Prvi proljetni vikend provodio sam u Gdanjsku, na velikom pjesničkom festivalu – tamo gdje je Dorta Jagić prije nekoliko godina osvojila najvažniju pjesničku nagradu kojim je od tko zna kojeg vremena čašćen neki hrvatski pjesnik – sudjelovao sam na tribini o slobodi i izbjeglištvu, koja se održavala u veličanstvenom Centru europske solidarnosti, sagrađenom prije nekoliko godina u spomen na onu poljsku Solidarnošć iz Gdanjska 1980, i sve u svemu sjajno sam se provodio, sve dok me neki vrag nije natjerao da u hrvatski pretraživač na svom iPhoneu upišem pojam – Gdanjsk, i pročitam natuknicu na hrvatskoj Wikipediji.
Tamo je ovako pribilježeno i službeno ovjereno u svetosti hrvatskoga jezičnog i vikipedističkog suvereniteta: “Njemačko stanovništvo grada je željelo ujedinjenje s Njemačkom i zbog toga je Nacistička stranka imala mnogo pristaša u gradu. Hitler je tražio pripojenje Gdanjska i Gdynie tako da se Istočna Pruska teritorijalno poveže s Njemačkom. Nakon poljskog odbijanja je Hitler napao Poljsku i time je počeo 2. svj. rat. Ali tomu je prethodilo etničko čišćenje Nijemaca od strane Poljske i njezinih saveznika, po nekim procjenama nestalo ih je i ubijeno oko 58000. Takav genocid i teror nad njemačkim stanovništvom se nastavio i u ostalim Poljskim gradovima, što je bio pravi razlog Hitlerovog napada na Poljsku.”
Nakon prvog šoka izazvanog nacional-socijalističkim, hitlerovskim pogledom na povijest, najprije sam se potrudio pročitati cijelu natuknicu, a zatim je usporediti s drugim bliskojezičnim natuknicama, najprije srpskom i srpskohrvatskom. I naravno, radi se o istom tekstu, koji je netko od nekoga prekopirao, a hrvatski se razlikuje samo po tih nekoliko sitnih intervencija. Osim “genocida i terora nad njemačkim stanovništvom”, koji je bio “pravi razlog Hitlerovog napada na Poljsku”, još je nekoliko znakovitih detalja. Dok su u druge dvije verzije trupe Crvene armije 30. ožujka 1945. “oslobodile grad”, u hrvatskoj varijanti su ga “osvojile”. S tim da je tom osvajanju prethodnilo “žestoko bombardiranje”. U srpskohrvatskoj Wikipediji piše: “Većina Židova je pobjegla iz grada prije njemačkog napada, ali su Nijemci hapsili i deportirali mnogo Poljaka”, dok u hrvatskoj Wikipediji ne samo da nema hapšenja i deportiranje Poljaka, ni židovskog izbjeglištva, nego se ovi drugi i ne spominju. Kao što se ni Poljaci oko Drugog svjetskog rata u Gdanjsku ne spominju drukčije nego kao počinitelji genocida i terora nad njemačkim stanovništvom.
O hrvatskoj Wikipediji se, a da se ne griješi duša i da se ne pretjeruje, odavno moglo govoriti kao o ustaškoj Wikipediji. I jedno vrijeme se o tome i pisalo po novinama, ali čovjeku s vremenom i to dosadi. Na kraju, svaki narod i svaka kultura imaju Wikipediju po mjeri vlastite gluposti, prije nego pameti. I naravno, svaka kultura ima Wikipediju kakvu zaslužuje. Neki su pokušavali prijavljivati administratore hrvatske Wikipedije nadležnoj centrali, ali i to je, više ili manje, bilo uzalud. Ljudima u bijelome svijetu ponekad je teško i shvatiti što je i koliki je, zapravo, naš problem.
Ali ovo je, ipak, nešto novo. Jer ovdje više nije riječ o Anti Paveliću i NDH, te o Hrvatima i njihovoj nevolji sa samima sobom, nego je riječ o Hitleru i Trećem Reichu, o uzrocima Drugoga svjetskog rata, te konačno o tome jesu li dobri momci bili Churchill, De Gaule, a od 1941. Roosevelt i Staljin (da, da, i on!) i jesu li Poljaci bili žrtve njemačkog napada i osvajačkog pohoda prema istoku, koji je podrazumijevao njihovo pretvaranje u roblje i postupnu fizičku likvidaciju, ili je sve bilo suprotno, pa su Poljaci proveli genocid nad Nijemcima, u čemu ih je podržao, pa im se i pridružio najprije Churchill, a onda i ostali spomenuti, što je dovelo do Hitlerove mučeničke smrti i kraja Drugog svjetskog rata? I gdje su u svemu tome bili Židovi? Jesu li oni bili žrtve Holokausta ili ih, kao što sugerira ova hrvatska natuknica, u Gdanjsku i drugdje u Poljskoj nije ni bilo?
Iza svake povijesne interpretacije stoji država s vojskom i policijom. Naravno, to ne znači da država, vojska i policija stoje iza svega što neka budala, koja je, možda, završila i studij povijesti, pa ju je netko, možda, i prozvao povjesničarem, osmisli i iskonstruira u svojoj glavi, zapiše na papir ili unese u kompjutor. Povijesna interpretacija je ono što je negdje javno objavljeno. To može biti i glupo, i nesuvislo, i pogrešno, i naopako – nitko se u objavljivanje nesuvislih, pogrešnih i naopakih gluposti ne smije miješati, niti se općenarodna glupost smije državi i njezinim organima stavljati na dušu – uostalom, država, zajedno s vojskom i policijom, između ostaloga, služi tome da svojim građanima jamči pravo na glupost. Čak bi se moglo reći da je važnije jamčiti ljudima pravo na glupost, jer za pamet obično i ne trebaju lokalni jamci.
Međutim, kada povijesna interpretacija udara u temelje civilizacije i kada zajednicu suprotstavlja ostatku njezinog prirodnog, povijesnog, zemljopisnog konteksta, tada država s vojskom i policijom ne samo da ne može jamčiti pravo na takvo što, nego biva suodgovorna na ono što je javno objavljeno. To znači, ako hrvatska Wikipedija objavi da su Poljaci izvršili genocid nad Nijemcima, koji su zatim napali Poljsku da spriječe dalje istrebljenje svojih nezaštićenih sunarodnika, te da je tako izbio Drugi svjetski rat, tada to više ama baš nikako ne može biti stvar slobode javne riječi. Ili će država s vojskom i policijom stati iza Hitlera, i natuknica o Gdanjsku će biti branjena snagom sile i prinude, ili neće stati iza Hitlera, i natuknica će biti kriminalizirana, a njeni autori gonjeni kao promotori nacionalsocijalizma.
U posljednjih 10-15 godina, otkada traje propadanje ili svjesno uništavanje hrvatskih medija i otkad se javni diskurs gotovo sasvim tabloidizirao, većini onih koji se bave javnim poslovima, a najprije novinarima, postalo je normalno da se pozivaju na Wikipediju kao na pouzdan izvor informacija (i interpretacija). Na osnovi podataka preuzetih s Wikipedije pišu se znanstveni radovi, na njih se pozivaju hrvatski suci u pismenim obrazloženjima svojih presuda. Popularnosti Wikipedije doprinijeli su i likovi poput Antuna Vujića, aktualnog glavnog ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, koji se u nizu svojih intervjua oduševljavao projektom Wikipedije, pa čak iznosio i ideje o svojevrsnom spajanju leksikografskih i vikipedijskih ostvarenja domaće pameti. I naravno, kada netko konzultira Wikipediju, neće se pozivati ni na srpsku, ni na srpskohrvatsku, ni na bosansku, ni na englesku, nego na našu domaću, hrvatsku Wikipediju.
Dok Vujić, možda, još uvijek zna zašto je izbio Drugi svjetski rat, tko je što učinio u Poljskoj i tko je nad kime počinio genocid – jer, zaboga, nekadašnji komunistički ministar kulture nije samo glavni ravnatelj nečega što se još uvijek zove po Miroslavu Krleži, nego je i član onog režimskog vijeća za suočavanje s ovim i s onim što se događalo upravo oko spomenutog rata – dotle mnogi naši građani o tome zašto je izbio Drugi svjetski rat, i je li Hitler uopće bio loš momak, više pojma nemaju. Pogotovu oni mlađi, koji su škole učili po nekim čudnim planovima i programima. Ali čak i ako se nekome čini da o izbijanju Drugoga svjetskog rata ima nekoga pojma, lako će se predomisliti čim u hrvatskoj Wikipediji pročita najnoviju povijesnu interpretaciju. Jer tko bi još sumnjao u Wikipediju i njezine interpretacije? I u slavnu hrvatsku leksikografiju, na čelu s pasioniranim vikipedistom i blogerom A. Vujićem.
Mislio sam o tome u lijepom gradu Gdanjsku, gdje se još uvijek ozbiljno razgovara o slobodi, u Poljskoj, gdje još uvijek postoje novine koje su protiv vlasti i u kojima izlaze vrlo ozbiljni višestranični prilozi o jednom pjesničkom festivalu. (U jednim sam novinama pročitao: “Poljska poezija, možda, jest velika, ali svjetska je poezija, sigurno, mnogo veća.”) Ali i Poljaci imaju stanovitih problema s interpretima svoje povijesti, te s vlašću koja ih pasivnim ili aktivnim djelovanjem stimulira. Poljski problemi su, kažu, slični hrvatskima. I onda je to razlog da se hrvatski vlastodršci, svjetovni i crkveni, sve češće pozivaju na Poljsku kao politički, kulturni i sveudiljni nacionalni uzor. To je ta, kako bi se reklo, uspravnica na kojoj će dekandentna, duhovno zapuštena i antikršćanska Europa polomiti svoju kralježnicu: od katoličkog Splita do katoličkog Gdanjska. Sve je to lijepo i krasno. Ali zar ne bi bilo zanimljivo saznati što bi poljski patrioti, katolički fundamentalisti i ini borci za čistu bijelu stvar rekli kada bi pročitali što piše u hrvatskoj vikipedijskoj natuknici o Gdanjsku?
Miljenko Jergović 27. 03. 2018. www.jergovic.com
