Izbori u Bosni i Hercegovini, ako ništa, pokazali su samo demokratski kapacitet ovog društva. Sa nešto više od 53% izlaznosti, svakom ko vam u prolazu kaže da je vlast pokvarena i kriminalna, pljunite posred čela.
Ni Dženan Memić, a očigledno ni David Dragičević nisu uspjeli iz takta izbaciti dobro uštimanu stranačku mašineriju niti demokratskim, nenasilnim, civiliziranim putem promijeniti stvarnost u kojoj živimo. Razloge treba tražiti u prostoj činjenici: radno mjesto i materijalna egzistencija ima prioritet pred generisanim nezadovoljstvom, kriminalom, urušenim pravosuđem, korumpiranom policijom, katastrofalnom projekcijom u kojoj živimo.
Šta smo vidjeli u proteklih mjesec dana? Tone i tone masnog predizbornog materijala i masu fotošopiranih likova. Bez ikakvog plana ili drugačije vizije ove države. Vođeni ambicijama o uhljebljenu i konekciji na račun poreskih obveznika.
Društvo bez ikakve kritičke svijesti ili minimuma predznanja o značaju svog glasa zaslužilo je da im SDA izbornu pobjedu proslavlja povicima tekbir, da im Milorad Dodik otpjeva po ko zna koji put staru dobru muzičku numeru ili da im izborni legitimitet nose likovi sa postera ratnih zločinaca iz dalekog Haga.
Sa druge strane, ono što od ljevice i građanskih stranaka još uvijek nismo vidjeli je to ko ima veći Ego. Odvojene liste, kampanja usmjerena na kompromitiranje i frontalni sukob sa političkim protivnicima sa identičnog političkog backgrounda. Međutim, upravo su preliminarni rezultati takozvanih lijevih stranaka pokazatelj da nosioci bilo kakvih promjena nezasluženo imaju podršku dobrog dijela građana ove države.
Nego da se vratimo na rezultate Centralne izborne komisije.
Institucije bez ikakvog kredibiliteta na čijem čelu sjede eksponenti vladajućih političkih opcija kojima legitimitet izbornog procesa ne mogu narušiti ni mrtvi sa biračkih spiskova, evidentne krađe identiteta, pritisci na glasače, ucjene radnim mjestima, a kao što smo vidjeli ni iznošenje izbornog materijala. Iz CIK-a će nam saopštiti da su izbori protekli u demokratskoj i fer borbi.
A takva demokratska i fer borba u Predsjedništvo BiH dovela nam je dobro poznate likove.
Milorad Dodik, bez obzira na činjenicu da već mjesecima u centru Banja Luke protestvuje čovjek koji traži pravdu za svoje ubijeno dijete i okrivljuje korumpirani sistem na čijem čelu se nalaze spodobe iz SNSD-a pokazao nam je da je političar koji zna dobiti izbore.
Uz kupovinu glasova, kontinuirane pritiske, malo asfalta sa podrškom Rusije i Srbije te blagoslovom dokazanog pedofila iz pravoslavne crkve Milorad Dodik će ponosno ponijeti zastavu RS-a i okačit je na zgradu Predsjedništva BIH. Očekivano. Stranačka mašinerija obavila je svoj posao, dok se opozicija sa hologramom Radovana Karadžića odavno rastala sa zdravim razumom.
Gdje prestaje razum počinje SDA. Decenijama najjača bošnjačka politička opcija ne gubi doticaj sa svojim izbornim tijelom. Spisak obećanja je podugačak. Milioni radnih mjesta, porast plata, penzija, invalidnina, borba za državu, Selma Bajrami i trošenje grla na povike Bakire i Sebijice sultanice. Glasači SDA jedu zlatnim kašikama, a govna koja jedu i nisu govna. Jer koga će babo preko amidže koji je u opštinskom odboru SDA ubaciti kao portira u osnovnu školu. Tako u praksi funkcioniše parola „SDA-Demokratija“.
Ko je taj Šefik Džaferović? SDA aparatčik, decenijama pozicioniran i fino ušuškan u budžetske jasle koji je samo u periodu od 2000. do 2016. godine zaradio preko 900.000 KM. Ovaj podatak je zvaničan. Prosječni Bošnjak, tradicionalni glasač SDA ovaj iznos ne može zaraditi u toku svog životnog vijeka. A boga mi ni njegova djeca.
A i djeca bez obzira na nacionalnost znaju da Željka Komšića na poziciju predsjednika iz reda hrvatskog naroda nisu izabrali predstavnici hrvatskog naroda u BIH. Izabrali su ga građani ove države kojima očigledno nije normalno da se slikaš sa ratnim zločincima, podržavaš segregaciju u školama, evropske vrijednosti temeljiš na udruženom zločinačkom poduhvatu a osnivanje Herceg Bosne proslavljaš vatrometom iznad stolnog grada.
Ne može Heliodrom ili Dretelj biti prihvatni humanitarni centar, a Dario Kordić zajedno sa Slobodanom Praljkom pop ikona poput Danijele Martinović. Treba biti realan, mi živimo u jednom bolesnom društvu. Društvu koje ne prihvata odgovornost za činjenicu da većina mladih Hrvata i Hrvatica iz BIH upravo gugla najpovoljnije cijene prevoza za Njemačku, Austriju ili Irsku. U takvom okruženju kako naći odgovor na činjenicu da HDZ BIH ima apsolutnu podršku u hrvatskom nacionalnom korpusu.
Upravo su tu činjenicu pokazali preliminarni rezultati izbora na svim nivoima. BIH je dominantno država politički nepismenih ljudi, kukavica i licemjera. U kojoj očigledno stranke koje su nas dovele u ovu situaciju ne mogu izgubiti izbore. Ne zbog činjenice da kradu i varaju, da otimaju i kupuju glasove već naprotiv zbog izostanka razuma i shvatanja da od x na glasačkom listiću zavisi budućnost njihove djece. Djece koja u ovom trenutku nemaju posla, ginu pod nerazjašnjenim okolnostima, ili ih povremeno siluju po elitnim školama.
Iz tog razloga da vas ne bi suštinski davili sa statistikom izbornih rezultata donosimo vam pregled cijena autobuskog prevoza u jednom smjeru.
Sarajevo- Frankfurt: 175 KM
Banja Luka- München: 96 KM
Mostar – Beč: 120 KM
Napomena cijene su u jednom pravcu. Djeca bez obzira na nacionalnost ostvaruju popust.
