Harvardsko istraživanje pokazuje natprosječnu sklonost mladih Amerikanaca lijevo-liberalnim stavovima: Amerikanci rođeni između 1980. i 2000. godine prva su generacija u novijoj povijesti koja većinom ne podržava kapitalizam. Premoćna većina njih smatra da su pristup zdravstvu i obrazovanju, smanjenje siromaštva i nejednakosti te regulacija ekonomije problemi koje bi trebala rješavati država
Autor: Tena Erceg, Novosti
U travnju ove godine objavljeno je 29. po redu istraživanje o stavovima mladih Amerikanca koje u sklopu Instituta za politiku Sveučilišta Harvard već dvadesetak godina provodi direktor istraživanja John Della Volpe. Travanjsko Istraživanje stavova mladih Amerikanaca prema politici i javnoj službi obuhvaća američku populaciju staru između 18 i 29 godina.
Kao i svake godine, skraćene prikaze rezultata objavili su vodeći američki mediji, a John Della Volpe tim je povodom dao opsežan intervju javnom televizijskom servisu C-Span. U podrobnoj analizi na C-Spanu voditelj istraživanja kao najvažnije saznanje ovogodišnje ankete naveo je činjenicu da su takozvani milenijci, ili generacija Y, koja obuhvaća rođene između 1980. i 2000. godine, prva generacija u američkoj povijesti koja većinom ne podržava kapitalizam. Da stvar bude dramatičnija, milenijci su ujedno i najbrojnija američka generacija u novijoj povijesti Amerike nakon babyboomera, generacije koja je voljela kapitalizam, i većinom su upravo njihova djeca.
Najsvježija istraživanja javnog mnijenja u Americi sugeriraju da će na predstojećim predsjedničkim izborima pobijediti kandidatkinja Demokratske stranke. U istraživanju televizije Fox News s kraja lipnja Hillary Clinton dobiva podršku od 44 posto, a Donald Trump 38 posto, dok je u anketi Sveučilišta Quinnipiac Clinton sa 42 posto podrške također ispred Trumpa, kojega podržava 40 ispitanih. No kad bi se pitalo samo mlade, Hillary Clinton dobila bi 52 posto glasova, a Donald Trump samo 22 posto.
Hillary Clinton, međutim, nipošto nije adekvatna mjera za lijeva, odnosno liberalna stremljenja američkih milenijaca. Budući da je samoprozvani demokratski socijalist Bernie Sanders praktički ispao iz utrke, Clinton je sada jedini dostupni kandidat koji donekle predstavlja njihove vrijednosti. No u svojim kasnijim dijelovima istraživanje pokazuje da su mladi po pitanju ekonomske politike značajno više lijevo od demokratske kandidatkinje.
Među 3183 ispitanih njih 59 posto glasalo je 2012. godine za demokratskog predsjednika Baracka Obamu, a 28 posto za republikanca Mitta Romneyja. Najviše ih se smatra demokratima, 40 posto, a 22 posto republikancima i 36 posto neovisnima. Između troje kandidata najviše ispitanih pozitivno mišljenje ima o Bernieju Sandersu, njih 53 posto (negativno 31 posto), za kojim slijedi Hillary Clinton (37 posto pozitivno i 53 posto negativno), te na koncu Donald Trump (17 posto pozitivno i 74 posto negativno). Čak 61 posto ispitanih želi da na izborima u studenome pobijedi kandidat Demokratske stranke, a Republikanske 33 posto. Pritom Trump loše prolazi čak i u najtvrđim republikanskim uporištima, gdje će tek oko 60 posto onih koji su prije četiri godine glasali za Mitta Romneyja glasati za sadašnjeg republikanskog kandidata.
U intervjuu televiziji C-Span John Della Volpe rekao je da se prednost demokrata pred republikancima u odnosu na prošlu godinu gotovo udvostručila, pa su demokrati lani vodili sa 15 postotnih poena, a ove godine sa 28. On smatra da je za takav porast najzaslužnija predsjednička kampanja, ona Donalda Trumpa koji svojom izrazito negativnom retorikom potiče podjele među biračima, zbog čega je Trump naročito izgubio podršku među mladim bijelcima, te ona Bernieja Sandersa koji je ‘zaslužan za to što je cijela generacija mladih Amerikanaca na drugačiji način počela razmišljati o politici i o ključnim političkim pitanjima’. Otvarajući pitanja kao što su odgovornost prema siromaštvu, nejednakosti i klimatskim promjenama, tvrdi Della Volpe, Bernie Sanders prouzročio je kod mladih značajan pomak ulijevo. A odgovarajući na pitanje kako to da upravo najstariji kandidat (74 godine) privlači najveću pozornost najmlađih birača, Della Volpe je rekao da birači ni inače ne biraju na temelju dobi već na temelju stavova, pri čemu im je kod Sandersa naročito privlačna činjenica da on pokušava stvoriti pokret kojemu je važnije otvaranje bitnih tema nego uspjeh na izborima. Za razliku od Obame, koji je također značajno mobilizirao mlade, on je to radio kroz kampanju čiji je cilj bio poticanje poprilično apstraktne nade u budućnost, dok je Sandersova kampanja čvrsto utemeljena u ideologiji.
Nakon što su odgovorili na pitanja o svojim političkim preferencijama, ispitanicima je ponuđeno šest setova svjetonazora, od kojih bi se samo neki mogli nazvati zaokruženim političkim ideologijama. Na pitanje ‘S čime se od ponuđenog identificirate?’ 16 posto ispitanih reklo je da se smatra socijalistima, 19 posto kapitalistima, 31 posto progresivcima, patriotima 32 posto, feministima 27 posto, a aktivistima za socijalnu pravdu 18 posto. Na pitanje što od navedenog podržavate rezultati su bili veći za svaku kategoriju, pa socijalizam podržava 33 posto ispitanih, kapitalizam 42 posto, progresivizam 44 posto, patriotizam 57 posto, feminizam 49 posto i aktivizam za socijalnu pravdu 48 posto.
U većini vodećih medija koji su prenijeli rezultate istraživanja ove brojke nastoje se relativizirati. Tumače se kao pokazatelj da mladi Amerikanci, iako razočarani ‘načinom na koji se danas prakticira kapitalizam’, zapravo nisu protivnici sustava kao takvog, već izražavaju opću frustraciju ekonomskom krizom, nezaposlenošću, zaduženošću i smanjenjem radnih prava. Pritom se podrška socijalizmu od 33 posto u pravilu definira kao ‘mala’, odnosno najmanja među ponuđenim vrijednosnim sustavima, iako patriotizam ne mora nužno uključivati podršku postojećem ekonomskom sustavu, niti su progresivizam, feminizam i aktivizam nužno u konfliktu sa socijalizmom, dapače, mogu se smatrati varijantama istog ili sličnog usmjerenja.
U ‘Washington Postu’ tako se tvrdi da je kapitalizam za vrijeme hladnog rata simbolizirao ‘slobodu od totalitarnih režima’ pa je zato bio općeprihvaćen, dok se on danas prvenstveno manifestira kroz niz ekonomskih kriza i prekomorskih ratova. U magazinu ‘Foreign Policy’ također se navodi da je problem današnjeg kapitalizma to što se neke beneficije izborene kroz radnički pokret u prvoj polovici prošlog stoljeća danas ukidaju, pa se te iste beneficije danas smatraju radikalnima, a Bernieja Sandersa doživljava kao socijalista koji priželjkuje revoluciju iako se on zauzima za stvari koje su u ranijoj fazi kapitalizma bile uobičajene. Time se nastoji dokazati da je ‘način na koji se kapitalizam danas prakticira’ svojevrsna pogreška, a ne njegova logična evolucija, pa bi se i vraćanjem na blažu varijantu kapitalizma podrška socijalizmu od ‘samo’ 33 posto nužno istopila.
No John Della Volpe naglasak istraživanja nedvosmisleno stavlja na činjenicu da 58 posto mladih ne podržava kapitalizam, što je u posljednjim desetljećima brojka bez presedana, te objašnjava da mladi u pravilu ‘ne vole etikete’ i nije im se ugodno identificirati s ustaljenim definicijama.
U jednom od istraživanja provedenom prošle godine, također među milenijcima, posebno su se ispitivali stavovi o ‘američkom snu’, gdje je 48 posto posto ispitanih izjavio da je on ‘mrtav’, a 49 posto njih da je ‘živ’. Pritom je najmanje onih koji vjeruju da je američki san živ među biračima Bernieja Sandersa i Donalda Trumpa, dakle na oba politička pola, dok se i sama definicija američkog sna promijenila, pa ga mladi, kaže Della Volpe, više ne doživljavaju kao ‘veliku kuću, veliki auto i hrpu djece’, već ‘mogućnost da se radi svoj posao, uz određenu dozu fleksibilnosti’. Pritom otprilike polovica njih nema nikakav problem da to ne bude posao u biznisu, već u slabije plaćenom javnom ili neprofitnom sektoru. Ipak, ono što se u shvaćanju američkog sna nije promijenilo je njegova temeljna odrednica da on predstavlja ‘mogućnosti’ i da je to ono što Ameriku ‘čini drugačijom od drugih zemalja’. Della Volpe stoga tumači da ovaj rezultat pokazuje da polovica mladih u Americi smatra da ‘kapitalizam više ne pruža mogućnosti svima, nego samo odabranima koji sustavom manipuliraju, zbog čega previše ljudi za njima zaostaje’.
Ako se podrška socijalizmu od tridesetak posto i može tumačiti kao mala, dio istraživanja kojim se provjeravaju stavovi o konkretnim pitanjima pokazuje da još više mladih neke temeljne odrednice socijalizma prihvaća više intuitivno nego osviješteno, pa se zbog utjecaja dominantne ideologije pojavljuju i neke kontradikcije. Primjerice, na pitanje ‘Slažete li se da je smanjenje poreza dobar način za postizanje ekonomskog rasta?’ 35 posto ispitanih odgovorilo je potvrdno, 23 niječno, a 38 posto nije sigurno, dok se za ‘uklanjanje svih barijera trgovini i zapošljavanju kako bismo imali istinski globalnu ekonomiju’ izjasnilo 27 posto, 24 posto ih se ne slaže, a čak 45 posto o tome nema mišljenje.
S druge strane, da je zdravstveno osiguranje ‘pravo svih ljudi koje bi država trebala omogućiti onima koji si ga ne mogu priuštiti’ smatra čak 48 posto ispitanih, a ne smatra njih 21 posto. Da bi ‘vlada morala više ulagati kako bi se smanjilo siromaštvo’ vjeruje 45 posto (20 posto ne), a da su ‘državna ulaganja dobar način za postizanje ekonomskog rasta’ misli 26 posto, jednako koliko ih se protivi, dok 44 posto njih nije sigurno. ‘Osnovne potrebe kao što su dom i hrana’ ljudskim pravom također smatra 47 posto ispitanih, a njih 20 posto ne. Također, preko 60 posto ispitanih smatra da bi država trebala imati veću ulogu u regulaciji Wall Streeta i ekonomije općenito, omogućavanju zdravstvenih usluga, pristupu visokom obrazovanju i smanjenju nejednakosti, što se sve može uvrstiti u temeljne postavke demokratskog socijalizma, društvenog uređenja koje je u svojoj kampanji Bernie Sanders oslobodio ozloglašenosti.
Žene na barikadama
U pitanjima koja se direktno ne tiču ekonomije i socijalnih prava mladi Amerikanci također pokazuju natpolovičnu sklonosti liberalnim stavovima, iako ne u svima podjednako masovno. Primjerice, izgradnju zida prema Meksiku u lanjskom je istraživanju podržavalo 43 posto mladih, dok joj se ‘snažno protivilo’ 30 posto. Ipak, mladi demokrati tu ideju podupiru sa znatno manjih 31 posto, dok je među biračima republikanaca taj postotak iznosio 70, a među Trumpovima čak 90 posto. Preventivni vojni intervencionizam podržava samo 23 posto mladih, a da bi Amerika ‘trebala pustiti druge zemlje i Ujedinjene narode da predvode rješavanje međunarodnih sukoba’ misli 67 posto njih. Homoseksualne odnose ‘moralno neispravnima’ drži 26 posto ispitanih, ali zato neki oblik restrikcije pobačaja podržava njih čak 66 posto, što pokazuje da su (reproduktivna) prava žena i dalje jedan od najčvršćih bastiona konzervativizma u Americi.
