Nije li najčešće praksa da država od vjerskih zajednica traži dozvolu (ponekad se to zove blagoslov) za ono što je naumila učiniti? Ono, države se u nas u principu bave samo pljačkanjem vlastitih građana. A za to su od vjerskih zajednica dozvolu dobile odavno
Srpska pravoslavna Crkva pravi crkvu na Tjentištu, pored slavnog spomenika Narodno-oslobodilačkoj borbi. Temelj je, glavom a i bradom, osveštao mitropolit dabrobosanski Hrizostom. Kad je ista firma pravila hram u Baru, takođe su osveštali temelje. Ali nisu obezbijedili gradilište. Pa su se dvojica dječaka utopila u jami iza parohijskog doma. Zbog čega, dakako, niko nije odgovarao. Kao prilog sveopštoj istoriji novinarskog beščašća, evo vam link da vidite kako je “Blic” tada spinovao za potrebe prikrivanja odgovornih za tragediju: umjesto da se postavi pitanje gdje su ograde koje bi djecu spriječile da se utope u jami, ta je novina špekulisala sa mogućnošću da su dječaci oteti i ubijeni.
Elem, osveštavanju temelja prisustvovao je i načelnik opštine Foča Radislav Mašić. Kao i direktor NP “Sutjeska” Dejan Pavlović – jer jebeš nacionalni park bez bogomolje. Ovaj drugi je, inače, bio dužan da spriječi kopanje temelja, jer crkva za to nema dozvolu.
Ali šta će vjerskim zajednicama kod nas dozvola? Nije li najčešće praksa da država od vjerskih zajednica traži dozvolu (ponekad se to zove blagoslov) za ono što je naumila učiniti? Ono, države se u nas u principu bave samo pljačkanjem vlastitih građana. A za to su od vjerskih zajednica dozvolu dobile odavno.
NDH CRNA GORA
Koji dan prije prije nego što je Hrizostom posthumno u pravoslavlje prevodio partizane pale na Sutjesci, između ostalog i muslimane i borce Druge dalmatinske proleterske udarne brigade, njegov glavnokomandujući, Irinej, boravio je u Crnoj Gori i tamo izjavio da je položaj srpske crkve tu gori nego za vrijeme Osmanlija, dok je položaj Srba u toj državi, onako odoka, jednak onom u NDH. Uzgred, baš za vrijeme Osmanlija srpska je crkva postala autokefalna.
Irinej je Crnu Goru usporedio sa NDH baš u mjesecu julu, dok se desetine hiljada nevinih srpskih turista, a među njima i sva sila žena i nejači, kupa i sunča u koncentracionim logorima Budvanska Rivijera, Sutomore, Ada Bojana i Herceg Novi. Očekuje se da svaki čas neko od zvijezda Pinka i Granda zapjeva obradu Thompsonove “uspješnice” – “Buljarica i Dobrota Stara, to je kuća Milovih bećara”. Pomenuti Đukanović je saopštio da je Irinejeva izjava toliko glupa i bestidna da očekuje da je ovaj demantuje. Nakon čega je Irinej poručio da se izvinjavati neće.
I ne treba.
Sve su svoje partijarhe, kardinale i reise naši građani zaslužili. Svima su njima “komunisti branili da idu u crkvu/džamiju”, svi su se oni dobrovoljno odlučili vratiti svojoj “tradiciji i korijenima”, a iz vlastite tradicije iskorijeniti baš ono napredno i prosvjetiteljsko, dakle ono iz Titove Jugoslavije, svi su oni religiju shvatili kao jedan od ključnih elemenata nacionalnog identiteta, svi su oni zarad odbrane nacionalnog identiteta za ovih 30 godina pojeli više govana nego što kanalizacija najvećeg grada može izliti u more. Svi su se ti građani nagledali svakakva dobra otkako su vjerske zajednice postale važni društveno-politički igrači, pa učestvovale u stvaranju ideologije koja je klepto-političkim elitama, jednako vladajućim i opozicionim, koje nisu drugo nego jahači apokalipse, omogućila da donesu rat, mržnju, nezaposlenost, siromaštvo, desekularizaciju, deindustrijalizaciju, deedukaciju…
SLOBODAN PUT U PROPAST
Danas u Bosni i Hercegovini cvjetaju vjerska prava i slobode, ali zato Centralna banka, kao valjda prva u istoriji čovječanstva, posluje sa gubitkom. Istovremeno, rijeke para se iz svih naših država odlivaju kroz strane banke koje, za razliku od Centralne, posluju odlično.
Danas u Crnoj Gori čitamo o “velikom uspjehu crnogorskog tržišta električne energije”, pod čim se misli da “Nord Pool i Epex ulaze u vlasničku strukturu crnogorske berze struje”. “Veliki uspjeh” je to što će Evropljani učestvovati u berzanskim špekulacijama sa našom strujom. Jer mi smo počastvovani kad nas slavne firme, (šifra: ugledni investitori) pljačkaju.
Ako je to “veliki uspjeh”, šta je onda ono što su uradili komunisti: elektrifikacija zemlje, nove brane, nove elektrane? Dakle sve ono što i danas proizvodi struju kojom će naši ugledni poslovni partneri sa zapada špekulisati?
Najgore u svemu nije to što je proces naše propasti ireverzibilan, nego to što pred propašću ne stoji ništa, čak ni najmanji otpor.
Ono materijalno što smo imali, ta prezrena, prevaziđena društvena svojina, raznešeno je kroz razne privatizacije, fondove i berze. No to nije jedino bez čega smo ostali. Mi više nemamo ni vlastitu prošlost. Partizanske spomenike ruše, kraj njih dižu crkve, umjesto njih dižu spomenike nacističkim kolaborantima, ili ih o važnim datumima sa cvijećem u rukama posjećuju elite koje su poništile sve ono za što su partizani pali.
»Ni mrtvi neće biti sigurni od neprijatelja ako pobijedi. A taj neprijatelj nije prestao pobjeđivati«, kaže Benjamin u 6. Povijesno-filozofskoj tezi.
