Ako nitko ne sanja bolji svijet, u kakvom ćemo se onda tek svijetu probuditi
Autor: Gary Younge
Zamislite da Martin Luther King nikad nije imao san. Zamislite da je umjeto toga stao ispred Lincolnovog spomenika i najavio plan u pet točaka za kojeg je mislio da ga može prodati i crnoj zajednici i osvojiti većinu glasova u oba doma kongresa što bi zakonodavstvo jedan mali korak približilo građanskim pravima. Zamislite da je, umjesto da misli izvan uskih granica svoga doba, odlučio djelovati samo unutar njih. Zamislite, ukratko, da je bio samo realist, a ne idealist.
Zato što bez idealizma nema vizije ni ambicije. Ako je politika umijeće mogućega, onda radikalizam mora značiti nastojanje da se zamisle druge mogućnosti
Što se politike tiče realizam nema vremena za one koji sanjaju. Relizam je tvrdoglav, neprobabljiv, okrutan. Nemojte me krivo shvatiti, realizam je prevažan i potreban. Kada je riječ o politici mora se raditi da se nešto postigne, a da bi se to postiglo treba se suočiti sa stvarnim svijetom. Riječima brazilskoga progresivca Paola Riviere: „Što možemo učiniti danas da sutra uradimo ono što nismo mogli danas?“
Usprkos tomu, iznad današnjice i sutrašnjice je svijet koji biste jednoga dana, jednom, voljeli vidjeti.
Pogled preko horizonta, velike ideje, utopija, zapravo su razlog zašto neke 'političke životinje' ustaju ujutro, rade telefonske pozive, dijele listiće i kucaju na vrata. Ovo nije argument protiv realizma, ali jest argument za utopijsko mišljenje. Zato što bez idealizma nema vizije ni ambicije. Ako je politika umijeće mogućega, onda radikalizam mora značiti nastojanje da se zamisle druge mogućnosti.
Mnoge stvari su se u prošlosti činile neostvarivima, sada su stvarnost. Pravo žena da glasaju jednom je bio san. Gay brak jednom je bio san. Javno obrazovanje za sve još uvijek je san. Na mnogo toga što je negdje stvarnost gleda se drugdje kao nešto nemoguće.
U Americi je zdravstvo za sve samo san. U nerazvijenim dijelovima svijeta tri obroka dnevno je samo san. Za neke je to san čak i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Mnogo toga što je jednom bilo moguće, danas izgleda kao san. Ja sam išao na fakultet koji nisam plaćao, kojeg sam završio bez duga. Mladima danas to izgleda kao san. No, prije samo trideset godina bila je to stvarnost.
Mnoge stvari koje smatramo nemogućima, to nisu. Nedostaje nam političke volje da ih ostvarimo. „Ako je ovo utopija, recite mi zašto je to utopija?“, kazao je njemački mislilac Bertolt Brecht.
Nema ničega naivnoga u uvjerenju da je ono što izgleda kao nemoguće u bliskoj budućnosti, zapravo neophodno i vrijedno da se za to izbori sada. Jer ako nitko ne sanja bolji svijet, u kakvom ćemo se onda tek svijetu probuditi?
S engleskog preveo: H.V.
Izvor: Prometej
