Kako vakcine protiv koronavirusa postaju sve prisutnije, tako se sve više šire i lažne informacije, mitovi i pogrešne pretpostavke o njima.
Ovo nije dobro zato što takve laži usporavaju prihvatanje vakcina, a široko prostranjena imunizacija je najbrži i najbolji način da se polako počnemo vraćati normalnijem načinu života. Ono što slijedi su sedam najučestalijih mitova koje sam čuo od pacijenata, prijatelja i kolega, zajedno sa mojim protuargumentima.
Vakcine ugrožavaju plodnost, posebno kod mladih ljudi
Iz nekog razloga, ovo je najčešća lažna tvrdnja koju sam čuo. Nekada prošle godine, njemački doktor i nekadašnji zaposlenik Pfizera izrazio je zabrinutost da je bodljikavi protein koronavirusa – materijal koji sačinjava te oštre izbočine koje vidimo na prikazima virusa – na neki način sličan proteinu koji je dio zdravog funkcioniranja posteljice tokom trudnoće. Zbog tog bi, izlagali su, razvijanje antitijela protiv bodljikavog proteina iz vakcine moglo dovesti do antitijela koja bi isto tako mogla napasti ženino tijelo tokom trudnoće ili dok pokušava zatrudnjeti, i time dovesti do komplikacija. Ova teorija je sada sveprisutna.
No, pogrešna je iz razloga što su ta dva bodljikava proteina različita, i ne postoji dokaz da bi vakcinacija mogla proizvesti antitijela koja napadaju posteljicu.
Iako se u Pfizerovom ispitivanju vakcine nastojalo isključiti trudnice, 23 trudne žene uzele su učešće u ispitivanju, iako su najvjerovatnije zatrudnile ubrzo nakon vakcinacije. Desila su se dva događaja s teškim posljedicama tokom ispitivanja: jedan spontani pobačaj i jedan slučaj zadržavanja proizvoda začeća (ostataka posteljice ili fetalnog tkiva koji ostaju u materici, često nakon pobačaja). Međutim, oba ova događaja desila su se u placebo grupi. Anthony Fauci, glavni savjetnik za zarazne bolesti Predsjednika Bidena, u srijedu je izjavio da je više od 10,000 trudnica primilo vakcinu te da do sada nije bilo nikakvih „zabrinjavajućih znakova“.
Kad se vakcinišeš možeš se vratiti normalnom, pred-pandemijskom životu
Ovo, nažalost, nije istina. Nema riječi kojom bih mogao naglasiti koliko su izvrsne vakcine: Za one koje su odobrene dokazano je da mogu spriječiti simptomatsku bolest, kao i teže posljedice kao što su hospitalizacija ili smrt. No još uvijek ne znamo da li sprječavaju i asimptomatsku zarazu. Moguće je da se vakcinisani ljudi opet zaraze, te da nesvjesno prenesu koronavirus na druge ljude.
Nadamo se da ćemo uskoro saznati da li je ova mogućnost realna ili ne; neke od ranih informacija koje dolaze iz drugih zemalja izgledaju obećavajuće. No sve dok ne dođemo do sigurnijih informacija, bit će neophodno da svi, pa i oni koji su imunizirani, i dalje nose maske, održavaju udaljenost i budu na oprezu.
Sve će se ovo završiti onog trenutka kad steknemo imunitet krda
Imunitet krda odnosi se na situaciju gdje u jednoj zajednici postoji dovoljno zaštite tako da je nemoguće ili postoji mala vjerovatnoća da će doći do eksponencijalnog rasta infekcija. O ovom konceptu obično se raspravlja kada su bolesti rijetke, poput ospica.
Imunitet krda zaštiti će nas od velikog broja slučajeva Covida-19 tek nakon što suzbijemo bolest. Međutim, u Sjedinjenim Državama nismo ni blizu da dođemo do ove tačke. Koronavirus je još uvijek sveprisutan, a novi sojevi mogli bi biti samo još zarazniji. Kako zajednice budu dostizale imunitet krda, bit će za nijansu manje slučajeva Covida-19 sljedećeg dana u usporedbi sa jučerašnjim danom. Neće nestati preko noći. Imunitet krda označavat će tek početak kraja pandemije, a ne dan završetka pandemije.
Nuspojave ove vakcine mnogo su teže od nuspojava ostalih vakcina
Alergijske reakcije nisu razlog da se izbjegne vakcinacija. Veoma mali broj ljudi koji su primili vakcinu doživjeli su anafilaksiju – tj. tešku alergijsku reakciju. Više ljudi imali su simptome kao što su bolovi, trnci i groznica, ali ti simptomi obično nisu zabrinjavajući s obzirom na to da su oni znaci da imunološki sistem našeg tijela funkcionira. Teži slučajevi, poput smrti krhkih, starijih pacijenata moraju se istražiti, no veoma je moguće da se radilo o slučajnosti i da to nije nešto neočekivano kod tog dijela stanovništva.
U studijama o vakcini koronavirusa, Bellova paraliza češće se dešavala kao nusposljedica kod ljudi koji su primili vakcinu nego kod onih koji su primili placebo. (Bellova paraliza je privremena slabost ili blaža paraliza koja obično zahvata jednu stranu lica.) Međutim, veoma je važno napomenuti da se među općom populacijom Bellova paraliza javlja kod 15-20 ljudi na 100,000 ljudi svake godine. To je veća stopa od one koja se pojavila na ispitivanjima: četvero od 30,000 ljudi u Moderninim ispitivanjima (od kojih je jedno bilo u placebo grupi) i četvero od 44,000 ljudi u Pfizerovom ispitivanju razvilo je Bellovu paralizu.
Studije su ubrzane, preskočeni su neophodni koraci
Prije svega, vjerovatno je više naučnika radilo na ovoj jednoj stvari nego što su se ikada u historiji naučnici zajednički fokusirali na bilo koju drugu stvar. Tako da moramo očekivati napredak.
Jednako tako imali smo brojne početne prednosti. Mnogo preliminarnih i pretkliničkih studija već je bilo izvršeno na vakcinama koronavirusa zbog ranije pojave SARS-a, tj. teškog akutnog respiratornog sindroma. Pored svega toga, radi značajnih javnih ulaganja i zagarantiranog svjetskog tržišta, mnoge kompanije su odmah uložile mnogo sredstava u ovaj zadatak.
Kako bi Uprava za hranu i lijekove u Sjedinjenim Američkim Državama odobrila vakcine, one moraju imati jasne tri faze studije. Prva faza je mala (uključuje desetak ljudi) i fokusira se na sigurnost. Druga je veća (učestvuje možda na stotine ljudi), i uključuje ljude koji spadaju u rizične kategorije i fokusira se na sigurnost i na to da li postoji neka vrsta biološkog odgovora (posebno proizvodnja antitijela). Treća faza uključuje veća nasumična kontrolirana ispitivanja (na hiljade do desetine hiljada ljudi) i fokusira se na efikasnost (tj. prevenciju bolesti) i nuspojave. U slučaju vakcina protiv koronavirusa, proces je jako ubrzan, no sve ove faze su završene i recenzirane od strane Uprave za hranu i lijekove.
Isto tako fokusiramo se (s pravom) na nekoliko uspješnih vakcina. Mnoge kompanije su podbacile ili još uvijek pokušavaju razviti vakcinu. One vakcine koje su prošle sito i rešeto, temeljito su proučavane i za njih se pokazalo da su sigurne i efikasne.
Covid-19 je manje opasan od vakcine
Ljudi slušaju priče o rizicima i nuspojavama i misle da im je bolje da se ne vakcinišu. Uspoređuju te rizike sa savršenim zdravljem umjesto sa rizicima obolijevanja od Covida-19. No pretpostavljati da ćete biti savršeno zdravi je neopravdano s obzirom na to da je Covid-19 i dalje sveprisutan i opasan.
Vakcina koja je efikasna samo 70 posto nije vrijedna rizika
Kao i sa mnogim drugim stvarima u javnom zdravstvu, nemojte da očekujući savršenstvo odbijate ono što je dovoljno dobro. Odlično je što se u ispitivanjima pokazalo da su Modernine i Pfizerove vakcine oko 95 posto efikasne protiv simptomatske bolesti, no taj nivo efikasnosti nije neophodan. U ispitivanjima vakcine Jonasa Salaka protiv dječije paralize, ona se pokazala između 80 i 90 posto efikasnom, a opet je promijenila svijet.
Ovo je slično problemu s percepcijom s kojim se susrećemo u slučaju vakcine protiv sezonske gripe svake godine. Ljudi ih odbijaju zato što nisu „dovoljno dobre“, izostavljajući dio da su dobre. Što se više ljudi vakciniše, time ćemo više izbjeći obolijevanja i smrti. Najbolja vakcina protiv koronavirusa je ona koju možete dobiti čim prije.
Dr. Aaron E. Carroll je profesor pedijatrije u Medicinskoj školi pri Univerzitetu u Indijani i kolumnista u The New York Times. Često piše o istraživanjima i politikama u polju zdravstva.
Tekst je objavljen u The New York Times. S engleskog prevela: Amina Turudija, Prometej.ba
