Njemački je sud prije nekoliko dana presudio da liječniku muslimanu podrijetlom iz Libanona valja uskratiti državljanstvo jer se nije htio rukovati sa službenicom kad mu je predavala potvrdu o naturalizaciji. Da upitate bilo kojeg našeg katolika i domoljuba što misli o ovome slučaju, nesumnjivo bi vam kazao da su Nijemci potpuno u pravu. Ono što je Libanonac napravio, pod jedan, grubo krši njemačke običaje i, pod dva, strašno je uvredljivo za žene.
Piše: Ante Tomić
Muškarac koji ne želi ženi pružiti ruku nije zavrijedio biti punopravan član naše zajednice.
Naši se katolici i domoljubi jednako zgražaju i da muslimanke tkaninom pokrivaju lica, čak i ako se one pokrivaju vlastitim izborom. Ismijavaju zatucane nesretnice, sažaljevaju njihovo dobrovoljno ropstvo. Mahniti će desničari baš krpu na ženskom licu istaknuti kao vrhunski dokaz kako je kršćanstvo slobodnije, naprednije i ljudskije od primitivnog, fanatičnog, odvratnog islama.
SKANDALOZNE LUDOSTI
Premda skrivanje žena, po duši govoreći, nije samo islamski običaj. Ima toga i među među nama i nije zazorno. Nitko to ne osuđuje. Pristupi li, za priliku, neka tiha i sramežljiva srednjoškolka iz cetinskog kraja u vrlo strogi samostan časnih sestara, gdje se po čitave dana bose mole krunice i spavaju s cjepanicom pod glavom, a s rijetkim posjetiteljima razgovaraju samo kroz rešetke, kao osuđenici za teški krvni delikt u Alcatrazu, katolici i domoljubi redom se slože kako je to divno. Svi su oduševljeni kako časna koju su zaključali i bacili ključ autentično svjedoči Isusa.
Koja ovdje logika vrijedi? Zašto za muslimanku s tkaninom preko lica mislimo da je uboga luđakinja, a utamničenu kršćanku držimo nadahnjujućom sveticom? Kakvim se preciznim teološkim instrumentom mjeri da je jedna stvar božanska, a druga poremećena?
Općenito, takve se skandalozne ludosti ovdje gotovo svakodnevno čuju o ženama, da gdješto pomislite kako bi trebalo otići do najbližeg graničnog prijelaza i provjeriti da tamo na tabli još uvijek piše Republika Hrvatska, a ne Islamska Republika Iran. Raspravlja se tako posljednjih mjeseci o novome zakonu o pobačaju, a katolici i domoljubi, nezadovoljni da ne mogu sasvim zabraniti ovaj medicinski zahvat, lukavo zahtjevaju da žena prije njega treba doći na na savjetovanje. Razgovor o tijelu, o seksu i obiteljskim prilikama ženama bi, pretpostavlja se, bila takva mučna dužnost da bi mnoge odustale i radije rodile.
PRIZIVANJE PAMETI
Zamisao o obaveznom savjetovanju svjesno ili nesvjesno otkriva kako naši zakonodavci zapravo doživljavaju žene. Saborske zastupnice Sandra Benčić i Rada Borić nedavno su ispravno uočile kakva je to patrijarhalna svinjarija, da se ženama mora pomoći savjetom kao da su, božeoprosti, intelektualno zakinute.
Glupe ženske, poruka je domoljuba i katolika, nisu u stanju same odlučiti što je dobro za njih, već ih treba prizvati pameti. U vizijama domoljuba i katolika nekakav bi liječnik, socijalni radnik, možda i svećenik, prepadali trudnice. Cijelo povjerenstvo namrgođenih muškaraca za dugačkim bi stolom dočekivali sirotice i strogo ih učili redu.
Kada vidite što se želi staviti u hrvatski zakon, morate se upitati o smislu zgražanja nad libanonskom liječniku koji se odbio rukovati s njemačkom službenicom. Muslimanski fanatik kojega ponižava pružiti ruku ženi, koji je doživljava nižim bićem i traži da hoda pokrivenog lica jedva je išta razumniji od naših domoljuba i katolika koji misle da su trudnice glupače. Zbog obaveznog savjetovanja prije pobačaja budite oprezniji ako se idući put osmjelite ismijavati muslimane i muslimanke i modne običaje u Islamskoj Republici Iran.
