Diskriminacija Židova, Roma, homoseksualaca, osoba s poteškoćama i političkih disidenata, svih onih koji su bili meta nacista, nije nažalost ostala u prošlosti, nego je i dio današnjice – riječi su to upozorenja koje je izrekao predsjednik Europskog židovskog kongresa, dr. Moše Kantor, kada se prošlog tjedna Europski parlament po prvi puta prisjetio Roma i Sinta žrtava Holokausta komemoracijom održanom povodom obljetnice oslobođenja logora smrti Auschwitz 27. siječnja 1945. godine. Tom je prilikom u Parlamentu otvorena i izložba „45 godina borbe za građanska prava njemačkih Sinta i Roma“, koja je proširena europskom dimenzijom, odnosno dijelom izložbe koji se bavi borbom za građanska prava i procesom priznanja genocida nad Romima u Češkoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj.
BIBIJANA PAPO
"Smatram da je važna ova zajednička komemoracija, koja je u skladu s UN-ovom definicijom 27. siječnja i uključuje komemoriranje svih žrtava. Držim i da je važno što na ovaj način šaljemo poruku cijelom društvu da su sve žrtve trpjele na isti način, od istog počinitelja, za vrijeme istog razdoblja u Europi“, izjavila je švedska europarlamentarka Soraya Post. Ujedno je naglasila i važnost toga da je u Njemačkoj postignuto političko priznanje onoga što se Romima dogodilo u Drugom svjetskom ratu.
„Moj otac je bio Židov, a majka Romkinja, no nisam znala mnogo o ovome ranije. Kada je Helmut Schmidt 1982. godine priznao da je nad Romima izvršen Holokaust, to je bilo vrlo važno... Način na koji Europa danas tretira Rome je zastrašujući. To je jedna vrsta progona, ali na mnogo sofisticiraniji način“, napomenula je Post.
Europarlamentarka Soraya Post i Jacques Delfeld, zamjenik predsjedavajućeg Središnjeg vijeća njemačkih Sinta i Roma (FOTO: Središnje vijeće njemačkih Sinta i Roma)
Prva potpredsjednica Europskog parlamenta, Mairead McGuinness također je imala kratak, ali efektan govor.
„Zaista smo počašćeni što su s nama danas u Europskom parlamentu na ovoj komemorativnoj svečanosti oni koji su preživjeli koncentracijske logore, i Židovi i Romi. Vi ste dirljiva poveznica s prošlošću“, poručila je okupljenima McGuinness.
Predsjednik Knesseta Yuli Edelstein, naglasio je da zadaća Europske unije treba biti borba protiv antisemitizma, s obzirom na brojne antisemitske incidente diljem Europe te je svoj govor zaključio riječima da je mnogo važnih lekcija iz Šoe koje moramo naučiti. Na skupu je bila podcrtana i uloga Simone Veil, bivše predsjednice Europskog parlamenta (1979.-1982.), koja je i sama preživjela Holokaust i imala veliku ulogu u borbi za priznanje genocida nad Romima i Sintima.
Povodom obilježavanja 27. siječnja Romani Rose, predsjedavajući Središnjeg vijeća njemačkih Sinta i Roma, u svjetlu aktualnog političkog razvoja događaja u zemljama članicama EU-a, naglasio je važnost obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust.
„Europski je parlament priznao Holokaust Sinta i Roma 15. travnja 2015. godine, i to je bio povijesni korak za našu manjinu, kao i za cijelu Europsku uniju. Danas, više od 70 godina nakon završetka rata, sjećamo se nacističkih zločina i Holokausta, ali istodobno moramo raditi na poštivanju vladavine prava i jačanju demokracije. Ovo također uključuje suprotstavljanje novim pojavama poricanja Holokausta i relativizacije nacističkih zločina od strane desnih ekstremista i nacionalista. Zadaća je demokratskih društava i institucija da se bore protiv postojećeg raširenog anticiganizma, kao i antisemitizma“, rekao je Rose. Također je istaknuo zabrinutost zbog činjenice da nacionalistički i desničarski pokreti nastavljaju širiti podjele u Europi.
"Zadaća je demokratskih društava i institucija da se bore protiv postojećeg raširenog anticiganizma, kao i antisemitizma" - Romani Rose (SCREENSHOT: YouTube)
„Sinti i Romi, kao i Židovi i druge manjine, izloženi su novim oblicima nacionalizma, desnog ekstremizma i rasizma“, dodao je.
U Njemačkoj je prije rata živjelo oko 30.000 Roma. Većinom su bili njemački državljani, a nacistička vladavina za njih je donijela progone. Nürnberški zakoni iz 1935. godine bili su glavna prekretnica jer su njima Romi i Sinti izgubili sva građanska prava, poput Židova. Od početka 1940. godine krenula je deportacija Roma u logore. U koncentracijski logor Auschwitz bili su deportirani od 1941. godine, a najviše iz okupirane Poljske, Protektorata Češke i Moravske te Trećeg Reicha. Naredba o deportaciji Roma u Auschwitz (Auschwitz-Dekret) koju je 16. prosinca 1942. godine izdao Reichsführer SS-a, Heinrich Himmler, bila je temelj za osnivanje tzv. posebnog logora za Rome u logor Auschwitz II- Birkenau. U veljači 1943. formiran je „Zigeunerlager-Familienlager“ (tzv. ciganski obiteljski logor) u Auschwitzu. Bio je to logor u kojem su obitelji bile zajedno smještene, muškarci, žene i djeca, za razliku od drugih logora u kojima su bili razdvojeni.
Poznato je da su u Auschwitzu ubijani i Romi s područja NDH koji su se u vrijeme rata zatekli u Njemačkoj. Loši higijenski uvjeti, nedostatak minimalnih uvjeta za preživljavanje i glad uzrokovali su mnoge bolesti. Glavni liječnik u logoru za Rome bio je Josef Mengele. Zatočenici su umirali od tifusa i izgladnjivanja, ali i od tuberkuloze, upale pluća i nome (vodeni rak). Liječnik i pseudoznanstvenik Mengele provodio je, između ostalog, istraživanja na Romima. Svoju okrutnost pokazivao je na najgori mogući način, isprva zadobivajući naklonost djece u logoru, dajući im slatkiše, a potom vršeći nad njima ispitivanja. Nakon završetka eksperimenta djeca bi bila usmrćena.
U Auschwitzu je ubijeno oko 21.000 Roma i Sinta (FOTO: Pixabay)
Dio Roma pokazao je otpor i odupirao se nacistima. Bilo je više pokušaja bijega iz logora, iako je bio dobro čuvan. Najznačajniji događaj odigrao se 16. svibnja 1944. godine kada su se Romi i Sinti oduprli SS-ovcima nakon što su čuli za plan njihovog istrebljenja u logoru Auschwitz. Odbili su poslušnost logorskim čuvarima i nisu izašli na uobičajeno jutarnje postrojavanje, već su se naoružani čekićima, lopatama i sličnim oruđem zabarikadirali u zatvoreničke barake. U slamanju pobune zabilježene su žrtve i na strani logoraša na strani logorskih čuvara. Nakon toga dio Roma poslan je u druge logore, a nacisti su svoj plan konačnog istrebljenja proveli u kolovozu iste godine. Završna likvidacija logora dogodila se u noći 2. kolovoza 1944. godine, kada je ubijena posljednja grupa zatočenika logora za Rome. U Auschwitzu je ubijeno oko 21.000 Roma i Sinta.
Snažan duh i hrabrost osobe čija je sudbina dio sudbine mnogih Roma i Sinta za vrijeme Holokausta predstavlja Johann „Rukeli“ Trollmann, njemački Sint (na naslovnoj fotografiji). Bio je boksački prvak u poluteškoj kategoriji 1933. godine. Nacisti su mu oduzeli titulu, nakon čega je, u znak protesta protiv nacističke rasne ideologije, obojao kosu u plavo, a lice puderom u bijelu boju. Regrutiran je u Wehrmacht 1939. godine te otpušten tri godine kasnije iz rasnih razloga. Ubijen je u podlogoru Wittenberge, dijelu logora Neuengamme, 1944. godine. Trollmann je stavljen na listu njemačkih šampiona u poluteškoj kategoriji posthumno, sedamdeset godina nakon što mu je titula bila oduzeta, a pobjednički pojas preuzela je njegova kći.
Romi su bili ubijani u logorima nacističke Njemačke, kao i u logorima zemalja nacističkih saveznika. U NDH je provedeno sustavno istrebljenje Roma. Rasni zakoni, doneseni neposredno nakon osnivanja NDH, bili su usmjereni protiv Židova i Roma. Romima je bilo oduzeto državljanstvo, njihova prava i imovina. Iako su Romi ubijani već od 1941. godine na raznim mjestima, najveći broj Roma je deportiran i ubijen u koncentracijskom logoru Jasenovac od svibnja 1942. godine.
Deportacija njemačkih Roma u svibnju 1940. godine (FOTO: Wikimedia)
O otporu koji su Romi pružali svjedoči više primjera, kao onaj iz okolice Novske u lipnju 1942. kada su Romi prilikom njihovog prikupljanja i deportacije pružili otpor ustašama. Dio Roma bio je aktivan u partizanskom pokretu, i upravo je nekima od preživjelih ta činjenica spasila život.
Mnoge su ideje koje su doprinijele stradanju Roma, Židova i drugih naroda za vrijeme Drugog svjetskog rata, nažalost, još uvijek prisutne u današnjim društvima. Na kombi jedne romske obitelji u Zagrebu prije dvije godine nacrtana je svastika i slovo U. Svastika je također završila i na spomeniku ubijenim Romima i Sintima, žrtvama nacizma, u Berlinu. Ceija Stojka, romska spisateljica koja je preživjela Holokaust, u intervjuu za austrijski list Der Standard svojevremeno je rekla: „Kako da mi, žrtve, nastavimo disati kada dio današnjih mladih i dalje nastavlja vrištati 'Heil'“? Jednako tako je prisutno i poricanje ustaških zločina i genocida koji je nad Romima izvršen u NDH. S porastom interesa za istraživanje genocida nad Romima, i medijskog izvještavanja o toj temi, porastao je i broj pseudoistraživačkih tekstova u Hrvatskoj u kojima autori tvrde da nad Romima u NDH nije izvršen genocid. Moglo bi se to pripisati aktualnom političku razvoju na europskoj razini i akterima koji dolaze iz ekstremno desnih i nacionalističkih grupacija. Kao što je predsjedavajući Središnjeg vijeća njemačkih Sinta i Roma, Romani Rose, u svojoj izjavi prošlog tjedna naglasio - zadaća je demokratskih društava i institucija da se bore protiv takvih pojava.
Lupiga.Com
