Svojim odlaskom Dodik će sa sobom povući čitavu tajkunsko-političku grupaciju koja djeluje u i oko SNSD-a. Nije isključen scenario ni da ono što ostane od SNSD-a na čelu sa npr. Igorom Radojičićem bude reorganizovano u neku novu partiju koja bi se suštinski vratlia socijaldemokratskim tekovinama.
Autor: Impuls
Mnogo je faktora koji predskazuju sve bliži kraj vladavine Milorada Dodika. Paralelno s tim sve je izvjesnije da ga na čelu Republike Srpske, neće zamijeniti niko od šefova vodećih opozicionih stranka. Neće, jer oni nisu šefovi ni sami sebi. Da jesu Dodik bi odavno bio politička prošlost umjesto što većini njih predstavlja nedostižni alter ego.
Upravo zbog njihove nesposobnosti, sve izvesniji je scenario po kome će promjene opet biti izvedene pod međunarodnom palicom, a prvi čin su sankcije koje je američka administracija uvela Miloradu Dodiku. One su početak njegovog udaljavanja sa funkcije, a sve je izvjesnije da će ga, kada se to desi, zamijeniti neko iz redova aktuelne vlasti.
Neće biti nikakvo iznenađenje, ako npr. Igor Radojičić, zamijeni Milorada Dodika. Naprotiv biće to logičan slijed događaja.
Više činjenica ide u prilog ovakvom scenariju.
Kao prvo, ako bi Dodik bio primoran da se povuče (bio smijenjen), logično je da ga naslijedi neko iz aktuelne vlasti, makar do izbora. Mehanizam da ga prije izbora naslijedi neko iz opozicije jednostavno ne postoji. Osim toga, u opozciji, i ne postoji ličnost koja bi u ovom trenutku mogla zmijeniti Dodika, niti postoji mogućnost da „lideri“ opozicionih stranka oko toga postignu dogovor. Između ostalog, i zbog toga međunarodna zajednica (SAD i EU) u njima i ne vide ozbiljne sagovornike.
Kao drugo, međunarodni pritisak nije usmjeren na čitav SNSD, niti čitavu aktuelnu vlast, već isključivo na Dodika. Svojim odlaskom Dodik će sa sobom povući čitavu tajkunsko-političku grupaciju koja djeluje u i oko SNSD-a. Nije isključen scenario ni da ono što ostane od SNSD-a na čelu sa npr. Igorom Radojičićem bude reorganizovano u neku novu partiju koja bi se suštinski vratlia socijaldemokratskim tekovinama SNSD-a, koji je proteklih godina skrenuo maksimalno u desno.
Istovremeno, uočljiva je i jasna prozapadna orijentacija Igora Radojičića, nasuprot antizapadnog i rusofilnog raspoloženje koje proteklih godina šire Dodik i njegovo najbliže okruženje.
Na kraju, treba primijetiti i da otvoreni sukob u SNSD-u na relaciji Dodik – Radojičić nikada nije do kraja ugašen. Opštepoznato je da je i kandidatura Radojičića za gradonačelnika Banjaluke, za Dodika (i mnoge druge u SNSD-u) više predstavljala „nužno zlo“, nego iskrenu podršku stranačkom kandidatu.
Još su uočljive jasne „crvene linije“ koje su odavno među njima povučene. Te linije će, kako pritisak Zapada na Dodika bude rastao biti sve deblje. Tome u prilog ide i sve jasnije otvaranje pitanja ulaska BiH u NATO.
Specifična situacija u kojoj među strankama u Republici Srpskoj,bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, ne postoji jasno definisan stav po ovom pitanjiu međunarodnih integracija, dovešće do velikih političkih potresa i novog stranačkog prepakivanja.
Nejasan stav opozicije i po ovom pitanju je još jedan od razloga zbog koga na Zapadu u njima ne vide pouzdane partnere. U ovom trenutku, nije teško zamisliti situaciju u koj će na jednoj strani oko Igora Radojičića, biti okupljene prozapadne, a na drugoj proruske političke snage, bez obzira koji su politički dres prethodno neki od njih nosili.
U toj situaciji sve ostale podjele biće zaboravljene, pa i pitanje kakve ćemo koristi od svega toga imati? Vrlo male – jer će opet neko „pametniji“ da misli, mijenja, živi umjesto nas.
