Interne ankete SNSD-a o raspoloženju birača nisu ohrabrujuće za tu partiju. Zato su počele prljave političke igre, svojstvene kompromitovanim političkim autsajderima. Dio njih potiče iz policijsko-bezbjednosnog miljea, pa im takvi politički "maniri" nipošto nisu strani
„SNSD prekida izbornu medijsku kampanju zbog referenduma“ – naslovi su kojima se ovih dana pokušala izazvati senzacija kod birača u Republici Srpskoj koji su, valjda, trebali da shvate svu veličinu žrtve vladajuće stranke u RS u jeku kampanje. SNSD se, reklo bi se iz ove „bombastične“ vijesti, odriče medijske pažnje zarad „viših interesa“ – a ponovo poteklih iz političke kuhinje te stranke uoči izbora.
„Iz SNSD-a očekuju da i drugi učesnici u kampanji za lokalne izbore ustupe svoj medijski prostor kampanji za referendum, dajući time doprinos što većoj izlaznosti na referendum 25. septembra“, navodi se u medijskim izvještajima.
Malo kome ko prati situaciju u RS nije jasno da je referendum postao glavno oružje vladajuće stranke, a u nedostatku kvalitetnih rješenja koja bi se ponudila biračima, a koja se tiču njihove realnosti i egzistencije. Tema referenduma nametnuta je podlo uoči izbora kako bi se fingirala priča o paraleli „slavljenje 9. januara jest jednako opstanku RS“.
U međuvremenu se služilo najprljavijim sredstvima. Fingirane ankete u kojima kandidat SNSD-a (Igor radojičić) ima čak 10 procenata prednosti nad kandidatom Saveza za promjene (Dragan Čavić) već nasmijavaju upućene, jer je realnost da Radojičićev oponent uživa veće povjerenje javnosti.
Izgradnja komadića autoputa predstavljana je stranačkim poduhvatom kojem prisustvuje i premijer Srbije. Ali ni to nije bilo dosta.
Partije koje su do sada pokazivale kritički odnos prema vladajućoj stranci ućutkuju se na perfidne načine – spregom lojalnih političara i kupljenih medija.
Iako je opštepoznato da se banjalučki ogranak Demokratskog narodnog saveza ogradio od politike SNSD-a i nikad javno nije dao podršku njihovom kandidatu za gradonačelnika, vrh te stranke, lojalan vladajućoj partiji, pritisnuo ih je da se javno izjasne za Igora Radojičića.
Premda DNS i SNSD u Banjaluci vode sasvim odvojene kampanje, potpredsjednik DNS-a Nedeljko Čubrilović doveo je Radojičića na nedavno održan predizborni skup u Rekavicama i time u vatru stavio nosioca liste za Banjaluku Budimira Balabana. Od Balabana se stoga najviše očekivalo da podrži Radojičića i time pokaže lojalnost banjalučkog ogranka.
Iako je Balaban spremio govor u kojem je pokušao ispoštovati koalicioni potpis vrha stranke za podršku Radojičiću, ali i navesti da je ta podrška i te kako uslovna, u režimskim medijima spremno su čekali da skup završi kako bi iz govora uzeli samo ono što SNSD-u treba: da DNS podržava Radojičića.
Svi SNSD-ovi trojanci
U namjeri da se osiguraju poslušni kadrovi u gradskoj skupštini, SNSD-ova mašinerija upregla je svu svoju logistiku. Kako banjalučki odbornici DNS-a odavno nisu sateliti SNSD-a, pokušava ih se zamijeniti onima koji su to voljni postati, a ove „neposlušne“ marginalizovati na razne načine. Jedan od njih je podrška vrha DNS-a autsajderima iz te stranke koje predvodi Dragomir Jovičić, čovjek čija je politička misija rovarenje protiv oponenata vladajuće stranke (prije dvije godine istu je ulogu imao i tokom svoje kandidature za predsjednika RS, kada je odvlačio glasove SDS-u).
Tako Jovičić, najpoznatiji režimski „trojanac“, bezuspješno pokušava u Banjaluci progurati svojih pet kandidata koji bi, pod uslovom da nekim čudom i prođu, bili osiguranje Radojičiću ako se dočepa fotelje gradonačelnika.
Jasno je da Jovičićeva petorka nema nikakav izborni kapacitet, pa su počele prljavije igrice, svojstvene kompromitovanim političkim autsajderima. Jedan broj njih potiče iz policijsko-bezbjednosnog miljea te im takvi politički „maniri“ nipošto nisu strani.
Tako su u banjalučkom naselju Starčevica nedavno osvanuli plakati na kojima se spominju „sekte koje upravljaju Banjalukom“. Prema tom „ lukavom planu“ , prvoosumnjičeni za krađu i nepotizam su troje odbornika DNS-a. Spominju se tu i poneki SNSD-ovac, ali upućeni tvrde da je riječ o potrošenim političkim figurama koje ne odgovaraju novozamišljenom sazivu gradske skupštine.
U tekst ispod kojeg su potpisani „revoltirani“ građani, nabrojani su i funkcioneri PDP-a. Ovaj miks „prozvanih“ odabran je upravo zato da se zbog njegove šarolikosti „Vlasi ne dosjete“, ali u njemu su mete vrlo precizni targetirane.
Zanimljivo, ali „revoltirani građani“ se nisu dotakli Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, niti su se spominjala zvučnija imena iz vladajuće stranke. Kako kampanja odmiče, birači će se susretati sa sve ogavnijim potezima onih koji očajnički i po svaku cijenu žele sačuvati vlast.
Ipak, sve te podvale vladajuće partije u RS upućuju na zaključak da je Savezu nezavisnih socijaldemokrata dogorilo. Interne ankete, čini se, pokazuju drastičan pad rejtinga stranke pa se zbog toga koriste sva raspoloživa oružja. Od manipulacija sa koalicionim partnerima, do „teške artiljerije“ u vidu referenduma.
Za one koji imaju finansijske resurse, medije i svu neophodnu logistiku, izborne prognoze su, očigledno, vrlo uznemiravajuće.
A.D./Istinito
