Ja ne bih pustio da se pojavi ovaj članak. Prema mojemu mišljenju, njemački narod, a i biskupi i kler snose golemu krivicu zbog događanja u koncentracijskim logorima.
23. februar 1946: Pismo župniku Bernhardu Custodisu, Bonn
/Bernhard Custodis (1867-1951), od 1910. pa do smrti župnik Crkve Sv. Elizabete u Bonnu/
Dragi Custodise!
Od majke Werhahn dobio sam priloženi članak oca Pribilla sa zamolbom da se o njemu da sud. Budući da nemam adresu oca Pribilla, a majka Wehrhahn mi je priopćila da je preko Tebe dobila ovaj članak, vraćam ti ga u prilogu, sa zamolbom da se dostavi ocu Pribillu.
Ja ne bih pustio da se pojavi ovaj članak. Prema mojemu mišljenju, njemački narod, a i biskupi i kler snose golemu krivicu zbog događanja u koncentracijskim logorima.
Točno je da se nakon toga možda nije imalo više što učiniti. Krivica je počinjena ranije.
Njemački narod, a i biskupi i kler velikim dijelom, upustili su se u nacionalsocijalističku agitaciju.
On se gotovo bez otpora, čak djelomice s oduševljenjem, izjednačio na svim područjima koja su označena u članku.
U tome počiva njegova krivica.
No uostalom također se znalo – da se i nije znalo za događanja u logorima u njihovoj punoj mjeri – da su osobna sloboda, sva pravna načela gažena nogama, da su u koncentracijskim logorima činjene velike grozote, da su Gestapo, naše SS trupe, a djelomice i naše trupe u Poljskoj i Rusiji postupali s besprimjernim grozotama prema civilnom stanovništvu.
Pogromi Židova 1933. i 1938. zbivali su se potpuno javno.
Mi smo oficijelno obznanili umorstva talaca u Francuskoj.
Odista se dakle ne može tvrditi da javnost nije znala da su se nacionalsocijalistička vlast i vrhovna komanda stalno ogriješili u načelu o prirodno pravo, o Hašku konvenciju i o najjednostavnije propise čovječnosti.
Vjerujem da bi, da su biskupi svi zajedno jednog određenog dana javno s propovjedaonica zauzeli stav protiv toga, oni puno toga mogli spriječiti.
To se nije zbilo i za to nema isprike.
Da su biskupi zbog toga dospjeli u zatvor ili u koncentracijske logore, to ne bi bilo šteta, naprotiv.
Sve se to nije zbilo i zato je najbolje šutjeti.
Znam sigurno da se preminuli Papa (Pio XI, prim. prev.) točno slaže s mojom osudom.
Kako misli sadašnji Papa, ne znam.
Hvala puno za odašiljanje i srdačni pozdravi.
Tvoj
Adenauer
Izvor: Konrad Adenauer, Briefe über Deutschland 1945-1955. Eingeleitet und ausgewählt von Hans Peter Mensing aus der Rhöndorfer Ausgabe der Briefe. München 1999, str. 40-42.
S njemačkog preveo Mario Kopić
