Već nekoliko mjeseci diljem Bugarske održavaju se prosvjedi koji pozivaju na ostavku vlade zbog brojnih skandala vezanih uz korupciju i utaje poreza. Stranke oporbe pokušavaju iskoristiti situaciju u svoju korist, a među njima i Bugarska socijalistička stranka (BSP). Madlen Nikolova na tom primjeru analizira što se događa kad nominalno lijeva stranka preuzme diskurs o jednakosti pred zakonom i zanemari pitanja društvene nejednakosti.
Autor: Madlen Nikolova
Trenutni val antivladinih prosvjeda u Bugarskoj koji traže ostavku vlade premijera Bojka Borisova i državnog odvjetnika Ivana Geševa traje preko 100 dana, a skupovi se održavaju diljem države. Meta bijesa prosvjednika je vladajuća koalicija predvođena Borisovljevom strankom GERB, koju se smatra diskreditiranom zbog brojnih skandala vezanih uz korupciju i utaje poreza, kao i zbog kontroverznih građevinskih projekata na obali i duboke društvene krize. Nedavne ankete pokazuju da preko 65% stanovništva podržava prosvjed. No što oni točno žele? Oporba s lijeva i s desna poziva na nove parlamentarne izbore, međutim ti isti akteri zajedno s vladom i Geševim obećavaju raditi na stvarnoj, nestranačkoj jednakosti pred zakonom, zanemarujući pritom sveobuhvatnu društvenu nejednakost u državi. Glavne probleme s kojima se većina ljudi svakodnevno susreće – među ostalim niske plaće, veliku nezaposlenost i urušeni zdravstveni sustav – obje strane ostavljaju bez odgovora.
Ova manjkavost političkog diskursa ima dugu povijest u bugarskoj politici posljednjih 20 godina – sve stranke izbjegavaju govoriti o većem oslanjanju na redistributivne funkcije države u rješavanju nejednakosti i siromaštva, kako ne bi bile povezane sa starim socijalističkim režimom. To znači da na političkoj pozornici nema vjerodostojnog aktera koji bi se mogao pozabaviti društvenim nepravdama, a kamoli ponuditi stvarna rješenja.
Sukob bez ideoloških razlika
Dok se čini da sve manje ljudi sudjeluje u svakodnevnim prosvjedima u Sofiji, zahtjevi prosvjednika stekli su odobravanje predavača na fakultetima i umjetničko-kulturne scene. Čak su se i studenti priključili zahtjevima za ostavku, organizirajući prosvjed ispred Sveučilišta u Sofiji. Međutim, možda najvažnija činjenica jest da pokret uživa široku podršku izvan glavnog grada, u regionalnim gradovima i naseljima.
Unatoč ponešto padajućoj vidljivosti pokreta, njegova popularnost prisilila je političke stranke diljem spektra da se okrenu protiv vlade. Posljednjih mjeseci stvorio se međustranački konsenzus na europskom nivou, s dosad neviđenim zajedničkim trudom lijevih i desnih zastupnika Bugarske koji su tražili da se na razini EU osudi nedostatak demokratske kontrole nad bugarskim državnim odvjetnikom, neučinkovito kažnjavanje korupcije na visokoj razini i smanjene slobode tiska. Europska pučka stranka, stranka desnog centra čiji je član stranka GERB, odbila je podržati rezoluciju, ali ona je ipak izglasana zahvaljujući glasovima grupe Renew Europe (Obnovimo Europu), socijalista i demokrata, GUE/NGL i Zelenih/EFA.
Iako su GERB i neke osobe s ljevice odbacili taj potez kao plod djetinjastog i autokolonizatorskog refleksa da se traži odobrenje Zapada, to je donekle učinkovito otklonilo imidž GERB-a kao lojalnog partnera Angele Merkel i EPP-a na Balkanu. Prve napetosti u odnosu između Merkeline Kršćansko-demokratske unije (CDU) i njezinog vjernog istočnoeuropskog partnera pojavile su se već u rujnu kada je član CDU-a Gunther Krichbaum, predsjednik Odbora za europske poslove u Njemačkom parlamentu, izrazio brigu po pitanju korupcije i vladavine zakona u Bugarskoj.
GERB odbija raspisati izvanredne izbore, ukazujući na to da su parlamentarni izbori ionako zakazani za ožujak 2021. i tvrdeći da bi bilo neodgovorno odstupiti za vrijeme pandemije korona virusa. Taj stav je izrazio i GERB-ov koalicijski partner, radikalno desna stranka VMRO, u svom očajničkom pokušaju da se dokopa moći. Zastupnici te stranke tražili su ustavni amandman o tome da je brak zajednica žene i muškarca, čime bi se zacementirao neustavni status istospolnih brakova, kao i uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Povrh svega, stranka je pokrenula agresivnu kampanju protiv knjige o spolnom odgoju za tinejdžere zbog “promicanja masturbacije“. Liberalno-desni Pokret za prava i slobode (DPS) koji inače podržava prijedloge GERB-a u parlamentu, također je zatražio ostavku vlade, kao i predsjednika parlamenta.
Sada, samo nekoliko mjeseci od parlamentarnih izbora, Bugarska socijalistička stranka (BSP) odlučila je ozbiljno izazvati vladu – ne putem promicanja svog tradicionalnog “konzervativno socijalističkog“ programa, već pokušajem da zadobije povjerenje a time i glasove prosvjednika i onih koji ih podržavaju. To je bilo očito prilikom nedavnog parlamentarnog saslušanja bugarskog državnog odvjetnika, kada je nekoliko zastupnika Bugarske socijalističke stranke iznijelo ozbiljne optužbe da državni odvjetnik nije djelovao neovisno od političkih i korporativnih interesa.
Vladajućoj koaliciji, koja se sastoji od GERB-a i dvije radikalno desne stranke (VMRO i Nacionalna fronta za spas Bugarske, NFSB), tako je preostao mali broj političkih partnera, iako između nje i njenih protivnika nema stvarnih ideoloških razlika. Zasad, ipak, koalicija i dalje ima parlamentarnu većinu i može računati na stabilnost do izbora idućeg ožujka. Trenutne ankete predviđaju gotovo jednake postotke glasova za GERB i BSP, a nakon njih slijedi “Napad”, desničarska stranka koju je osnovao popularni voditelj talk showa Volen Siderov i desno-liberalna stranka “Da, Bugarska”, koja ima značajnu ulogu u prosvjedima.
Iluzija jednakosti pred zakonom
Gotovo potpuni izostanak ideoloških sukoba u bugarskom stranačkom krajoliku dijelom je posljedica širokog političkog konsenzusa koji se pojavio nakon pada socijalizma devedesetih, o tome da je odgovornost države osigurati jednakost pred zakonom, boriti se protiv korupcije i malo što drugo. Ovaj je konsenzus doveo do toga da službena politika ignorira krajnju društvenu nejednakost u državi. Razlike između lijevog i desnog postale su sve manje bitne, što je istovremeno omogućilo strankama desnice da povremeno uvode mjere socijalne države na svoju političku korist.
BSP-ove kritike na račun državnog odvjetnika Ivana Geševa, na primjer, fokusiraju se na pitanja koja se kreću od njegovog selektivnog kažnjavanja oligarha (gotovo isključivo suparnika poduzeća bliskih vladi) do njegovih navodnih neprovjerenih ovlasti i vlastitog de facto imuniteta od državnog tužiteljstva. Gešev tvrdi da su bugarski Kazneni zakon i Zakonik o kaznenom postupku, koje ismijava kao ostatke socijalizma, postavili previsoku ljestvicu u pogledu standarda dokaza koje traže. To neprijateljstvo prema pravnom postupku glavna je točka prijepora s oporbom.
Drugi proizvod bugarskog političkog konsenzusa je praktički sveprisutna antikorupcijska retorika. Na nedavnom parlamentarnom saslušanju, Gešev, i sam često optuživan za korupciju, predstavio je ono što je nazvao “impresivnim i dosad neviđenim“ rezultatima borbe tužiteljstva protiv “svakodnevnih zločina“ – šifra za ono što neki zamišljaju kao “zločine Roma“, poput malih krađa i prijevara – i prijevara većeg kalibra koje uključuju fondove EU. Dok se Gešev hvali velikim brojem slučajeva korupcije na sudovima, zastupnik BSP-a Filip Popov istaknuo je ogroman broj (često manjih) zločina na koje se odnosi pojam korupcije, što omogućava tužiteljstvu da preuveličaju svoje napore u borbi protiv nje. BSP je čak doveo u pitanje potrebu za Specijaliziranim antikorupcijskim sudom – ključnim postignućem desetogodišnje vladavine GERB-a.
Osim neovisnosti i učinkovitosti pravosuđa, oporbene stranke svih boja često kritiziraju GERB zbog navodnog “populizma” kada sporadično odgovara na neke društvene potrebe. Te su denuncijacije proizvod šireg skepticizma oporbe u odnosu na redistributivnu ulogu države, zajedno s reakcionarnim ekonomskim svjetonazorima. Nedavni primjer kako se ovo odigrava u bugarskoj politici dogodio se ove jeseni, kada je vlada predvođena GERB-om pokušala ublažiti socijalne sukobe i rastuće nepovjerenje javnosti predlažući socijalne reforme za koje je tvrdila da su “zakašnjele”. Nakon neznatnog povećanja minimalnih i maksimalnih mirovina još u srpnju, ministrica rada i socijalne politike Denica Sačeva predložila je još jedno povećanje maksimalne mirovine, koje bi se financiralo blagim povećanjem doprinosa za one s visokim prihodima. Najmanje sretni s prijedlogom bili su predstavnici stranke “Da, Bugarska“ koji su na prijedlog GERB-a gledali kao na “populističku” mjeru koja će najviše pogoditi osobe s visokim dohotkom – unatoč činjenici da će i sami kasnije imati koristi od povećane maksimalne mirovine.
I desničari i BSP kritizirali su nedavni vladin prijedlog za dodjelu dječjih doplataka svim obiteljima, bez obzira na razinu prihoda, tvrdeći da je “skrivena agenda” prijedloga bilo neizravno kupovanje glasova na predstojećim izborima. Vlada je to predstavila kao jednak tretman svih obitelji i djece. Ova bi mjera dodatno umanjila ono malo što je preostalo od progresivnog karaktera socijalne države u Bugarskoj.
Čini se da svi glavni politički akteri, bilo da su “lijevi” ili desni, ignoriraju činjenicu da socijalna pravda po definiciji podrazumijeva nejednaka prava. Navodno “jednako pravo“ na dječje doplatke zanemaruje nejednakosti među obiteljima i dodatnu pomoć koja je nekima potrebna za podizanje djece. Čak i bugarski ustav jamči majkama posebnu državnu zaštitu poput plaćenog porodiljnog dopusta, besplatne porodničke skrbi i prilagođenih uvjeta rada. Slično tome, Ustav daje posebnu zaštitu djeci koja su ostala bez brige uže obitelji, starijim osobama i osobama s invaliditetom. Da pravda često zahtijeva upravo nejednako postupanje, nije baš kontroverzna izjava, osim za one koji žele proglasiti primat jednakosti pred zakonom samo da bi opravdali svoju regresivnu politiku.
Tko će popuniti vakuum?
Dok vladajuća koalicija nastoji ponovno osvojiti javnu podršku manjim reformama socijale politike, BSP – nominalno “socijalistička“ stranka koju se i dalje smatra glavnom ljevičarskom oporbenom strankom – ne radi dovoljno da privuče svoju tradicionalnu biračku bazu koju uglavnom čine umirovljenici, ljevičari i obespravljeni. Usred pandemije, kada više od pola milijuna Bugara nema zdravstveno osiguranje i ne može si priuštiti zdravstvenu skrb (a očekuje se da će taj broj narasti za 15% do kraja godine), većina stranaka ne radi puno da pomogne pogođenima društvenom krizom koju je izazvao Covid-19.
Da stvar bude gora, čelnica BSP-a Kornelija Ninova i dalje se spotiče o vlastite zaostale društvene stavove u svom inače opravdanom ogorčenju cinizmom vladajućih stranaka. Nedavno je zatražila od predsjednice parlamenta Cvete Karajančeve da podnese ostavku zbog prostačkih, seksističkih primjedbi koje je prema Karajančevoj izrekao njezin stranački kolega, sam Bojko Borisov – u osnovi je držeći odgovornom za grubo ponašanje premijera.
BSP se držao političkog konsenzusa koji uzdiže koncept jednakosti pred zakonom. Kao rezultat, BSP je odlučio baviti se apstraktnijim pitanjima koja su generalno oblast desničarskih stranaka, poput vladavine prava i diobe vlasti. To je stranku dovelo u odlučujuće nepovoljan položaj, jer se sama odrekla svoje jezgre putem koje bi se mogla učinkovito istaknuti kao oporba. To je sada još manje vjerojatno, nakon što je Ninova očistila vodstvo BSP-a od progresivnijih i “lijevijih“ članova stranke.
Napokon, državni odvjetnik također obećava da “neće praviti razliku između siromašnih i milijardera” i da će procesuirati sve kriminalce bez obzira na klasu. Ipak, problem je upravo u jednakoj snazi zakona koju tužiteljstvo tvrdi da vrši u ostvarivanju pravde. Čak i ako se nezakonite privatizacije ili korporativne utaje poreza počnu učinkovito procesuirati, ta su kaznena djela većih razmjera i stvaraju drugačiju i puno ekstremniju vrstu socijalne štete od sitnih zločina. Nedavni lapsus glavnog tajnika Ministarstva unutarnjih poslova indikativan je za popularne stavove – “Pravila vrijede za sve, bez obzira jesu li milijunaši ili pošteno zarađuju za život”. Ipak, u Bugarskoj se danas “jednaki standardi pravde” navodno primjenjuju na nejednake zločine. Bugarske političke stranke na kraju se prepiru oko pitanja koje će točno oligarhe kazneno goniti.
Trenutna situacija pokazuje brojne sličnosti s 2013., kada je vlada s BSP-om na čelu dala ostavku zbog optužbi sličnih onima koje su trenutno uperene protiv vladajuće koalicije. Sada bi BSP teoretski trebao iskoristiti slabost svog protivnika. Ipak, ušao je na pozornicu dugo nakon što su druge stranke već postavile uvjete rasprave, a na to je primoran samo zbog popularnosti trenutnih prosvjeda. Iako se doduše kaje zbog uvođenja izuzetno štetnog paušalnog poreza još 2008. godine i sada se zalaže za progresivnu poreznu reformu, BSP ne čini dovoljno da spasi ono što je preostalo od njegovog tradicionalnog biračkog tijela i privuče one koji su razočarani nepravednim tranzicijskim režimom raspodjele.
Bojko Borisov bio je na vlasti od 2009. godine. Njegova popularnost je znatno pala i trenutno je manje popularan nego ikada prije. No ako je BSP ozbiljan oko preuzimanja vlasti bez ulaska u koalicije s manje popularnim desničarskim strankama iduće godine, kao što tvrdi, mora adresirati bremeniti odnos između jednakosti pred zakonom (i socijalnom državom) i društvene nejednakosti u širem smislu. Dok se taj politički vakuum ne popuni, Bugarska će i dalje svjedočiti ciklusima međusobnih optužbi za korupciju i zlouporabu različitih frakcija političke elite, ali ne i stvarnim promjenama.
