Plan slovenske političke elite da smjenama, postupnim komadanjem i infrastrukturnim zanemarivanjem postepeno likvidira poslovno uspješnu Luku Koper naišao je na odlučan radnički otpor. Ono što je u cijeloj priči posebno porazno jest činjenica da su te sluganske elite gotovo pa otvoreno radile u korist njemačkog i austrijskog kapitala.
Izgrađena 1957. godine, Luka Koper danas je jedno od najvažnijih pristaništa sjevernog Jadrana, a među vodećima je i prema prometu te čistom dobitku. Prošle godine, u odnosu na godinu ranije, Luka Koper bilježi porast pretovara od 2 milijuna tona, ostvaruje 184,3 milijuna eura čistih prihoda od prodaje, a čista dobit raste za 12%, na rekordnih 32,5 milijuna eura. Ta strateški važna luka, koja pruža logističke usluge cijeloj srednjoj Europi, još uvijek je u većinskom državnom vlasništvu. Kada ne bismo poznavali sluganski karakter slovenske političke klase, mogli bismo pogrešno zaključiti kako je takva Luka Koper za državu od posebne vrijednosti među preostatkom obiteljskog srebra, odnosno onom dijelu koje u posljednjih četvrt stoljeća nije rasprodan po diskontnim cijenama. No poznavajući gorenavedene okolnosti, postaje ipak razumljivija trenutna saga koja traje već gotovo mjesec dana, a u kojoj se državni vrh iz petnih žila trudi pobjedničkom konju pucati u nogu.
Situacija je takva da bismo lako mogli parafrazirati Hegela: “Luka Koper ostvaruje rekordne profite i ima sjajnu perspektivu? Tim gore po Luku Koper.” Na tom tragu i uz uvjerenje kako ništa nije toliko dobro da ne bi odmah moglo biti još gore, uprava Slovenskog državnog holdinga (SDH), kao komandni centar ekonomije u djelomičnom ili većinskom državnom vlasništvu, izdala je dekret o potrebi hitne smjene trojice dosadašnjih članova Nadzornog odbora Luke Koper. Marko Jazbec, predsjednik uprave SDH, u svojim je televizijskim nastupima običnim građanima strpljivo objašnjavao svoj sasvim neobjašnjivi potez… Naime, istina je da Luka posluje iznimno uspješno, ali baš kako bi osigurali nastavak tog pozitivnog trenda, u poslovanje je potrebno uvesti određene promjene, koje će omogućiti da se trend nastavi i u budućnosti. U prijevodu, Luka trenutno stvarno posluje uspješno, no još bi bolje bilo da ljude koji su tom uspjehu pridonijeli odmah smijenimo i zamijenimo drugima, jer nikad se ne zna što donosi neizvjesna budućnost.
Zanemarivanje željezničke infrastrukture
A s neizvjesnošću je u ekonomiji kao i u nogometu: kada ne znaš na koga bi se kladio, kladi se na Nijemce. Točno to je učinio Marko Jazbec kada je za jednog od novih nadzornika predložio Jürgena Sorgefreia, njemačkog stručnjaka za infrastrukturu, posebno lučki promet, i tako izazvao zajedničko protivljenje lučkih radnika, uprave i pratećih službi. Razlozi za ljutnju oko njegovog imenovanja sasvim su razumljivi, proučimo li Jürgenov CV koji uključuje rad za hamburšku luku, nedvojbenog konkurenta Luke Koper. Još više zabrinjava što je sudjelovao u izradi studije OECD-a koja je zaključila kako drugi željeznički kolosijek prema Luci ustvari nije potreban, odnosno, ne bi bio isplativ. Drugi kolosijek je već prilično udomaćena ekonomska ideja o kojoj se u slovenskoj javnosti govori već barem dvadeset godina, a da se u svo to vrijeme nije položila niti jedna tračnica. Do Kopra tako i dalje vozi “prvi” kolosijek, kojim uz teretni prolazi i putnički promet.
“Prvi” kolosijek pritom demonstrira i izvanrednu privrženost tradiciji, s obzirom da još danas drži brzinu od oko 35 kilometara na sat, koja je vjerojatno ostvarena već u vrijeme njegove izgradnje, dakle u vremenu Marije Terezije i Austro-Ugarske. Brzina je to koja bezbrižnom putniku pruža prostorno-vremensku iluziju kako Slovenija ipak nije tako mala zemlja, kada po njoj možeš toliko dugo putovati. Naravno, brzina je to za koju već danas možemo vidjeti da će dovesti do zasićenja i značajno usporiti teretni promet iz i u Luku Koper. Iz Luke već danas svakoga dana kreće oko 60 željezničkih kompozicija, a uz nastavak ovakvog trenda porasta, za očekivati je kako će već za godinu-dvije doći do zasićenja kapaciteta željezničke linije, odnosno tzv. uskog grla. Upravo iz tog razloga, sve su dosadašnje uprave Luke Koper, uz punu podršku radnika, od države tražile izgradnju drugog kolosijeka, namijenjenog isključivo teretnom prometu. Aktualna vlada premijera Mire Cerara je čak ustvrdila kako je izgradnja drugog kolosijeka projekt od strateškog značaja te da će izgradnju bez sumnje i pokrenuti. Utoliko više iritira činjenica da sada jedna od vladi podređenih institucija (SDH) za člana nadzornog odbora predlaže osobu koja se izrazito protivi toj gradnji.
Snažna mobilizacija
Ipak, sve postaje mnogo jasnije ukoliko cjelokupnu situaciju sagledamo kao prvi korak prema komadanju i privatizaciji Luke Koper. U tom slučaju je trojanski konj u obliku Jürgena Sorgenfreia svakako odličan izbor. Očito se radi o sličnoj priči kao u slučaju Aerodroma Ljubljana kojeg je kupilo njemačko društvo Fraport, a “blagodarni” učinici te prodaje se već sada jasno pokazuju. Ljubljanski aerodrom tako ima, primjerice, manje veza od klagenfurtskog, iako je Klagenfurt tri puta manji grad. Iz te perspektive Sorgenfrei bi mogao biti korisna izvidnica za geopolitičke interese njemačkog kapitala. No niti on, niti Jazbec, niti slovenska vlada nisu računali na iznimnu mobilizaciju i odlučnost lučkih radnika i uprave. Pod sloganom Ustala Primorska (Vstala Primorska) pred Lukom se 28. juna održao prosvjed kojem je nazočilo oko četiri tisuće ljudi, a koji je ujedinio širok spektar progresivnih civilnodruštvenih i političkih pokreta, podržali su ga i pojedini studentski pokreti, a podršku su izrazile i najveće sindikalne središnjice. U svojoj izjavi su prosvjednici naglasili da je simptomatično kako je prvi kolosijek već 1967. renoviralo praktički samo društveno poduzeće srednje veličine, dok drugi kolosijek već više od dvadeset godina nije sposobna izgraditi cijela jedna kapitalistička država.
Pritom su izložili i tri štetna scenarija koja trenutno nudi vlada. Prema prvom, ukoliko vlada ustraje na modelu javno-privatnog partnerstva, a ne bude spremna subvencionirati privatne investitore, pruga neće nikada biti izgrađena. Prometni tokovi preselit će se u Italiju, Austriju i Mađarsku, jer će Luka Koper i cijela okolna željeznička mreža postati obična slijepa ulica. Drugi scenarij, prema kojem bi vlada ustrajala pri trenutnom planu, a uz to državnim subvencijama garantira profit privatnim investitorima, doveo bi, doduše, do izgradnje drugog kolosijeka, ali bi u tom slučaju postojala prijetnja da on postane druga Termoelektrana Šoštanj, odnosno njen šesti blok – rupa bez dna za sredstva poreznih obveznika. Treći scenarij, na kojeg su u izjavi upozorili prosvjednici, uključuje mogućnost da se investitori neće zadovoljiti samo subvencijama, već će zahtijevati i udjele u slovenskim poduzećima. Tu u prvi plan izbijaju prvenstveno geopolitički interesi austrijsko-njemačkog kapitala, u ovom konkretnom slučaju – njihovih željeznica. Umjesto toga, inicijativa Ustala Primorska predlaže da se bez odlaganja zaustave sve ideje i postupci usmjereni ka privatizaciji, a da se drugi kolosijek počne graditi po modelu kojim Austrija upravo gradi željeznički bypass oko Slovenije: izgradnju obavljaju državna poduzeća s europskim sredstvima i povoljnim kreditima na temelju državnih jamstava.
Velika radnička pobjeda
Koliko moćni su interesi upleteni u igru oko Luke Koper, između ostalog pokazuje i bizarno anonimno pismo koje ne bi bilo ništa više od toga da s njime nije naokolo počeo mahati Metod Dragonja, državni tajnik pri ministarstvu financija. Primitivno anonimno pismo navodno otkriva stvarno stanje u Luki Koper u kojoj Slovenci ne mogu dobiti posao, u kojoj vlada dominacija “čefurskih”1 sindikata, itd. Ipak, ovoga puta su privatizacijski apetiti očito naišli na pretvrd zalogaj. Na sjednici nadzornog odbora u petak, na kojoj je trebalo doći do smjene trojice članova, to se ipak nije dogodilo. Prijedlog je, naime, na kraju bio u posljednji čas uklonjen s dnevnog reda.
U međuvremenu su lučki radnici blokirali ulaz u Luku te potpuno zaustavili promet, uz iznimku pošiljki lako kvarljive robe. Time je zaustavljen i kompletan slovenski teretni željeznički promet. U tom je trenutku i arhitekt ideje o zamjeni članova nadzornog odbora te predsjednik uprave SDH, Marko Jazbec, ponudio svoju ostavku. Radnici Luke Koper zahtijevaju i ostavke ministra infrastrukture, Petra Gašparšiča, te ranije spomenutog tajnika Dragonje, koji su jednako predano radili na smjeni članova nadzornog odbora. Smirenju situacije sigurno nije pridonijela niti izjava Milana Brgleza, predsjednika parlamenta, koji je blokadu Luke nazvao atentatom na poduzeće i državu, a radnicima priprijetio da vlastite interese prestanu stavljati ispred interesa Luke Koper, obale i Slovenije.
No niti takve neprimjerene izjave iz samoga državnog vrha ne mogu promijeniti činjenicu da se predložene smjene članova nadzornog odbora neće dogoditi, niti da je njihov inicijator Jazbec bio prisiljen ponuditi ostavku. Marko Jazbec i maskota otpora prema njemu, preparirani jazavac, tako su postali simbol organizirane radničke snage i jedne od najvećih protuprivatizacijskih pobjeda posljednjih godina, ako ne i desetljeća.
Sa slovenskog preveo Goran Matić
