Kao što je poznato, rad na “standardizaciji” nacionalnih jezika uvijek je izrazito politička djelatnost, koja sukladno tome redovito izaziva i političke prijepore.
Osobito to vrijedi za područje naše regije u kojoj su procesi nacionalne integracije, odnosno nastanka modernih nacija, ne samo zakašnjeli, nego su nerijetko imali i nagle te nepredvidive obrate. Jedan od boljih primjera je svakako situacija u suvremenoj Crnoj Gori u kojoj se još od proglašenja nezavisnosti 2006. godine pokušaji standardizacije novog, crnogorskoj jezika, sudaraju sa znatnim otporima, osobito velikog dijela stanovništva koje prihvaća srpski umjesto crnogorskog identiteta ili pak sasvim izjednačava te dvije nacionalnosti.
No iako srpsko-crnogorski sukob najčešće daje ritam političkim sukobima u ovoj zemlji, posljednji incident je sasvim neočekivano crnogorske nacionaliste doveo u konflikt s Bošnjacima i Albancima, dvjema crnogorskim nacionalnim zajednicama za koje se obično smatra da su većinski predane ideji crnogorske samostalnosti. Povod za novu rundu sukoba je nedavno objavljeni Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU). Ova je publikacija sama po sebi neobična, prije svega zato što je CANU do sad u pravilu smatrana “prosrpskom” institucijom, zbog čega su crnogorski orijentirani akademici još krajem 1990-ih, dakle ususret 21. stoljeću, osnovali paralelnu devetnaestostoljetnu akademiju DANU, nazvanu po srednjovjekovnoj Duklji koja se dijelom nalazila na području današnje Crne Gore.
Nauka i politika
Daleko od pomirljivog projekta koji bi prevazišao srpsko-crnogorske podjele, Rječnik je izazvao nove zajapurene polemike. Jedan od osnovnih razloga za to je odluka autora da o muslimanima i islamu pišu jezikom narodnih antiturskih pjesama iz minulih stoljeća. Tako su “Arnauti” i “Agarjani” interpretirani kao tradicionalni crnogorski termini za prijetvorne i bezvjerne ljude, umjesto kao arhaični nazivi za Albance i muslimane uz koje se vežu konotacije tipične za stoljeća obilježena vjerskim i imperijalnim sukobima. Uvredljivu terminologiju je zastupnik albanske zajednice u crnogorskoj Skupštini digao na razinu diplomatskog skandala jer je o događajima izvijestio vlasti susjedne Albanije, nakon što je primjerak Rječnika demonstrativno reciklirao. Jednako nezadovoljstvo, iako uz manje pompe, izrazio je i predstavnik crnogorskih Bošnjaka Suljo Mustafić koji je Rječnik nazvao “biljegom trajne sramote”.
No nisu samo karikaturalni rasizam i islamofobija bili povod za nezadovoljstvo. Po svemu sudeći, publikacija je puna gotovo nevjerojatnih propusta poput definiranja Mjeseca kao planete ili datiranju Oktobarske revolucije u 1918. godinu. Naposljetku, osim organizacije Kvir Montenegro, koja je rječnik optužila za homofobiju, protiv njega su se pobunili i “prosrpski” političari koji su ustvrdili da je riječ o “krađi srpskog istorijskog i intelektualnog nasljeđa” koje je dakako “lažno predstavljeno” kao crnogorsko. Razni znanstvenici su s druge strane nastojali upozoriti na stručne propuste i međusobno se optuživali za “politizaciju naučnog pitanja”.
Međutim, takvi pozivi zvuče još neuvjerljivije od polemika političara, jer kada ne bi bila riječ o političkom pitanju, ne bi postojali ni CANU ni DANU ni nacionalni rječnici, a naposljetku ni identitetska svrstavanja kojima se tako učinkovito već desetljećima prikrivaju pravi problemi, i to ne samo u Crnoj Gori.
