Autorice teksta ‘odlazak radničke klase u raj’ podijelile su u dvije faze, od kojih je prvu obilježilo socijalističko razdoblje tijekom kojeg se pod pojmom radničke klase mislilo na srednji sloj. U tom periodu težilo se društvu blagostanja poznatom iz kapitalističkog svijeta. Taj je pojam rezultat vjerovanja kako su društvene nejednakosti dio klasnog pitanja koje bi se razriješilo ukidanjem imovinske nejednakosti.
U antropološkom tekstu koji su objavile Tea Škokić s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i Sanja Potkonjak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu navodi se kako je radnička klasa obrisana iz svijesti modernog Hrvatskog društva.
Iako radnici i radnice zaposleni u Hrvatskoj industriji smatraju kako pripadaju srednjoj klasi, tom vjerovanju ne idu u prilog stotine tisuća Hrvata i Hrvatica koji su nezaposlenie ili spadaju u kategoriju neplaćenih ili prekarnih radnika/ca.
KAKO SE NAVODI U TEKSTU, MNOGIE OD NJIH, PREMDA SEBE SMATRAJU SREDNJOM KLASOM, IMAJU SVE RAZLOGE PODRŽATI RADIKALNU TRANSFORMACIJU POLITIČKIH, EKONOMSKIH I KULTURNIH ODNOSA NA TOTALNO RASTROJENOJ POLUPERIFERIJI DRUŠTVA.
Autorice teksta ‘odlazak radničke klase u raj’ podijelile su u dvije faze, od kojih je prvu obilježilo socijalističko razdoblje tijekom kojeg se pod pojmom radničke klase mislilo na srednji sloj. U tom periodu težilo se društvu blagostanja poznatom iz kapitalističkog svijeta. Taj je pojam rezultat vjerovanja kako su društvene nejednakosti dio klasnog pitanja koje bi se razriješilo ukidanjem imovinske nejednakosti.
Jugoslavenski socijalistički model u ekonomskom pogledu bio je hibrid planske i tržišne ekonomije, s kapitalističkom idejom države blagostanja i komunističkom izvedbom socijalnih prava, objašnjavaju autorice.
Navode kako je potrošačka kultura socijalizma klasno pitanje riješila uspostavom jedinstvenog srednjeg sloja, dok se pojam radništva zazivao samo u prigodnim ideološkim manifestima vladajuće nomenclature.
NAKON ŠTO NAS JE NAKON 1990. GODINE KAPITALISTIČKA TRANZICIJA UNIŠTILA VIŠE OD RATA, NASTUPIO JE DRUGI KORAK ODLASKA RADNIČKE KLASE, A U HRVATSKOM DRUŠTVU POTPUNO JE IZBRISANO RODNO-PRAVNO NASLIJEĐE SOCIJALIZMA.
U prvih deset godina tranzicije razina nezaposlenosti popela se s osam na blizu 20 posto, odnosno na oko 30 posto, ako se uzmu obzir i oni koji nisu primali plaću. Istodobno, broj radnika koji su bili članovi sindikata pao je s 90 posto na 50 posto, dok se članstvo velikih sindikata prepolovilo, kažu autorice teksta.
Ako u obzir uzmemo podatke s početka 2015. godine, kada je zabilježeno 280 000 nezaposlenih i 15 000 zaposlenih kojie ne primaju plaću, a pripadnicie su niskokvalificiranih i srednjekvalificiranih slojeva radnikaca, tada je jasno da je riječ o radničkoj, odnosno srednjoj klasi koja je proglašena najvećim gubitnikom.
Nakon tranzicije potpuno je obrisano dosadašnje značenje radničke klase te je ista prognata iz društvene savjesti. Zbog toga rasprava o kapitalističkoj restauraciji postsocijalističkog razdoblja zanemaruje pitanje klasnih odnosa i postaje isključivo lament za nestankom srednje klase i njezina visokog životnog standarda.
