Pokušavam zamisliti ovakav naslov u novinama: Podrška Sandžaku u Parlamentu Srpske, a ispod tekst: Muftija Muamer Zukorlić je izrazio zahvalnost na prilici da se susretne i razgovara sa Senadom Bratićem, predsjednikom Narodne skupštine Republike Srpske o aktuelnim političkim temama.
Piše: Miljan Kovač
Istakao je da je postignut visok stepen razumijevanja i da je Bratića upoznao sa stanjem u Republici Srbiji i Sandžaku, pitanjem referenduma o statusu ove oblasti u Srbiji...
"Ono što ne pripada zajedno treba da bude samostalno jer na taj način jedinice koje su samostalne opet mogu u prijateljskim odnosima da žive jedne pored drugih", rekao je Bratić. Istakao je podršku Republike Srpske Sandžaku.
"Mi 100 odsto podržavamo Sandžak u svim aktivnostima i danas smo čak ustanovili da je došlo do kršenja normi međunarodnog prava. Saglasili smo se da ćemo postaviti to pitanje u Narodnoj skupštini RS", rekao je Bratić.
Naravno, sutradan bi se mediji bavili “suštinskim problemom” tipa: Da li je Bratić predsjednik, prvi ili drugi potpredsjednik Parlamenta RS.
Iako znate da je ova vijest izmišljena, siguran sam da vas nije ostavila ravnodušnim.
A kako ste se osjećali dok ste čitali istu ovu vijest, ali sa nekim drugim imenima?
Režimski mediji u RS brujali su o "istorijskom" susretu Milorada Dodika sa Norbertom Hoferom potpredsjednikom Parlamenta Austrije iz redova kontroverzne Slobodarske partije Austrije (FPO) i liderom te stranke Hajnc-Kristijanom Šraheom i hvalisali se podrškom koju je Dodikov referendum dobio “u Parlamentu Austrije”.
Hofera su (ne)namjerno predstavili kao predsjednika Austrijskog parlamenta, da bi nakon reakcije javnosti tu "grešku" ispravili.
Srećom Bratić nije treći potpredsjednik Austrijskog parlamenta niti je Dodik muftija (vjerujem da bi on volio da jeste).
Ali koliko bi u ovom slučaju Bratić predstavljao Republiku Srpsku, toliko je i Hofer predstavljao Austriju.
Izazvan ovim nepotrebnim ali opasnim spekulacijama, mogao se čuti i zvanični stav te zemlje upućen iz njene ambasade u Sarajevu.
Taj stav je naravno istovjetan stavu svih ostalih relevantnih faktora međunarodne zajednice da bi referendum, koji Dodik najavljuje bio suprotan Dejtonskom mirovom sporazumu i Ustavu Bosne i Hercegovine.
S druge strane, prethodnih dana smo i od predstavnika vlasti u RS, jasno čuli, da rezultat referenduma, koji oni navodno namjeravaju održati neće biti obavezujući!?
Dakle, suštinsko pitanje nije hoće li se referendum održati, već koliko će nas ovaj Dodikov očajnički igrokaz koštati politički, a koliko finansijski, ako, neobavezujući, referendum ipak bude održan?
To je mnogo bitnije od pitanja da li je Hofer, drugi ili treći potpredsjednik Parlamenta Austrije. Inače je toliko bitan da ni sam ne bi lako dospio u medijske izvještaje da se nije susreo za "bitnijim" od sebe.
Pitanje, dakle, nije ko je Hofer, jer odgovor je: Niko. Ista težina je i pitanja: Od kakvog značaja je njegova podrška Dodikovom referendumu? Baš ni od kakvog.
Naprotiv, obzirom kakvu reputaciju u demokratskoj javnosti, uživa partija kojoj Dodikovi "bečki dječaci" pripadaju, onda bi, da nije ništa drugo, njihova podrška trebala biti razlog više da se od referenduma odustane!
Ako niko do juče i nije znao ko je Hofer, sigurno je da je malo onih koji se ne sjećaju nekadašnjeg lidera FPO Jega Hajdera, i njegovih neonacističkih izjava zbog kojih se svojevremeno Austrija našla u političkoj izolaciji Evropske unije. Kada je Hajder odlučio da svoje stavove ublaži, morao je napustiti sopstvenu stranku, poražen pred tvrdom linijom koju zastupa sadašnji lider FPO, Dodikov domaćin i kako on tvrdi saveznik, Hajnc-Kristijan Štrahe, evropskoj javnosti poznat po svojim ksenofobičnim izjavama, pa čak i pozivima, za protjerivanje migranata iz te zemlje. On ne krije ni svoj evroskepticizam i poziva na nepoštovanja propisa Evropske Unije.
FPO je ranije često dovođena u vezu sa neonacistima, koliko zbog rasisističkih istupa, toliko i zbog pojedinih obilježja koja koriste. Pristalice FPO se, između ostalog. pozdravljaju sa uzdignuta tri međusobno priljubljena prsta baš kako su to nekada činile pristlice nacizma u Njemačkoj, ali i u Austriji.
Sada će naravno, čuvari vođinog lika i (ne)djela da poskaču na svoje "srbske" noge i podsjete me kako je Štrahe podržavao i Srbe u svojim nastupima i protivio se nezavisnosti Kosova. Ispada da bi po ovoj "logici" Dodik trebao otići i u posjetu Andersu Breiviku, teroristi koji je u jednom danu ubio preko 80 nedužnih ljudi u Norveškoj, a takođe je izjavio da podržava Srbe. Sigurno bi i od njega mogao dobiti podršku za svoju bolestnu i dosta opasnu ideju.
Na kraju krajeva, Dodik se još uvijek naziva socijaldemokratom, pa je "pravo čudo" da se u Beču nije susreo sa svojim ideolološkim istmišljenicima iz vladajuće Socijaldemokratske partije Austrije. Sasvim je jasno zašto. Isto kao što je jasno i da je ovim očajničkim potezom, što susret sa trešom austrijske i evropske političke scene jeste, Dodik priznao da je dotakao dno sopstvenog dna.
Očekivati je da se po tom dnu nastavi vući već zacrtanom stazom pa da se narednih dana susretne i sa predstavnicima Nacionalnog fronta Francuske, Marin Le Pen, da skokne do Rusije, i slika se sa Vladimirom Žirinovskim (zamjenik predsjednika ruske Dume), pa na kraju što da ne, i Sa Vojislavom Šešeljm, predstavnicima Obraza i pokreta Naši u Srbiji, pa skokne do bratske Hrvatske i zapjeva s Tompsonom, a onda zatvori pun krug i dođe u zagrljaj svom voljenom vampirskom jatu s početka devedesetih od kojeg je dugo bježao. Sve dok nije ugrižen, pa se onda tako zaražen i sam povampirio i krenuo na put s kog nema povratka.
Impulsportal
