Manijakalna opsjednutost „komunističkim zločinima“ obuhvaćenim pojmom „Bleiburg“ i „jugoslavenskim zločinačkim sustavom“, premda je ta sintagma u svijetu potpuno nepoznata, posebno poticana iz redova katoličkog klera, ali i drugih promicatelja ustaštva i poklonika tzv. NDH, tobože traži od hrvatskog naroda da se suoči sa svojom prošlošću.
Piše: Mijo Vinceković
Ali ne bilo kojom prošlošću, već samo i isključivo prošlošću u periodu od 1945. do 1990. godine, niste valjda očekivali da bismo se trebali suočiti s onim najgorim što se hrvatskom narodu u čitavoj njegovoj povijesti dogodilo, monstruoznim ustaškim režimom i kvislinškom tvorevinom tzv. NDH, dakle periodom 2. Svjetskog rata od 1941. do 1945.
„Nevine komunističke žrtve“, ako već ne vape za osvetom onda vape za „istinom“ i „osudom komunističkih zlikovaca“ kroz provedbu lustracije, jer to „od nas traži Rezolucija 1482 Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope“.
Inače ne traži, jer društveno-politički sustav u SFRJ nije bio totalitaristički, najotvoreniju i najsigurniju državu svijeta totalitarističkom mogu zvati samo zli ljudi, a u tu kategoriju upravo spadaju svi zagovaratelji provedbe procesa lustracije u Hrvatskoj.
No kako je riječ lustracija u Hrvatskoj poprilično odiozna, proces će se zvati „Suočavanje s prošlošću“ u kojem bi bili lustrirani svi protivnici ustaštva i tzv. NDH, kako oni još živi tako i oni umrli, što bi bio naš hrvatski specijalitet, naime u zemljama koje su provele lustraciju mrtvi nisu lustrirani.
Svojim prekapanjem po kosturima i naricanjem nad „nevinim žrtvama“ „komunističkih zvijeri“ ta profašistička falanga zapravo želi promijeniti povijest hrvatskog naroda i tako njegovu prošlost učiniti neizvjesnom.
Njima kao da nije jasno da svaki narod ima svoju prošlost, koja, onakva kakva je bila, nije i ne može biti neizvjesna, niti je se može proizvoljno mijenjati i “popravljati” ili ostavljati nekakva “prazna mjesta” od nekoliko desetljeća, koja se nacional-šovinističkoj fukari ne sviđaju, neizvjesna može biti samo budućnost.
Ali eto, u hrvatskom primjeru ispada da nam je prošlost potpuno neizvjesna, dok je budućnost izvjesna, naime nastavimo li tabanati Tuđmanovim bespućima, budućnosti neće biti.
Pitam se ne bi li nam bilo bolje i svrsishodnije preispitati se i suočiti s našom tmurnom sadašnjošću, koja je prvenstveno posljedica djelovanja onih snaga koje zagovaraju provedbu lustracije, a to su one iste snage koje su predvođene Franjom Tuđmanom provele fašističku kontrarevoluciju u Hrvatskoj.
„Ždere“ nas „bijela kuga“, sustav vlasti se raspada, u zemlji caruju korupcija i organizirani kriminal, društvene vrijednosti okrenute su nagalavčke, hrvatska mladost lišena prava na posao napušta zemlju u potrazi za boljim životom, a kurvini sinovi prekapaju po kostima i traže obračune s onima koji su ispisali najslavnije stranice hrvatske povijesti, hrvatskim antifašistima.
Kriminalne radnje u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije, više nitko u vlasti niti u šali ne spominje, a kamo li da bi se vlast možda mogla konačno malo pozabaviti tim pretvorbeno-privatizacijskim kriminalom, kad je već zakonski riješeno da ta (ne)djela ne zastarijevaju …
Ne, oni se bave neki drugim stvarima, reformama kojima ne reformiraju baš ništa, valjda zato što ništa i ne rade.
Pitao sam se svojedobno hoće li nam zemlja pod dirigentskom palicom T. Kramarka uroniti u najcrnji fašizam, jer nam je taj „hrvatski nacionalist“, kako sam sebi tepa, prije pet, šest godina upravo to najavljivao, nepokolebljivo tabanajući Tuđmanovim putem neizvjesne prošlosti i vrlo izvjesne budućnosti.
I tu smo gdje jesmo zahvaćeni sveopćim raspadom sustava, ali i dalje nesposobni suočiti se s tim stanjem i konačno raskinuti s Tuđmanovim nasljeđem urušenih društvenih vrijednosti radi kojega smo i stekli pravo na laskavi naziv „muljevito dno Evrope“ i početi graditi Hrvatsku kao zemlju blagostanja za sve, kao sekularnu državu i državu vladavine prava.
Mislim da vremena odavno više nemamo i da naprosto moramo početi djelovati već danas.
Na ulici, ako već u Hrvatskom saboru i Vladi neće oni kojima smo dali svoje glasove na izborima.
Mislim da je prosvjed radi podrške kurikularnoj reformi zorno pokazao da je narod nezadovoljan i vlastima i stanjem u društvu i da u njemu ima dovoljno potencijala da se izbori za promjene.
Moramo se kao narod probuditi te prosvjedima i građanskim neposluhom prisiliti vlasti da se konačno prime posla u interesu naroda i države, ne mijenjajući prošlost nego boreći se za što izvjesniju budućnost.
