Kongoanska dijaspora u Bruxellesu je održala prosvjed tražeći da se ubojice Lumumbe kazne, a postavila je i model njegovog zlatnog zuba (foto Wiktor Dabkowski/DPA)
Nakon više od šest desetljeća belgijske vlasti vratile su zlatni zub, jedino što je ostalo od prvog demokratskog premijera Konga Patricea Lumumbe, njegovoj obitelji. Belgijsku ispriku zbog zločina počinjenih u Africi još nitko nije dočekao
Posmrtni ostatci Patricea Lumumbe, prvog premijera nezavisnog Konga, vraćaju se kući. Više od 61 godine nakon likvidacije Lumumbe belgijske su vlasti odlučile porodici heroja borbe za kongoansku nezavisnost vratiti sve što je od njega ostalo – jedan zub sa zlatnom krunom.
Lumumba je bio premijer tek nešto više od dva mjeseca, odmah nakon uspostave nezavisnosti suočio se s vojnom pobunom koju je podržavala Belgija, dotadašnja kolonijalna gospodarica Konga. Belgija je podržala secesionista Moisea Tshombea, a u tom unutarkongoanskom sukobu s pridodanim vanjskim faktorom Lumumba je stradao. Srušen je s vlasti, zatvoren, pobjegao je iz zatvora, ponovo uhapšen, predan vlastima secesionističke Katange. One su ga, uz izravnu osobnu asistenciju i nadzor belgijskih organa represije, brutalno smaknule. Da ne opisujemo zvjerstva i brutalnosti, navest ćemo tek da je njegovo tijelo na koncu rastvoreno u kiselini. I sve što je od njega ostalo je jedan zub sa zlatnom krunom kojega su belgijski nadzornici likvidacije kao suvenir ponijeli u svoju domovinu. Belgijski policijski komesar Gerard Soete koji je sudjelovao u uništenju tijela mrtvoga Lumumbe uzeo je zub i tvrdio da postoji i drugi zub te dva prsta, ali oni nikada nisu pronađeni. Postojeći zub bio je trofej bivših kolonijalnih gospodara, znak pobjede nad mrskim neprijateljem.
Prošloga tjedna belgijske su vlasti porodici vratile ono što im ne pripada. Organizirana je svečana ceremonija na kojoj je predan zub koji je u međuvremenu prevezen u Kongo. U njemu je, pak, kao relikvija kakvog sveca, u posljednjem tjednu lipnja izložen u više mjesta prije svojevrsne sahrane, a proglašena je trodnevna nacionalna žalost.
Stvarni povratak zlatnog zuba i simbolički povratak mrtvog Lumumbe događa se u vrijeme pokušaja normalizacije povijesti između Belgije i Konga. No, krenimo redom. Kongo je bio osobno vlasništvo belgijskog kralja Leopolda II koje je uoči njegove smrti postalo kolonija države. Kralj je svojim imanjem upravljao barbarski, zločini i zvjerstva mu nisu bili mrski. Ni buduća belgijska uprava nije bila ništa bolja. O Leopoldovom vladanju prije četvrt stoljeća Adam Hochschild objavio je knjigu "King Leopold's Ghost" koju je odbilo objaviti devet od deset nakladnika u SAD-u kojima je bila ponuđena, a na koncu je postala bestseler koji je u javnost lansirao pitanja o belgijskoj kolonijalnoj upravi, valjda najgoroj (ne treba zaboraviti ni njihovu upravu u Ruandi) od svih kolonijalnih uprava.
Početkom lipnja aktualni belgijski kralj Philippe bio je u šestodnevnoj posjeti Kongu. Mnogo se očekivalo, malo se dobilo. Philippe je izrazio žaljenje, i to za ono što bi se danas zvalo zločinom protiv čovječnosti, vjerojatno i genocidom, i zavrijedilo bi suđenje za ratne zločine, ali do isprike još nije stigao. Kazao je Philippe da je vladanje Kongom bilo izrabljivačko i rasističko, da je režim bio nepravedan, a sve to je rezultiralo nasiljem i poniženjima zbog čega okrunjena glava duboko žali. Dalje od toga za sada ne ide iako je prošlo više od šest desetljeća otkako je Belgija prestala biti vlasnica Konga.
Predaja zuba obitelji bila je svečana, ali belgijske su vlasti pazile da ne daju preveliku važnost prvom demokratski izabranom premijeru Konga jer bi time naglasile svoju važnost u njegovoj likvidaciji i vlastitom kolonijalnom nasljeđu. Ceremonija je formalno bila privatna, zub je predao predstavnik javnog tužiteljstva (koje ga je brižno čuvalo šest desetljeća). Za Julianu Lumumbu, 67-godišnju političarku i kćer Patricea, riječ je o šest desetljeća patnje. Toj je patnji doprinos dao i aktualni kralj Philippe koji je tek 2020., na vrhuncu pokreta Black Lives Matter (za prava crnačkog stanovništva i protiv policijske represije i nasilja nad njim), odgovorio Juliani Lumumbi na pismo i složio se da joj trebaju biti vraćeni posmrtni ostatci njenog oca.
Belgija odbija preuzeti odgovornost za nešto što je bjelodano i za Kongoance (ali i mnoge druge Afrikance za koje je Lumumba bio heroj antikolonijalizma) to je nešto što ne mogu prihvatiti. Belgijsko tužiteljstvo davno je pokrenulo istragu zbog ubojstva Lumumbe, kvalificirajući to ubojstvo kao ratni zločin, ali deset od 12 osumnjičenika je umrlo, a istraga napreduje sporije nego što istrage za ratne zločine napreduju na jugoistoku Europe.
Piše: Tihomir Ponoš, Portal Novosti
