Gostujući u emisiji Ukrštenica RTRS-a, Dodik je kazao da je migrantska kriza generisana lošim odlučivanjem Savjeta ministara. On je ocjenio da sarajevska struktura, doseljavanjem Sirijaca, Afganistanaca i drugih muslimana, nastoji da u BiH ojača strukturu i da za četiri, pet ili deset godina BiH postane većinski bošnjačka i muslimanska zemlja.
Dodik i migranti – da ga podsjetimo!
Danas u mojoj rodnoj Banjaluci nedostaje skoro 90 odsto predratnog nesrpskog stanovništva. Politička svita je u toku rata promjenila sve nazive mjesnih zajednica, izmjenila nazive 244 ulica koje su imale bilo kakvu identifikaciju sa Bošnjacima, Hrvatima ili bivšom revolucionarno-komunističkom ideologijom. Svi katolički i islamski objekti su bili srušeni od iste te vlasti koja je sprovodila etničko čišćenje. Danas preko 1 miliona migranata etnički očišćenog iz entiteta čiji je Dodik predsjednik živi u preko 50 tak zemalja svijeta. Ćutao je Dodik o toj sramoti sve dok mu neki drugi migranti nisu zakucali na njegova vlastita vrata. Poznat po tome što nacionalizam i grubi populizam koristi kao polugu svoje moći, Dodik u migrantima vidi potencijalnu opasnost od stvaranja muslimanske zemlje i izvrsnu priliku da potegne priču o ugroženosti Srba i njihovoj budućnosti!
Orbanizacija Dodika ili Dodikizacija Orbana? Ne, isto s…. drugo pakovanje!
Za Dodika i mađarskog premijera Orbana može se reči da su sijamski blizanci nadahnuti jeftinim populizmima. Jedina razlika tog populizma je u teritorijalnom kontekstu. Orban nam poručuje kako „migracije prijete našoj sigurnosti, našem načinu života i kršćanskoj kulturi”. Neminovan rast broja migranata opisuje kao “crni oblak koji se nadvio nad Europom”. Prema njegovim riječima, ako se taj trend nastavi, većina europskih zemalja postat će muslimanska. “Nacije će nestati, Zapad će pasti, a Europa uopće neće shvatiti da je okupirana”.
Dodik nas s druge strane ubjeđuje kako doseljavanjem Sirijaca, Afganistanaca i drugih muslimana, se nastoji ojačati struktura BiH i da za četiri, pet ili deset godina BiH postane većinski bošnjačka i muslimanska zemlja.
Najilustrativniji primjer uspješne imigracione politike je apsolutno Njemačka u koju se između 1991 i 2013 godine uselilo oko 17 miliona ljudi kako iz EU tako i trećih zemalja. U Njemačkoj danas živi oko 1,4 miliona Turaka, 300 hiljada Bosanaca i Hercegovaca. Samo u 2017 godini utočište je tražilo više od 1,6 miliona ljudi mahom iz Sirije, Iraka i Afganistana. U Švedskoj od 9 miliona stanovnika 1 milion su imigranti.
Obje ove zemlje su istakle da je njihov zadatak pružiti utočište ljudima koji bježe pred progonima i sukobima. Dobrom integracionom politikom ova populacija nije postala teretom društva već motorima njihovog razvoja.
Neka nam Dodik i Orban objasne kako to da niti Njemačka niti Švedska nisu postale „muslimanske“ zemlje. Naprotiv ove zemlje grade svoju komparativnu prednost u izgradnji multikulturalnog, humanog i tolerantnog društva!
Poslije Miloševića Dodik – poslije Dodika – sunovrat?
Dok nas Milorad Dodik plaši od „muslimanske“ države i pompeznih izjava pokušava se stvoriti utisak da je stanje u RS-u normalno, a politička i socio-ekonomska situacija stabilna. Istina je potpuno drukčija jer se RS doslovno nalazi na ivici bankrota. Riječ je o potpunoj ekonomskoj kataklizmi za koju Vlada RS-a nema rješenje osim novog suicidnog zaduživanja ili ruskog klirinškog duga, ili neizvjesnog MMF-a. Svaki stanovnik RS-a je za 1000 € zaduženiji nego stanovnik FBIH, dok u pojedinim sektorima u RS-u dugovi nezaustavljivo rastu. Istovremeno, građani Federacije BiH u bankama imaju u prosjeku 40 posto veće štedne depozite od građana manjeg bh entiteta. Rast duga u zdravstvu je uveliko premašio iznos od milijarde KM pa je čak upitno i održavanje sistema primarne zdravstvene zaštite. Bankarski sistem je zbog propasti Banke Srpske i Bobar banke u kolapsu pa je zbog finansijske nestabilnosti više od 15 vodećih firmi prebacilo svoje sjedište iz RS-a u FBIH. Mladi bježe glavom bez obzira bez jasne strategije kako ih zadržati!
Hoćemo li i dalje tapkati u mraku ili konačno upaliti svijeću?
