicije. Kampanja iznošenja prljavog veša i aktuelizovanja pojedinih afera koje nikada neće doći na tužilački red, jer ni jednima ni drugima nije u interesu da iste budu rasvijetljene, a da akteri završe iza rešetaka. Služile su im, kao i bezbroj puta do sada, za potkusurivanja i držanje u šaci.
Upravo tako je i isplivao Nenad Nešić, korumpirani bivši direktor “Puteva Republike Srpske” i lider do prije mjesec dana vlasti bliskog Demokratskog narodnog saveza. Nešić za kojeg se zna da nije uradio gotovo nijedan javni posao, a da iza toga ne stoji, za normalne zemlje, težak kriminal. U momentu kada je “kliznuo” na Dodikovu crnu listu, dobrodošao je među “poštenu” opoziciju koja nudi promjene.
Brzinu njegove katarze, u kojoj je odlučno “NE” Dodiku dočekano kao da se među narod spustio novi mesija, ili Tito, gluho bilo, ne pamte ni svi politički udžbenici, ali ni psihologija kao nauka. Naprasna preobraćenost Nešićeva vođi Dodiku bila je povod da ga upozori na brojne nezakonitosti koje su mu pod SNSD-ovim skutima bile dozvoljene. Nažalost, opoziciji nikako nauk da se u promjene ne ide bez obračuna sa starim kriminalom. Jer, on ne može i ne smije da zastari.
Umjesto “NE” Nešiću i “NE” kriminalu, opozicija je smijenjenom direktoru javnog preduzeća širom otvorila vrata. Jer, Nešić je uradio ono za šta ni Partija demokratskog progresa ni Srpska demokratska stranka nisu imale 100 odsto petlje. Iako na republičkom nivou oštri, zaboravili su da napomenu da su u lokalnim sredina izuzetno sarađivali pa čak i koalirali sa istim tim SNSD-om, koji, kako sami tvrde, godinama sistemski uništava Republiku Srpsku.
Stoga, opozicija bez adekvatnog plana lokalnog djelovanja u Banjaluci, predvođena sada već pobjednikom Draškom Stanivukovićem, nije imala problem da “štandovski” sarađuje sa Nešićem, kojem je, s druge strane, bio potreban garant da neće tako lako i brzo staviti zatvorske belenzuke. Čestitale su se slave i snimali promotivni spotovi.
Osim toga, i SNSD je, pravdajući sve pandemijom, od kampanje za Igora Radojičića, danas bivšeg gradonačelnika Banjaluke, odustao još prije dvije sedmice. Osim Igora okačenog na bandere, ništa drugo iz izbornog štaba nije izlazilo u javnost. Radojičić, i sam zaražen koronom, pušten je niz vodu.
Kao kakva radoznala komšinica, a ne gradonačelnik najvećeg grada u RS u borbi za novi mandat, dozvolio je sebi da se juče, u izbornom danu, pojavi na prozoru vlastitog doma odakle je lokalnim režimskim medijima dao kratku izjavu. SNSD mu nije omogućio da se sinoć izbornom štabu i istim tim medijima, koje kontroliše 24 časa dnevno, obrati linkom.
Ispostavilo se tako da je “NE” korumpiranog Nešića veće od bilo koje dosadašnje opozicione priče, ne samo u Banjaluci, već i u Bijeljini. Mediji bliski tim strukturama naročito su napominjali Nešićevu naklonost njihovim kandidatima na izborima.
MAJA PROTIV GOLIJATA
Osokoljen reakcijama, Nešić je htio još. DNS, vjerovao je, morao je osvojiti Prijedor, ali nije računao na tvrd opozicioni orah. Tražio je da SDS odustane. I SDS je odustao. Ipak, doktorica Maja Dragojević-Stojić, kandidatkinja za gradonačelnicu, jedina je, uz podršku Milka Grmuše i Jelene Trivić iz PDP-a, pokazala zube.
Pred novopečenim opozicionarom nije ustuknula. U izbornoj noći, isti taj korumpirani Nešić, u maniru dojučerašnjeg prijatelja, laktaškog kabadahije, nazvao je “trojanskim konjem”. Brutalan napad uslijedio je jer pobjednik nije bio DNS-ov Dragutin Rodić.
“Radila je za SNSD”, poručio je.
Nešića su, između ostalih, podržali bivši ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić i aktuelni predsjednik prijedorskog odbora stranke Milan Tubin. Ne tražeći ustupke od preobraćenog Nešića, SDS se nije libio da paljbu ospe po sopstvenoj kandidatkinji.
Prijedorska doktorica, očito hrabrija od cijele stranke, poručila je:
“Politika nije trgovina!”
Sudbina Maje Dragojević-Stojić mogla bi u budućnosti preplašiti mnoge kadrove SDS-a ili PDP-a ili ko zna kojeg novog Nešićevog koalicionog partnera. Svi oni koji su godinama radili na provođenju ideje SDS ili PDP, trpili pritiske, ponižavanja, prijetnje… na kraju, svi oni koji su posljednjih godina čuvali da se ove dvije stranke ne raspadnu i nestanu u tranzicijama stranačkih vođa, preko noći su postali nebitni. Pa čak i opasni po karijeru novog opozicionog junoše Nenada Nešića. Opozicionara koji je do prije nekoliko dana krčmio i netransparentno trošio stotine milione javnih sredstava. Koji je do prije neki dan uživao sve beneficije i nelegalne koristi učešća u vlasti. Koji je pristajao da bude mangup po volji Milorada Dodika, sve dok se jednog dana nije odlučio da “iz zdravstvenih razloga” pređe u opoziciju i da određuje ko će gdje biti načelnik i ko će gdje ići protiv Dodika, a ko može i u koaliciju s njim.
“DESILE SU SE PROMJENE”
Stanivuković je u Banjaluci smijenio Radojičića. Smijenio ga je i lider SNSD-a Milorad Dodik. Kako je prije mjesec dana poručio Nešiću, isto je poručio i bivšem gradonačelniku:
“Ja sam od sutra na čelu Gradskog odbora. Kada ozdravi, razgovaraćemo o našoj daljoj saradnji”.
Gubitniku Mići Mićiću, pred SDS-ovim Ljubišom Petrovićem, u Bijeljini gotovo je zaprijetio:
“Analiziraćemo šta se tamo desilo.”
Istovremeno, Stanivuković je održao pobjednički govor:
“Desile su se promjene! Promjene koje prijaju, koje su pozitivne. I, ovo je dokaz da nijedan građanin ne treba da se boji promjena. One su lijepe, donose slobodu, donose jednakost i konačno je Banjaluka postala banjalučka.”
Na pitanje kakav odnos očekuje od republičkih vlasti prema Banjaluci, rekao je da je njegova dužnost kao gradonačelnika svih građana da napravi saradnju koja će donijeti projekte, bolje čovjeku.
Žalosno ili ne, svakako i ranije viđeno na izborima u regionu, opozicija očekuje preletače. Prema tvrdnjama Stanivukovića, čestitke iz režimskog tabora već stižu.
Korupcijom izmoreni građani zaista očekuju promjene. One bi trebalo da krenu obračunom sa kriminalom. Vremena za opoziciju ima naredne dvije godine, ali pitanje je - ima li snage?
