Gdje je i zašto nestala zemlja Vaclava Havela? Građane koji dijele svjetonazor svog prvog postkomunističkog predsjednika posprdno nazivaju „pravdolaskáři“ (pravda=istina, laska=ljubav), zbog Havelove čuvene izjave za vrijeme baršunaste revolucije – „pravda i ljubav će pobijediti laž i mržnju“.
Sofija Kordić (Prag)
Baršunasta revolucija, mirni razlaz sa Slovačkom, zemlja u kojoj ljudska prava, humanost, pravda i ljubav nisu riječi koje izazivaju podsmijeh i izrugivanje. Zemlja u kojoj je njezin prvi čovjek, buržujski sin do posljednjeg daha zborio protiv mafijaškog kapitalizma. Zemlja predsjednika koji je bio uvjeren da ravnodušnost prema zlosretnoj sudbini drugih otvara vrata zlu i da je najbolji put ka vlastitoj nesreći zatvaranje očiju pred nesrećom drugih. Zemlja Vaclava Havela.
Ksenofobija, islamofobija, zemlja gdje se pišu peticije protiv islama i izbjeglica. Zemlja čiji prvi čovjek trabunja o genetskoj neprilagođenosti muslimana evropskoj kulturi, o ljudima koji donose neizlječive bakterije i džihad, koji poziva vojsku na granice. Zemlja u kojoj ankete pokazuju da tri četvrtine njenih stanovnika želi obnovu graničnih kontrola unutar Šengena. Zemlja gdje se djeca koja bježe od pakla rata žigošu u izbjegličkim kampovima. Zemlja Miloša Zemana.
Zatvoreno društvo želi zatvorene granice
Gdje je i zašto nestala zemlja Vaclava Havela? Građane koji dijele svjetonazor svog prvog postkomunističkog predsjednika posprdno nazivaju „pravdolaskáři“ (pravda=istina, laska=ljubav), zbog Havelove čuvene izjave za vrijeme baršunaste revolucije – „pravda i ljubav će pobijediti laž i mržnju“. Nazivaju ih i „sluníčkáři“, (slunce=sunce), pežorativni izraz za otvorene i tolerantne ljude, lijevo orijentirane, zagovornike multikulturalizma i poštovanja ljudskih prava. I u medijima ih zovu licemjerima, lažnim humanistima, salonskim ljevičarima, pozivaju ih da dokažu humanost primanjem izbjeglica u svoje domove, nerijetko se s njima i otvoreno sprdaju, a na društvenim mrežama im prijete.
Ako je suditi po istraživanjima javnog mišljenja, većina Čeha je zaboravila na ideale nekad omiljenog predsjednika. Češka je bukvalno poklekla pred niskim strastima, paralizirala se strahom od nepoznatog i drugačijeg. Zatvoreno društvo želi zatvorene granice. Kao da mu nedostaju gvozdene zavjese, zidovi, bodljikave žice, kao da mu nedostaje vrijeme stege i neslobode, kao da želi kavez, siguran od utjecaja izvana.
Prema podacima agencije Fokus 94% ispitanika misli da bi EU izbjeglice trebala vraćati, 61% da bi im trebala pomagati u zemljama odakle potječu, a 32% bi ih vratilo bez ikakve pomoći! Gdje je solidarnost, suosjećanje, gdje su ideali na kojima bi EU trebala počivati? Gdje je mirni, dostojanstveni Čeh koji je u studenom 1989. zveckao ključevima, pjevao i pozivao na mir, otvaranje granica?
Čitajući postove na češkim društvenim mrežama čovjek bi zaključio da u ovu zemlju hrle milijuni agresivnih ljudi, neka srednjovjekovna neprijateljska horda kojoj je cilj nasilje, porobljavanje i islamizacija Češke, a ne očajnici koji su pobjegli glavom bez obzira, dave se u nekim tuđim morima, koji pješke prelaze granice, s ruksacima, vrećicama i djecom u naručjima. „Tko će ih zaustaviti“, Dajte nam oružje“, „Jedan je bio Hitler!“ Na ovakve neprobavljive izljeve mržnje reagiraju ljudi s dijametralno suprotne strane, uglavnom na lijevim internet portalima koji pišu o galopirajućoj fašizaciji češkog društva. A kako piše Erik Tabery, glavni urednik tjednika „Respekt“, panika je zahvatila i one koji se groze izbjeglica i one koji se užasavaju tih koji ih se groze.
„Raspoloženje na društvenim mrežama nije odraz stanja u društvu. To je kao da sudite građane nekog grada po sadržaju kanalizacije“, piše Tabery i podsjeća da se većina Nijemaca smirila po pitanju izbjeglica kad su dobili sve potrebne informacije. U vrijeme povišenih tenzija, histeričnih izljeva rasizma, rastućeg straha i netrpeljivosti, svako smirivanje lopte i svaka vjerodostojna informacija zlata vrijedi. Problem je, međutim, što u Češkoj građani ne samo što ne dobivaju potrebne informacije, što su hipnotizirani gadarijama na internetu, već ih i politička elita, mainstream mediji i profesionalni mrzitelji zatrpavaju do grla strahom, predrasudama, nesnošljivosti prema svemu što ima islamski predznak. Kada je u Americi rasla panika od islamskih terorista, potpredsjednik Joe Biden izašao je pred građane sa statistikom da je „dva puta vjerojatnije da će vas pogoditi grom nego da ćete postati žrtva terorističkog napada.“
Tko širi zarazu Češkom?
U Češkoj raste panika, strah i mržnja, a njen predsjednik potpaljuje vatru pozivom na zatvaranje granica i raspoređivanje vojske, izbjeglice naziva ekonomskim migrantima, neradnicima koji donose sa sobom zarazne bolesti i skrivene teroriste. Ministar financija i potpredsjednik vlade Andrej Babiš poziva NATO snage.
Karel Schwarzenberg, bivši ministar vanjskih poslova, nekadašnji šef kabineta Vaclava Havela, predsjednik opozicijske stranke TOP 09, i čovjek koji je 2013. na predsjedničkim izborima za dlaku izgubio od Zemana, smatra da su Česi ksenofobni, da se u tome ne razlikuju od ostalih naroda koji imaju predrasude prema ljudima druge vjere i običaja, ali da za razliku od ostalih, primjerice susjednih Austrijanaca, nemaju dugogodišnje iskustvo s imigrantima. Češka je, po njegovom mišljenju, još uvijek zatvorena i izolirana zemlja.
„Prilikom jednog predavanja usporedio sam Portugalce i Čehe, dva naroda otprilike jednake veličine. U vrijeme kad su Portugalci imali tvrđavu u Perzijskom zaljevu, oplovili Afriku, osvajali današnji Brazil, Česi su odlazili najdalje do Nirnberga, a oni najhrabriji do Venecije. A tako nešto snažno određuje poimanje okolnog svijeta. Tek današnja generacija, oni koji su se rodili nakon 1989. poznaju svijet“, izjavio je nedavno Schwarzenberg u razgovoru za Hospodářské noviny .
Neprirodno homogena zemlja
Od protjerivanja sudetskih Nijemaca, ne računajući romsku manjinu koja je satjerana u geta, Češka je faktički monokulturna zemlja. Kako primjećuju strani analitičari u Češkoj vlada islamofobija bez muslimana. Prema posljednjem popisu stanovništva jedva nešto preko 3300 ljudi upisalo je islam kao vjeroispovijest. Službenih podataka o broju muslimana nema, a njihovi predstavnici tvrde da u Češkoj živi između 10 i 20 tisuća muslimana, kako državljana tako i onih sa stalnim boravkom. Većinom su u pitanju nekadašnji studenti koji su došli za vrijeme socijalizma, Palestinci, Sirijci, Libijci, Egipćani, koji su se nakon završetka fakulteta integrirali, oženili Čehinjama, postali doktori, inženjeri.
Kada je krajem prošle godine u jednoj od najgledanijih televizijskih emisija sociolog Jan Hartl izjavio kako je Češka neprirodno homogena zemlja, katolički svećenik, politički aktivist i sociolog religije Tomaš Halik kako je primanje izbjeglica moralna dužnost Evropljana, a ekonomist Jan Švejnar da imigranti mogu pomladiti češko društvo i donijeti mu ekonomsku korist, na njih se sasula paljba u medijima, posebno na desničarskim islamofobnim portalima uz komentare da Česi ne žele zemlju poput Francuske, Švedske i Nizozemske, da ne žele islamsku Evropu.
U Češkoj je od Facebook skupine pod nazivom „Islam u ČR nećemo“, nastala i građanska inicijativa „Blok protiv islama“ koja ima nemali udio u širenju otvorene mržnje i nesnošljivosti prema muslimanima i izbjeglicama, a koju podupiru na desetine tisuća Čeha. Njezin lider, Martin Konvička, profesor na sveučilištu u Češkim Budejovicama, stručnjak za enotomologiju (znanost o kukcima) redovito se pojavljuje u svim medijima, ima i svoj blog u najčitanijem češkom dnevnom listu „Mlada Fronta Dnes“.
One koji se pitaju, uključujući i vodstvo sveučilišta koje se „distanciralo od njegovih privatnih aktivnosti“, što taj rasista s političkim ambicijama („Blok protiv islama“ je prije nekoliko dana dogovorio suradnju s parlamentarnom desničarskom strankom „Úsvit -Národní koalice”) još uvijek radi na sveučilištu i o pogubnosti njegovog edukacijskog utjecaja na mlade nitko ozbiljno ne shvaća. Pristalice uzvraćaju da je Češka demokratska zemlja gdje se slobodno izražavaju sva mišljenja. Prije nekoliko dana Konvičkin „Blok protiv islama“ podnio je kaznenu prijavu protiv ministra unutarnjih poslova Milana Chovaneca zbog „širenja zarazne bolesti iz nehaja“, jer da ministar „ignorira rizik širenja smrtonosnih bolesti“, te da nije osigurao „dosljednu izolaciju izbjeglica“ u izbjegličkim kampovima.
Znanstvenici protiv straha i ravnodušnosti
U svakom društvu se u vremenima zla izdigne dobro. Zgađeni i zabrinuti govorom mržnje u javnosti posebno među političarima i u mainstream medijima koji govore o izbjeglicama kao o problemu koje „treba riješiti“, o „brojkama“, a ne o ljudskim bićima koji su se našli u tragičnoj situaciji, češki znanstvenici su na internetu objavili peticiju protiv ksenofobije pod nazivom „Znanstvenici protiv straha i ravnodušnosti“ koju je do sada potpisalo preko 3200 profesora i akademika. Potpisnici upozoravaju da se u Češkoj o izbjeglicama govori kao o životinjskim štetočinama ili parazitima koji nadiru u Češku da bi isisali novac za socijalne naknade. Poistovjećuje ih se teroristima čiji je jedini cilj ubijanje i silovanje.
Zemanov prethodnik, Vaclav Klaus tvrdokorni eurofob, kao protutežu znanstvenicima inicirao je peticiju protiv imigranata u kojoj poziva vladu da osigura češke granice i stabilnost države uz pomoć policije i vojske. Premijer Bohuslav Sobotka je izjavio da su peticije beskorisne i da su potrebni "jasni koraci i jasne akcije na razini cijele EU.” Na sastanku premijera Višegradske skupine (Poljska, Madjarska, Češka, Slovačka) Sobotka je sa srednjoevropskim kolegama vrlo jasno odbio prijedlog Evropske komisije o kvotama, odnosno o razmještanju daljnjih 120 tisuća izbjeglica u okviru EU. Češka bi u novoj raspodjeli trebala primiti 2978 izbjeglica, a od 40 tisuća izbjeglica o kojima je EK odlučivala u proljeće Češkoj je pripalo 1328. Češka odbija kvote, inzistira na principu dobrovoljnog prihvata izbjeglica. Češka bi u novoj raspodjeli trebala primiti 2978 izbjeglica, a od 40 tisuća izbjeglica o kojima je EK odlučivala u proljeće Češkoj je pripalo 1328.
U subotu će se na glavnom praškom Vaclavskom trgu u organizaciji “Mladih zelenih” održati skup podrške izbjeglicama pod nazivom “Za otvorenu Evropu, protiv rasizma i ksenofobije”. Istodobno će nekoliko desničarskih skupina , uključujući i Konvičkin “Islam u Češkoj Republici nećemo” na nekoliko mjesta u gradu organizirati protuprosvjed.
Čiji će poziv i poruka privući više građana, ovaj put neće biti samo statistička zanimljivost.
Ono što je najžalosnije i najočitije iz recentnih događanja jest da u postkomunističkim državama srednje Evrope nije na djelu izbjeglička kriza već ozbiljna kriza liberalne demokracije. Vaclav Havel je govorio kako je urođena mana demokracije to što onima koji s njom misle pošteno neizmjerno veže ruke, a onima koji demokraciju ne uzimaju za ozbiljno takoreći sve omogućava. Nadamo se, ipak, da o smjeru češke demokracije neće odlučivati pomahnitali ksenofobi, rasisti i mrzitelji svih fela već ona famozna šutljiva većina. Oni koji su devedesetih godina izbjeglima iz bivše Jugoslavije pružili ruku i utočiste uključujući i potpisnicu ovih redova. Osim, ako, sada šutnja ne znači odobravanje. To bi onda značilo da je Havelova zemlja bila iluzorna, a njegova ostavština uzaludna.
