„Mi smo socijalnu samoposlugu otvorili u studenom 2014. godine i od tada djelujemo bez pauza i bez nekih poteškoća. Do sada nismo imali problema s nedostatkom namirnica. U evidenciji imamo 204 obitelji, okupljamo oko 90 volontera, od kojih je 30 do 40 stalno aktivnih. Djelujemo na principu bodova – korisnici mogu uzeti namirnice koje žele, samo da bude u okviru bodova koje su dobili. To drugim riječima znači na primjer - jedan bod je tri paštete, ili dvije vrećice tjestenine, ili pet kilograma brašna – jedan bod je oko 15-ak, 20 kuna“, objašnjava Robert Krešić, student i volonter iz udruge „Dar dobrote“ iz Našica.
TATJANA GROMAČA
Ove je jeseni udruga „Dar dobrote“ organizirala prvi Nacionalni skup socijalnih samoposluga, na kojemu je osnovana Hrvatska mreža socijalnih samoposluga. Cilj projekta takvih samoposluga je ublažavanje posljedica siromaštva i socijalne isključenosti kroz pružanje pomoći u hrani i higijenskim potrepštinama socijalno ugroženim građanima, koji nisu uključeni u neki od oblika pomoći. Osnivanje jedne ovakve mreže bilo je iznimno potrebno, obzirom na to da zbog velikog postotka građana koji su osuđeni koristiti pomoć ovakvih projekata, broj socijalnih samoposluga kod nas neprestano raste. To govori podatak da u Hrvatskoj trenutno radi 27 socijalnih samoposluga, a potrebe su još veće.
U Hrvatskoj trenutno radi 27 socijalnih samoposluga, a potrebe su još veće (FOTO: Crveni križ)
Nacionalna mreža socijalnih samoposluga trebala bi olakšati borbu s birokracijom, borbu sa zakonima i pridonijeti ostvarivanju boljeg položaja socijalnih samoposluga u Hrvatskoj. Mreža trenutno okuplja 13 organizacija koje pomažu približno 10.000 socijalno ugroženih osoba diljem Hrvatske. Namjera je aktivno, kontinuirano i sustavno zajednički djelovati radi uspostave trajnog foruma za zagovaranje prava siromašnih osoba, i osoba u riziku od siromaštva, kao i interesa pravnih osoba koje skrbe o njima, saopćio je tim povodom Crveni križ Hrvatske.
„Socijalna samoposluga nije nigdje registrirana kao projekt, mi nemamo pravnu osobnost. Udruga ima pravnu osobnost, ali socijalna samoposluga ne. Socijalnu samoposlugu možete otvoriti vi, ja, Caritas, Crveni križ, udruga građana, Grad, franjevački red … Tako u cijeloj Hrvatskoj socijalne samoposluge vode razne organizacije, svatko tko to želi može, samo treba prvo osigurati prostor gdje će se djelovati, i zatim krenuti s prikupljanjem sredstava. Kod nas smo svi koji radimo u socijalnoj samoposluzi volonteri, nemamo zaposlenih osoba, to je potpuno neprofitno, dok recimo, ako je socijalna samoposluga preko Crvenog križa otvorena, onda tu rade i neke osobe koje su tamo zaposlene“, objašnjava naš sugovornik.
Od Krešića saznajemo i da u Našicama privatne tvrtke ne zanima previše rad socijalne samoposluge, a najviše ih pomaže Grad Našice. Socijalne samoposluge ne mogu nahraniti gladne, ali pomoć koju ondje dobiju socijalno ugrožene osobe može doprinijeti da gladi u njihovim obiteljima ipak ima manje. Naš sugovornik napominje da je hranjenje ljudi posao države, a ne udruga, međutim, zbog lošeg socijalnog sustava i loše organiziranosti, udruge su prisiljene preuzeti posao države.
Volonteri iz Našica za socijalnu samoposlugu robu skupljaju u veliim trgovačkim centrima (FOTO: Dar dobrote)
„Ovakve udruge pomažu se na kapaljku. Najgore je kada netko u vlasti misli da socijalne samoposluge iskorjenjuju siromaštvo. Ne, mi to ne radimo. Mehanizme za to posjeduje država, mi te sposobnosti nemamo. Do pokretanja ovakvih projekata tijekom posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj dovelo je više elemenata – loša poduzetnička klima, slabe mogućnosti i slabi poticaji u poljoprivredi, porast broja nezaposlenih, dugovi, ovrhe, krediti, cijeli niz vrlo loših faktora. Ali i sustav“, ističe naš sugovornik, koji sustav opisuje kao jako loš, parazitski, zbog čega je mnogima, tvrdi on, lakše biti na zajamčenoj minimalnoj naknadi i koristiti socijalnu pomoć, nego ići raditi za malu plaću...
„Ima slučajeva gdje korisnici centra za socijalnu skrb imaju veća primanja od onih obitelji u kojima su ljudi zaposleni“, napominje Krešić. Kaže kako oni imaju petnaestak obitelji koje u socijalnu samoposlugu dolaze skupim automobilima, a primijetili su i kako jedna korisnica svaki mjesec u njihovu samoposlugu dolazi taksijem.
„I onda nam ljudi kada imamo akcije znaju reći – 'nećemo vam dati, vi dajete onima koji voze aute od pola milijuna kuna'. Ja razumijem njihovu ogorčenost, ali ljudi ne znaju da se mi ne možemo igrati detektiva, da je to posao Centra za socijalnu skrb i da su socijalnim radnicima zavezane ruke, jer ti korisnici socijalnih programa taj automobil prepišu na nekog drugog. Druga stvar je što socijalni radnici kod nas nisu ljudi koji idu na teren, što bi trebali, već ljudi zatrpani papirima, duboko u birokraciji. To je tužno. Takvi problemi bi se mogli riješiti da se zaposli više socijalnih radnika, i da oni odlaze na teren“, smatra volonter iz udruge „Dar dobrote“, dodajući kako sustav jako loše funkcionira i kako je pun rupa.
Privatne tvrtke rad socijalnih dućana ne zanima previše (FOTO: Crveni križ)
„Dok sustavi socijalnih skrbi u drugim zemljama izvrsno funkcioniraju, kod nas to na žalost nije slučaj. Naš zakon o socijalnoj skrbi kaže da bi onaj tko je korisnik minimalne naknade trebao mjesečno odraditi 30 sati društveno korisnog rada. Međutim, naši gradovi, općine to ne provode. Toliko apsurda ima u sustavu da je to strašno. Sustav treba iz temelja mijenjati, a političari se toga boje, jer je to vrlo osjetljiva tema“, zaključuje Krešić.
Volonteri udruge „Dar dobrote“ iz Našica u ovaj su posao krenuli bez ičega, ali sada je tu, ističu, prijenosno računalo, a prikupljaju novac i za kupnju terenskog automobila, kako bi mogli prevoziti namirnice ljudima koji žive u okolnim selima.
„Ljudi su već navikli da nas volontere vide u trgovačkom centru, i kada nas vide samo mahnu rukom i kažu 'znamo, znamo, znamo', tako da im ne moramo ništa niti reći, oni sami donesu pune košare i za nas“, objašnjavaju nam volonteri.
Devedesetak kilometara istočnije, u Vukovaru, socijalnu samoposlugu osnovala je i vodi humanitarna udruga „Duga“, još od proljeća 2014. godine. Trenutno usluge ove samoposluge koristi evidentiranih 570 obitelji, no i ovdje je izražena tendencija porasta. Grad podupire projekt socijalne samoposluge, financira hladni pogon Udruge, dva djelatnika, a gradonačelnik, kažu u Udruzi, koristi sve mogućnosti da ih spoji sa donatorima. Kada mu obaveze dopuste, dolazi u udrugu i s volonterima istovaruje hranu.
„Najviše nam doniraju mali ljudi velikog srca. Djeca iz raznih škola iz Hrvatske, kada dolaze ovdje u Memorijalni centar, onda dovezu hranu koju su prikupili po školama. Sada su se počele uključivati i tvrtke, ali proizvođači i distributeri hrane se još nisu uključili. To je u malome broju. Samo jedna trgovina „Krk“ iz Krka nam svake godine prikuplja hranu, ali nam je problem transport“, kaže nam Irena Rajšić iz vukovarske udruge „Duga“.
Usluge vukovarske socijalne samoposluge koristi 570 obitelji (FOTO: Duga)
„Nažalost, ima ljudi koji i parazitiraju na tom programu, ali mi pratimo što se događa, radili smo analize, terenski smo proučavali… Mi takve ljude zovemo 'šlepadžije', oni koji se svuda šlepaju, gdje god se nešto dijeli, i oni rade najviše problema. Oni stalno govore da se krše njihova prava, i vrlo su agresivni, to je recimo možda deset ljudi. A imate onih koji su zbilja u potrebi i koji su beskrajno zahvalni za sve što dobiju. Takvi i jesu smisao postojanja socijalnih samoposluga. To su ljudi vrijedni, radišni, koji su cijeli život radili, nije njima lako doći tu“, objašnjava nam Rajšić.
Vukovar je prije rata bio industrijski vrlo važan grad s nekoliko jakih poduzeća, poput Borova, Vutexa ili Vupika i grad je, po nekim statističkim podacima u bivšoj Jugoslaviji bio drugi po standardu.
„Hrvatska se gradila iz Vukovara, vukovarski radnici su ulagali u Hrvatsku, i onda kada vidite da su ljudi koji su navikli stvarati i podizati iz vlastitih ruku dovedeni do toga da im je sve uzeto i da moraju dolaziti kod nas ... Gospodarstvo se ovdje teško budi, teško staje na noge, ali mi vjerujemo da će to jednoga dana raditi. Isto tako mi ovdje još uvijek imamo posljedice rata. Mislim da se Vukovarom još uvijek politički manipulira – bude se strasti kada su neke obljetnice, kada su potrebni glasovi, te strasti prerastaju u nacionalnu netrpeljivost, i tu dolazi do raspada sistema. U našem gradu živi puno nacionalnih manjina, ali se zajednica ne može nikako povezati u neko jedinstvo uz pomoć kojega bi išla naprijed. Mi imamo osjećaj da neki drugi odlučuju o nama, o našim sudbinama, o situaciji koja će biti u gradu. Mladi se odavde masovno iseljavaju, i to kompletne obitelji, jer nemaju vremena za čekati, i odlaze van Hrvatske. I ostaje starija dob, čuvari ognjišta, oni kojima se trebaju pružati usluge“, prikazuje nam malo širu socijalnu slikuVukovara Irena Rajšić.
Osnovci u posjeti Vukovaru nisu zaobišli socijalni dućan sa svojim prikupljenim donacijama (FOTO: Duga)
U Zagrebu djeluju dvije veće socijalne samoposluge, jedna u naselju Siget, koju vodi Crveni križ Grada Zagreba, i druga u Gajnicama, koju vodi Caritas zagrebačke nadbiskupije. Ove dvije socijalne samoposluge grad Zagreb dijele na dva dijela, svatko drži svoje područje, čime se izbjegava dupliranje korisnika, jer se vode jednakim kriterijima. Radi se o samoposlugama dosta velikog kapaciteta – samoposluga koju vodi Crveni križ zbrinjava 1.700 obitelji, odnosno preko 4.500 osoba, a otprilike je isti broj korisnika i kod Caritasa.
U zagrebačkom Crvenom križu kažu kako apliciraju na različite natječaje. Imaju podršku Gradskoga ureda za socijalnu zaštitu osoba s invaliditetom, i kroz cijelu godinu provode brojne aktivnosti, kojima je cilj prikupljanje financijskih sredstava od kojih kupuju hranu i higijenske potrepštine. Trgovački lanci i proizvođači doniraju hranu koja je blizu isteka roka trajanja, pa se na taj način dobiva dosta donacija. Korisnici su fonda Europske pomoći za najpotrebitije, od kojega su dobili preko osam milijuna kuna, od kojih će se kupovati hrana i higijenske potrepštine za najsiromašnije. Kao najznačajniji problem za sve socijalne samoposluge ističu nedostatak namirnica.
Vrijedi objasniti i da netko može postati korisnik usluga socijalnih samoposluga samo ako zadovoljava propisane kriterije koji se dokazuju odgovarajućom dokumentacijom, i potvrđuju od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb i Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.
U Zagrebu postoje i brojne druge udruge koje se bave pružanjem pomoći socijalno ugroženim osobama. Razgovarali smo s Gordanom Broz, koordinatoricom programa „Susjed susjedu pomaže“, koji djeluje u Općini Maksimir.
Samoposluga koju vodi Crveni križ zbrinjava preko 4.500 osoba (FOTO: Crveni križ)
„Obitelji koje su potrebite u našoj četvrti ima, i zato smo pokrenuli tu akciju, pa smo ljudima prenosili namještaj, ljudi su počeli donirati novac, i tako smo osnovali udrugu. Mi imamo te naše takozvane 'Susjedove košarice' u nekim dućanima, to su kutije u koje ljudi prilikom svoje kupnje nešto kupe i stave za potrebite. To je danas puno lošije nego što je bilo, ali smo sada ponovno pokrenuli jednu akciju vezanu uz te košarice, jer hrane nam zaista nedostaje, uz financijska sredstva“, kaže Broz. Objasnila nam je i kako odjeću i obuću može dobiti tko god treba u gradu Zagrebu, jer takve robe imaju, ali je potrebno da se zauzvrat donira nešto novaca, onoliko koliko se može.
„Naš dućan, kako ga mi zovemo – 'buvljak', je na bazi dobrovoljnih donacija. Imamo postavljene neke cijene, ali to nisu cijene koje se treba platiti. Ako vidimo da čovjek nema, da ima samo sto kuna, kupio je pet stvari, nema problema - nosi sve! Kod nas dođe 500, 600 ljudi, mi smo svaki četvrtak popodne otvoreni i tad se dijeli i donosi. U srijedu dijelimo za ljude koji nisu iz našeg kvarta, nego šire, iz cijelog Zagreba, pa i dalje. Imamo ljude koji nam dolaze iz Ivanje Reke, Koprivnice, Siska, Osijeka, dolaze iz svih smjerova, s mora, iz Zadra, s Hvara, tko god može doći i ima s čime doći i uzeti robu. Imamo kvalitetnih i dobrih volontera, jer to se ne bi moglo bez volje i ljubavi raditi“, napominje gospođa Gordana.
Na kraju, iz Crvenog križa RH još jednom podsjećaju kako su posebno pogođene skupine socijalnom isključenošću i siromaštvom osobe s invaliditetom, osobe s duševnim smetnjama, beskućnici, nezaposleni, umirovljenici i Romi. Europski pristup socijalnoj isključenosti temelji se na razumijevanju da siromaštvo i socijalna isključenost nisu primarno rezultat ljudske slabosti pojedinaca, niti njihovih promašaja, nego strukturalnih problema u društvu. Na okolnosti u kojima se ljudi nađu utječe cijeli niz različitih gospodarskih, društvenih i kulturnih čimbenika koji su u uzajamnoj interakciji i uzajamno se pojačavaju. Iako ovi čimbenici igraju određenu ulogu u produljenju ili intenziviranju takve situacije, siromaštvo i socijalna isključenost više su od pukog neimanja posla ili nedostatnih prihoda. Kroz projekt socijalnih samoposluga napominju u Crvenom križu, ljudi pomažu onim ljudima kod kojih je cijeli sustav podrške i pomoći zakazao. Socijalna prava koja ostvaruju, napominju u Crvenom križu, ne mogu niti približno zadovoljiti njihove potrebe ili ih uopće ne ostvaruju i „ispali su“ iz sustava socijalne zaštite.
Lupiga.Com
