Demokratija. Glasanje. Izbori. Ljudska dosjetka „kulturnog“ načina osvajanja povjerenja naroda, put kojim se mijenja, oblikuje, transformiše, od glasanja za predsjednika razreda u školi, preko članova upravnih i nadzornih odbora, do donošenja zakona i izbora legitimnih predstavnika građana. Sve promjene su dešavaju izborom. Stvarno?
Piše: Ratko Pilipović
Nedavno je nakon završenih izbora za mjesne zajednice u Banjaluci osvanuo naslov na pojedinim portalima „Izbori u Banjaluci: U Boriku jedan glas odlučio...“. A da li je i šta je to taj glas tačno odlučio?
Sve do ove godine izbore za mjesne zajednice niko nije „šljivio“ ni pet posto, građanima je to bilo nebitno, a ta vrsta izbora ostavljena je ljudima koji su aktivno uključeni u politiku, „krčeći“ tako put za neko više mjesto u skupštini grada. Ove godine nešto se drastično promijenilo, a sve je počelo kada je SNSD u Banjaluci počeo „gubiti tlo pod nogama“.
Suočeni sa situacijom da im se „tresu stolice“, SNSD je od početka izbora novog gradonačelnika, suprotnog PDP tabora, krenuo da sabotira njegov rad i agresivno napada sve što ima predznak opozicije, s namjerom ostvarenja jednog jedinog cilja. Pridobiti ponovo simpatije javnosti / glasača, kako bi se pripremilo tlo za predstojeće parlamentarne izbore i tako ponovo osvojila vlast sa svojim koalicionim partnerima, koji se doduše, svake godine nakon izbora mijenjaju.
Prema podacima koji su objavljeni u medijama, SNSD i njihovi partneri „pobijedili“ su u 44, dok su stranke okupljene oko PDP „pobijedile“ u 13 mjesnih zajednica. Pobjednici se na velika vrata hvale da su Banjalučani opet pokazali koga žele da se brine o njima, te da je ovo otvoreni put za sigurnu pobjedu u oktobru. Ako izbora uopšte i bude. Izlaznost od oko 20% glasača Banjaluke, koji su glasali za izbore u mjesnim zajednicama, pokazali su da su ovi izbori jako bitni, jer će oni partijama odrediti put parlamentarnih izbora. A šta se u stvari desilo?
Pobjeda koja je ostvarena na nivou mjesnih zajednica pokazala je da SNSD ima disciplinovano članstvo u Banjaluci i da je njihova glasačka mašinerija efikasna, kada se „natjera“ da se izađe na izbore i glasa. S druge strane, PDP je uvidio da njima predstoje dani aktivnijeg pridobijanja simpatija glasača i aktiviranja članstva, jer očigledno je da pobjeda novog gradonačelnika Banjaluke nije bila dovoljna da se ova partija može „opustiti“ u sigurnoj pobjedi u mjesnim zajednicama.
Tako su ovaj put izbori za mjesne zajednice pokazali da je članstvo za partije „zakon“, neprikosnoveni oslonac uspjeha pojedinaca, uz aktivnu podršku „anonimnih donatora“ čiji je zadatak upumpavanje donacija za buđenje glasača i širenje članstva.
A članstvo bez vođe postaje „stado“, koje ako se ospe, postaje „znak za uzbunu“. Ustaljena je, a na iskustvu stečena praksa, da promociju političkih partija obilježavaju ličnosti bez kojih bi dobri rezultati vrlo lako mogli izostati. Oni „nose“ partije, kampanje i skupljaju glasove, dubuko ulazeći u sve sfere socijalno – ekonomsko – društvenog života, stvarajući tako nedostižne vizije van realnih okvira, slijedeći modifikovane principe Luja XIV. Oni su kraljevi „željeznog prijestola“, neprikosnoveni vladari „kožnih fotelja“, igrajući ulogu „gospodara lutaka“. Ako im se neko suprostavi, bude „pokošen“ u stranci, „masakriran“ u medijima i „gurnut do dna“ u javnosti. Od njih zavisi uspjeh izbora i svaki glas koji se dobije. Njima glasači / članovi najviše vjeruju.
Iako se, posebno pred izbore, na „sva zvona zvoni“ kako je izlazak na izbore bitan i kako jedan glas može donijeti promjene, vrlo je vjerovatno da izbori u Bosni i Hercegovini, ne samo sljedeći, već bilo koji naredni, neće donijeti ništa spektakularno i krucijalno novo.
Predizborna obećanja kojima se „pecaju“ glasači, uglavnom se ne ispunjavaju, o čemu je Impuls portal pisao ranije u tekstu Predizborna obećanja: Mit, stvarnost ili urbana legenda. Izbori se često održavaju u izazvanim neprijatnim situacijama, susrećući se s neregularnostima, dok se glasači partijski redovno kontrolišu, šaljući im slike svojih iksića s glasačke liste. Upravo zato, partije danas liče jedna na drugu, kopiraju se do te mjere da su pojedinci počeli oponašati jedni druge, dok je razlika ostala samo u nazivu. Iako se u javnosti „hvataju za vratove“, suprotni politički tabori vrlo usko sarađuju, a pojedinici se često nakon medijskog okršaja slade „špinjetkom“.
Zato će ovdje plate i dalje ostati nedovoljne za normalan život, sve će poskupljivati u skladu s razvojem situacije u Evropi, narod će stajati pred javnim kuhinjama, neki će sitost potražiti i po kontejnerima, a pojedinici će se nastaviti legalno bogatiti domunđavajući se sa sistemom kome su „lojalni“. Korupcija će i dalje „cvjetati“, najviše na srednjem nivou, jer nju je najteže i iskorijeniti. Oni koji budu imali priliku, otići će i to ne samo zato jer se ovdje loše živi, već zato što se neizvjesno živi, zato što se politike unutar Bosne i Hercegovine vode na takav način da se narod stalno plaši i drži u neizvjesnosti.
Danas izbori sami po sebi nisu dovoljni da se nešto promijeni i taj glas o kome se tako često priča, nije dovoljan da se društveno – socijalno – ekonomska situacija promijeni, bez obzira ostaje li sadašnja vlast ili dolazi neka nova.
Za promjene nabolje trebaju nam godine i godine odricanja, štednje, pametnog ulaganja novaca u oporavak sistema bez favorizovanja pojedinaca i prodaje zemlje u bescijenje. Ali prije svega, neophodni su pametni i školovani ljudi, bez karijernih mrlja, koji znaju kuda vode ovaj narod. Potrebno je mnogo više od popunjavanja fotelja nestručnim kadrovima s „orasima u džepovima“, nakon svakih izbora koji su donedavno bili češći nego poskupljenja osnovnih životnih namirnica. I svakako je neophodno stavljanje prefiksa eko umjesto nacio u svakodnevnom kontekstu.
S obzirom na činjenicu da na bilo koje izbore u Bosni i Hercegovini izlazi malo više od 50 % od ukupnog broja registrovanih birača, a da se vlast ovdje osvaja s jako malim procentom izlaznosti, jedan glas neće niti može odlučiti u kontinuiranoj dvogodišnjoj trci za vlast nad narodom. Izbori su danas dovedeni na nivo smjene istreniranih generacija istomišljenika, a jedina razlika u izbornom „loncu“ je ko i kako će dobiti vlast naredne dvije ili četiri godine. U svijetu izbora i politike države, entiteta, kantona, gradova, opština Bosne i Hercegovine, samo se akteri mijenjaju, dok scenario ostaje isti.
Autor: Impuls
