Jako pojednostavljeno: za katolike ljudski život ima apsolutnu vrijednost od začeća do prirodne smrti, pa je abortus ubojstvo i stoga nedopustiv; za ateiste tek začeti život nema apsolutnu vrijednost iz cijelog niza razloga koji bi se mogli svesti na davanje prednosti kvaliteti zajedničkog života majke i djeteta onda kada je on željen i planiran. Ta dva stava su nepomirljiva, ali je njihovsuživot moguć u sekularnoj državi u kojoj su reproduktivne odluke osobna stvar žene, pa katolkinje mogu rađati do besvijesti, a ateistkinje ograničiti broj djece na onaj koji žele i smatraju da imaju vremena i snage dostojno podizati.
NATAŠA ŠKARIČIĆ
Moguće je, kako se pokazalo na rijetkim primjerima u svijetu, da mirni suživot žena i djece raznih uvjerenja ustupi mjesto i ustukne pred načelnom svetošću života, a za takvo je nešto potrebnastrahovita moć crkve i crkvenih institucija nad političkim institucijama, jer ovdje – kao što smo utvrdili – nije stvar u argumentima. Vjerovanje da je ljudski život svet od začetka, samo je dio religiozne doktrine koja se protivi abortusu tako da odbija svaku raspravu. Ateistkinje takvu doktrinu mogu prihvatiti samo tako da postanu vjernice.
Je li to početak pokušaja ukidanja svake rasprave i zabrane abortusa? (FOTO: Hina)
Nije jasno što je Željka Markić htjela sa subotnjom povorkom i tzv. „Hodom za život“, odnosno je li to početak pokušaja ukidanja svake rasprave i zabrane abortusa, jer ona ni u jednom trenu nije spomenula da je za zakonske restrikcije. Na skupu je bio vidljiv samo šuplji crkveno-stranački PR: ako bi život u Hrvatskoj ikada trebao postati svet i nedodirljiv, onda je to valjda samo u začetku, kada o njemu brinu Bozanić, Markićka, Bandić i Oreškovićeva žena. Do prirodne smrti se taj život poslije može šutati nogama, jer on i nema druge perspektive u zemlji u kojoj bizarni četverac vodi igru. Prvi je na čelu jedne od najstranačkijih crkvi na svijetu, druga je manipulativni homofob u službi desnih političkih opcija, treći nikako da se izvuče iz ralja zakona, a četvrta je hodajući politički skandal, žena koja protestira protiv legislativnog okvira u zemlji u kojoj je njezin muž premijer. I to muž koji inače, kad nije premijer, prodaje abortivne pilule.
Budući da u Hrvatskoj postoji nešto što bi već moglo dobiti klinički naziv „markićkofobija“, sa zebnjom se postavilo pitanje što je iduće, kakve su namjere najpotentnije voditeljice jedne udruge civilnog društva.
Prva opcija je da je Markićka s ovim maršem samo još jednom ulupala novce svojih nepoznatih financijera – predstavnici raznih udruga civilnog društva neprekidno upozoravaju da „U ime obitelji“ samo šturo pokazuje svoje financijske izvještaje – tek toliko da bi održavala histerični tempo kulturne revolucije koju provodi desnica na vlasti, a koji će se valjda smiriti tek kad razgaće ovu zemlju do posljednje lipe. Normalna osoba teško može vjerovati da postoji osoba koja u stanju potpunog ekonomskog i moralnog raspada zemlje, ima petlje držati "katolibanske" ulične blockbuster predstave, samo da bi održavala „visoki napon“ oko emocionalnih pitanja, a reducirala tenzije tamo gdje su one stvarno potrebne dok se odlučuje o užasno važnim temamapoput prodaje državnih i poludržavnh firmi, Karamarkove afere, raspada vladajućih, TTIP sporazuma, zdravstva, slobode govora, itd.
Ali činjenice govore da je moguće.
U ovoj zemlji nikada nije postojala realna opasnost zabrane abortusa na zahtjev žene, a svi su se demokršćanski ministri zdravstva odavno izredali na eksplicitnom zagovaranju prava na izbor. Od Andrije Hebranga koji je još 1996. godine HSP-ov prijedlog restrikcije prava na abortus „ocijenio protivnim suvremenim europskim zakonodavstvima i principima Svjetske zdravstvene organizacije“, sve do sadašnjeg Daria Nakića koji je eksplicitno kazao da abortus neće biti zabranjen. HDZ-ov prvi kandidat za ministra zdravlja u ovoj Vladi dr. Ante Ćorušić, ispao je iz političke kombinatorike upravo zbog ekstremno pećinskih stavova. Aktualni konzervativni predsjednik Hrvatske liječničke komore, dr. Trpimir Goluža, po mnogim znakovima desničarski ministar u sjeni, drži da je abortus najveće zlo čovječanstva, ali i da ga ne treba zabraniti, nego utjecati na uvjete zbog kojih se žene odlučuju na takav zahvat. Sama Markićka u nastupu na RTL-u govori o „pravu na izbor“, uz ograde koje vrijedi citirati.
Čak je i HDZ-ov prvi kandidat za ministra zdravlja u ovoj Vladi, dr. Ante Ćorušić, ispao iz političke kombinatorike zbog ekstremno pećinskih stavova (FOTO: Hina)
„Žena ima pravo na izbor, ima pravo na informirani izbor, kao i svaki drugi čovjek. Ali jedna stvar koja je nekoliko puta pogrešno rečena je da je pobačaj temeljno ljudsko pravo... Pobačaj nije temeljno ljudsko pravo. Možemo razgovarati o različitim aspektima, mislim da je to jako važna tema. U demokratskom društvu, koje Hrvatska postaje, jako je važno pustiti ljude da javno izražavaju svoje mišljenje“, kazala je.
Na pitanje kako bi pobačaj trebalo zakonski regulirati, Željka Markić odgovara: „Mi smo danas organizirali hod kojim smo izrazili podršku za život i u njemu smo jasno izrazili da smatramo da je čovjek najveća vrijednost. Dakle, da hrvatsko društvo treba učiniti konkretne mjere kako pomoći ženama koje žele imati djecu, da to mogu imati na jedan dostojanstven način. A to znači da se danas žena ne mora brinuti, ako kaže svom poslodavcu da je trudna, da joj on više neće obnoviti ugovor na određeno vrijeme. Ili da se počne mijenjati statistika, da 20 posto žena, kada kažu da su trudne, izgube posao, a da ih se 30 posto vraća na slabije plaćeno radno mjesto.“.
Ni riječi, dakle, o zabrani pobačaja. Kako je vrag uvijek u detaljima, čini se da bi trebalo razriješiti što je to za Markićku „informirani izbor“, jer je sve ostalo iz njezinog govora u sferi ekonomskih mjera za populacijski rast i društvenu podršku majčinstvu. Po cijelom kontekstu, dalo bi se zaključiti da je „informirani izbor“ moguć tek nakon što nas udruga „U ime obitelji“ dobro izbombardira porukama o znanstvenoj činjenici da život počinje začećem i da je, prema tome, abortus ubojstvo, jer je gospođa Markić nedovoljno logički potkovana da razdvoji biološke činjenice od vrijednosnih stavova. Time bi njezina nova misija bila završena, a vuk i ovce siti bez radikalnijih zahvata.
No, uz sve karakterne osobine i financijske resurse koji su joj na raspolaganju, Markić bi se mogla odlučiti za opciju da selektivno i sporadično bombardiranje u njezinim javnim nastupima, marševima, itd., preraste u masovno granatiranje kroz još jednu referendumsku inicijativu. U tom bi slučaju „informirani izbor“ o kojemu sada govori, za nju predstavljao izbor „nacije“ nakon njezinog prosvjetiteljskog pohoda, a ne izbor pojedinačne žene.
Hoće li selektivno i sporadično bombardiranje u Markićkinim javnim nastupima i marševima, prerasti u masovno granatiranje kroz još jednu referendumsku inicijativu? (FOTO: Novilist.hr)
Obje su varijante jezive, jer smjeraju na okupaciju javnog polja jednom destruktivnom i opasnom inicijativom koja u suvremenom svijetu - empirijski je utvrđeno - ne može preživjeti. Prvo, graničilo bi s čudom da se žene u Hrvatskoj odluče za zakonske restrikcije, nakon toliko desetljeća prakse koju sasvim sigurno konzumiraju i katolkinje. Neovisno o moralnim stavovima i izborima koji su ovdje igri i koje sada nećemo analizirati, svi su svjesni da se slobodan izbor o rađanju djece ne može zaustaviti, može se jedino maltretirati žene da preskaču granice i dodatno osiromašuju plaćanjem usluge u inozemstvu.
Da svatko slobodno odlučuje o rađanju djece, prvo je naznačeno u Teheranskoj proklamaciji iz 1968. godine, zatim je postalo dio međunarodnog humanitarnog prava donošenjem Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) koju su Ujedinjeni narodi donijeli 1979. godine, Članak 16., stavak 1. Konvencije ženama daje „jednaka prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i razmaku između djece, te pristup informacijama, edukaciji i sredstvima koja im omogućuju korištenje ovim pravom“.
Dr. Jasenka Grujić u jednom svom stručnom izlaganju navodi da je inducirani (namjerno izazvani) pobačaj dozvoljen je u 88 posto država zbog očuvanja tjelesnog zdravlja žene, u 86 posto zbog očuvanja mentalnog zdravlja žene, u 84 posto država zbog bolesti fetusa, u 84 posto zbog silovanja i incesta, u 80 posto država zbog socijalnih i ekonomskih razloga i u čak 69 posto država na zahtjev žene. Jedina europska država koja ima apsolutnu zabranu pobačaja je Malta.
Tko je Željka Markić da promijeni sve to, uključivši eksplicitni pro-choice stav najkonzervativnije izvršne vlasti u povijesti Hrvatske? Žena koja nas može maltretirati konzervativizmom i okupirati svu našu pažnju dok je ona potrebna na drugim mjestima? To svakako, ali zasad nema uvjerljivog argumenta da bi mogla postati uspješna i izvan tih gabarita.
Lupiga.Com
