Tokom dve i po godine kako pripremam i uređujem ovu rubriku nije bilo teksta poput "Ja sam ponosni unuk partizana", koji je, raznošen i šerovan internetom, za kratko vreme izazvao tako brojne i emocijama nabijene komentare i reagovanja.
Autor: Rade Radovanović
Ako ratni zločini ne zastarevaju, sećanja Srđana Šušnice, pravnika i kulturologa, na zločine u Banjaluci tokom rata u BiH, a posebno njegova analiza posledica nacionalističkih i šovinističkih orgijanja "pobednika" u gradu, tek će naterati na reagovanja i one koji se po dužnosti bave ratnim zločinima i gaženjem ljudskih prava. Ako ne u Banjaluci i dejtonskoj BiH, a ono u Evropi koja tvrdi da počiva na vladavini prava... Zašto je ova lična ispovest tako iskreno i duboko pogodila na hiljade onih koji su je pročitali? Deo odgovora nudi sam Šušničin tekst...
Do kraja rata u Banjaluci je ubijeno oko 220 civila, a protjerano je oko 75.000 ljudi! Samo zato što su bili Muslimani ili Hrvati. A u Banjaluci nije bilo ni dana rata. Srbi su se odrekli svojih komšija i prijatelja za imaginarno ljotićevsko i velimirevićevsko srpstvo.
Uz pristanak autora prenosimo deo komentara i reagovanja na tekst "Ja sam ponosni unuk partizana" (Danas, 18-19. 07. 2015)
Grozdan Popović (sa sajta Danasa)
***
Kakav tekst, kakva ispovest - za dugo pamćenje! Srđan Šušnjica nam je jasno dao do znanja da današnja Banjaluka nije ista kao što je bila pre rata u BiH. Na upečatljiv način nam je objasnio koliku su štetu svekolikom srpstvu naneli oni koji su zaspali sa petokrakom a probudili se sa kokardom. Po nalogu Stojana Župljanina i SDS ubili su mu oca a za ubistvo su okrivili Muslimane i Hrvate. Ubice žive s njim u istom gradu a vlast ništa nije učinila da ih kazni. Baš me zanima da li će njih ipak stići pravda. Osećaj zavičajnosti je važan za svaki narod, pa i za Srbe. Živeli su vekovima zajedno sa Bošnjacima i Hrvatima a sad vladajuća garnitura nastoji da im to onemogući!
***
Josip M.
G. Šušnica, hvala Vam na ovom tekstu!
***
Esad Kučević
Sjajno. Ljudski i mirnodopski.
***
Milan Ovsištanin
Sve što nam naš vrli Krajišnik ispriča da se dešavalo u Banjoj Luci posle "rata" 1995, doživeli smo u Srbiji, takođe posle rata, 1945. Samo tada su Brozovi Krajišnici radili nama, ono što su bosanski Srbi radili Muslimanima. Treba samo umesto "Srbi" staviti "partizani" (tačnije Brozombi), umesto "Muslimani" čitati "Srbijanci" i imaćemo sliku prekodinsko-komunjarskog terora, koji još uvek traje (istina, u blažoj formi). Od prekrštavanja trgova i ulica, rušenja spomenika, preimenovanja sportskih društava u propagandne jedinice (tipa "Crvene zvezde i "Partizana"), itd, itd. U svetlosti ovih istorijskih činjenica lamentacija našeg Krajišnika deluje cinično, gotovo groteskno.
***
D. Tomić
Hvala za svaku napisanu riječ... Kad me neko pita odakle sam - ja kažem bivši Banjalučanin... Žalosno ali tako je!
***
Komentari na FB i društvenim mrežama
***
Bexim iz Italije
Hvala ti. Od srca. Ti si moje djetinjstvo, moj Borik. Ti si moj brat.
***
Teofik iz Hrvatske:
Vi ste istinito, hrabro i lijepo napisali kako je bilo i šta smo doživjeli u našoj Banjaluci. Moja porodica i ja smo doživjeli zlo u svome rodnom gradu; ponude za saradnju sa srpskim vlastima (prodaja obraza), smjene sa dužnosti (mene i supruge), izbacivanje sa posla, upad u stan, izbacivanje iz stana, fizički napad, spasavanje kćerke (pomogao nam je Srbin na vojnoj dužnosti), okretanje glave od jednog broja "prijatelja" srpske nacionalnosti, drugi su nam pomogli onoliko koliko su mogli i smijeli. Mogao bih još mnogo toga navesti, ovo je samo djelomična ilustracija istinitosti Vaših navoda. Zadovoljstvo je bilo čitati ovo što ste napisali. Pozdrav!
***
Zikrija iz Švedske
Nikad ne zaboraviti te ljude koji su pomagali kad je bilo najteže, a bilo ih je!
***
Dževad iz Švedske
Suze si mi natjerao na oči! Kao što je neko rekao: "Teško je bilo preživjeti, a još teže živjeti poslije." Hvala ti što podižeš svoj glas i što pišeš. Žao mi je što si zbog tvog starog, zbog svega. Hvala ti za ovaj tekst, rado djelim dalje...
***
Amira iz Austrije
Večeras nakon 22 godine života u izbjeglištvu kao samohrana majka, u tuđini i tuzi osjetih posebnu radost u mojoj duši čitajući ove tvoje retke, hrabri mladiću. Munjevitom brzinom prođoh kroz čitavu Banjaluku, moje dvorište iza Borčevog stadiona, ulicu mog djetinstva Maršala Tita, moju osnovnu školu kod kina Kozare, moju mladost i život i djetinjstvo mog sina koji je sa 17,5 god baš kako si pisao napustio svoje školske prijatelje. Hvala ti, Srđane, u naše ime!"
***
Sabiha iz Hrvatske
Draga gospođo Amira, nažalost ima nas puno istih sudbina!
***
Vedad iz Švedske
Nažalost sve napisano je istina i samo istina....
***
Mersad iz Hrvatske
Srdačan pozdrav sinu mog radnog kolege, pokojnog Miodraga Šušnice! Radio sam u nekadašnjem SUP-u kao krim-inspektor nekoliko godina, od 1975. do 1981. kada sam, po tadašnjoj kadrovskoj politici, prihvatio dužnost direktora u "Autoprevozu". Poznavao sam dobro tvog oca i nisam nikad povjerovao u motive i razloge koje su navodili povodom njegovog mučkog ubojstva. Prisustvovao sam njegovoj sahrani, to je najmanje što sam mogao učiniti. Imam uspomenu od njega, dvije male slike koje je naslikao tvoj stric, a koje mi je Miodrag poklonio. Javljam ti se zbog iskreno i pošteno napisanog članka o nekad i našem gradu Banjaluci, koji je dirnuo mnoge od nas čija su djeca svuda po svijetu, a nisu imali namjeru napuštati svoj rodni grad. Lijepo je znati da postoje oni koji žele i smiju napisati ono što im na srcu leži, jer smo zasuti drugačijom retorikom raznih novinara i novinarčića Dodikovog režima. Još jednom srdačan pozdrav iz Rijeke...! ***
Tanja iz Hrvatske
Tekst je divan i precizno tačan, već sam izgubila nadu da živi u Banjaluci još neko ko razumije srž problema. Najgore što se na laži i potiskivanju (a više je potiskivanje negoli zaborav) ne može graditi zdravo društvo.
Sigurna sam da ima još onih koji su smjeli ostati, a koji znaju tu istinu i kojima je "srce na pravom mjestu" i koji znaju da su Bosanci prije svega, no tužno je da se ne usude progovoriti, osobito ne javno.
Dvadeset godina indoktrinacije čuda čine. Kad se laž dovoljno često ponovi, ljudi je počnu prihvaćati kao istinu. Osobito ako ih motivira strah za sebe. Zato je važno da se i istina čuje. Srđane, svaka čast, hrabro je biti u BL i napisati to ovako javno.
***
Sabiha iz Hrvatske
Dragi moj Srđane, svaki tvoj tekst moja jedna suza, a kažu da jabuka ne pada daleko od stabla!
***
Suada iz Austrije
Ti si primjer kako je lako svakom razumjeti tvoje pisanje, jer je istinito. Dok muljatori namjerno žele lažima da se služe, i da sve zakukuljeno i uvrnuto prikazuju, kako bi opravdali svoje zle nakane. Vjerujem da bi tvoj tata bio ponosan na tebe.
***
Vjekoslav iz Njemačke
Srđane, sve si nas duboko dirnuo. Od srca HVALA !!!
***
Margareta iz Srbije
Hvala tebi što si normalan...
***
Nataša Sabo iz Španije
Dragi Srđane, od sinoć čitam "Ja sam ponosni unuk partizana". Ne može čovjek da prestane čitati... Ovo je najistinitiji tekst o tome kako smo i zašto većina mojih prijatelja i ja "otišli" iz našeg rodnog grada Banjaluke i BiH devedesetih... Sećam se dana kada je Srđanov otac likvidiran. Ne mogu da kažem ubijen, jer je to bila likvidacija. Bila sam tada možda 500 metara daleko od tog mesta u nekom kafiću. Sećam se ko je došao da mi to kaže... Sećam se da sam tražila Borisa, da je on tražio mene ... Da su naši roditelji tražili sve nas... Sećam se mračnih dana koji su došli... i da su ljudi posle te noći počeli da odlaze... Ja sam bila "poslata" u Kanadu sa 19 godina sa svojom sestrom koja je imala 14 ... Rečeno nam je da smo poslate u Kanadu na odmor dok se stvari ne poboljšaju u Bosni... Nikada se nisu poboljšale i mi nismo više dobrodošle tamo, pošto je moj otac hrvatski katolik... što sam saznala te godine ... a moja mama je Muslimanka... Mi smo odrasle kao Jugosloveni i nikada nismo bili religiozni, ali smo slavili sve praznike sa ljudima sa kojima smo živeli... Bilo je to najlepše detinjstvo koje dete može imati...
Shvatila sam da se više nikada nećemo vratiti kada je moj bliski rođak Boris "slučajno" ubijen... I kada je kuća koju je moj otac sagradio svojim rukama zapaljena i izgorela do pepela... I kada je moja mama poslata na službeni put a onda otpuštena uz zabranu povratka ... I kada je moj otac morao da da svoja kola i stan komšiji da bi mogao da pobegne iz tog pakla... Ja sam napustila Kanadu da bih se preselila u Španiju, i to je bio moj izbor. Ali ja nikada nisam OTIŠLA iz Banjaluke... Ne, mi smo izbačeni jer su prijatelji digli ruke od prijatelja!... Najbolje kod nas koji smo "otišli" je da mi ne mrzimo. Živimo okruženi različitim nacionalnostima i religijama i grlimo sve te različitosti ... Naša deca su odrasla učena da ne mrze nego da vole sve oko sebe... Nažalost po NEKE - ne možemo prosto da nestanemo da bi njima bilo lakše zbog zlodela koja su počinili. U Banjaluci se desilo to što se desilo! Nismo se svi probudili jednoga jutra rešeni da odemo - oterani smo!
***
Tanja iz Njemačke
Pročitala sam ovaj tekst u Danasu, odličan je... ali odličan! Ne znam kako s tim živjeti, ali u njemu su razlozi iz kojih ja nikad neću moći živjeti ni u Banjaluci, ni bilo gdje u Bosni. Hvala ti na tekstu, a nadam se da ću nekad moći doći na čitalačku grupu kada dođem na nekoliko sedmica u Banjaluku, ako je i dalje imate?
***
Selma iz Kanade
Dragi Srđane, ne postoje riječi kojima ti se mogu zahvaliti na objavljenom članku. Vjeruj da je jedan Musliman ili Hrvat koji su bili žrtve ratnog dešavanja u Banjaluci napisao isto, riječi ne bi imale istu jačinu kao tvoje. Uvijek sam govorila da su za mene počasni građani Srbi koji su ostali u Sarajevu. Pokušavam napraviti neku crnu rupu u mozgu svih ovih 20 godina. Ne misliti na prekinuto djetinjstvo i oduzetu mladost. A onda dođe tvoj članak i kao film sve se vrati. Molim Boga, ili kako ga kod ko naziva da tebi i tvojoj porodici da sve najbolje, da vam podari ljubav i mir u duši. Jako mi je žao zbog tvog tate. Ako ti to imalo može biti utjeha, gleda te sa boljeg mjesta ponosan na ljudinu koju je odgojio. Prvi put kad budem dolazila u BL javiću ti se. Hvala ti što si dokazao da na svijetu i dalje ima dobrih ljudi!
***
Tanja iz Švedske
Ej, sorry, ne dodajem ljude ovako na slijepo ali tvoj me članak toliko zdrmao, ne sjećam se kad sam posljednji put osjetila toliku radost sretanja Čovjeka :-)! Činjenica da pišeš odakle pišeš je ono što tvoj čin pravi herojskim. Svaka čast! Ja sam starija, '69. godište, bila sam na petoj godini Elektro faksa '92. ali količina fašizma i razočarenja su bili preveliki, otišla sam. Svako dobro, javi se. Možda i ja odavde mogu pomoći u borbi protiv fašizma! Još jednom, svaka čast, znam da nije lako ići tako nemalen ispod zvijezda ali, zaboga, neko mora spašavati čast čovječanstvu! Čujemo se.
***
Davor iz BiH
Želim da ti čestitam i pružim podršku bilo kog oblika u daljoj borbi protiv ljudske gluposti koja je neprocjenjiva.
***
Sanel iz Norveške
Gdje si Srđo, šta ima drug! Ne znam da li se sjećaš, išli smo zajedno u školu. Baš prošle godine sam te spominjo kad sam prolazio pored zgrade u BL gdje ti je baka živjela pa pričao djeci (imam ih dvoje) da si tu živio. Inače mog sina interesuje gdje mi je koji jaran živio, šta smo se igrali, itd. Pa mu pričam, pa eto naišli tako da sam se sjetio i tebe. Ja inače živim u Norveškoj od '93. U BL dolazim samo ljeti. Veliki pozdrav. Drago mi je što sam te našao...
***
Lili iz Austrije
Hvala na ovako napisanom tekstu o Banjaluci. Iako nisam iz tvog kraja, nisam skoro ništa ljepše pročitala. Lijepo je znati da u ovom "glupom" vremenu postoje ljudi takvi kao Vi. Svako dobro u životu i radu. Pozdrav iz Austrije.
***
Nenad iz Srbije
Fantastičan članak, druže, veliko bravo!!!!! Pozdrav, vidimo se!
***
Amela iz Amerike
Ćao. Vidim da nisi samo mene natjerao na razmišljanje nego hiljadu drugih ljudi. Već dugo čitam tvoje stvari i imam osjećaj da te znam ali nisam sigurna. U svakom slučaju znam da smo kad-tad, kako kažu, išli istom stranom ulice jer imamo iste uspomene i iste prijatelje iz grada koji je nekada bio BL. Bilo je suza čitajući ali bilo je i smijeha. Rasplakala su me imena nekih ljudi ... Znam da ti se neki zahvaljuju a da ima i onih koji te napadaju. U svakom slučaju se nadam da si svjestan - ponos si onog što je nekad bila BL.
***
Josip iz Njemačke
Hvala, drugar. Svaka čast na tekstu. Inače, nekad sam bio Banjalučanin iz Zalužana. Jučer sam prvi put u BL prespavao u hotelu, tako da je moj status turista tu sad konačan. Ljudi kao ti daju nadu da će bar neko jednom nekad ovoj djeci ispričati istinu o ovom gradu. Želim ti svako dobro. Živio!
***
Sabina iz Amerike
Svidio mi se jako tvoj članak. Drago mi je vidjeti da ima još u BL i onih što su preživjeli kolektivnu amneziju. Zadnji put kad sam bila tamo imala sam osjećaj da sam u zoni sumraka. Isti grad naizgled, a u biti totalno drugačiji. Na kraju sam ga tako i prihvatila. Kao nešto s čim ja više nemam nikakve veze. Pa mi je iz te perspektive bio puno ljepši.
***
Arijana iz BiH
Ćao Bosanac! LJepo je znati da nas ima!
***
DŽeneta iz BiH
Posebno i neizmjerno veliko hvala za tekst o BL koji sam odmah podijelila na svom wallu. Konačno se počelo otvoreno pisati o zataškavanju i šutnji. Ja sam jedna od rijetkih koja je sa majkom "zaglavila" čitav rat u svojoj rodnoj BL, pa sve do prvog kamenovanog UN-ovog autobusa kojim smo se odlučile "provozati" do Bihaća. Tako da sam sve osjetila, vidjela, prošla ... Još jednom veliko HVALA!
***
Ajla iz Švedske
Dragi Srđane, ako te ko razumije, to smo mi izgubljeni Banjalučani. Super tekst! Molim te čuvaj se i pazi se, radi svog djeteta. Ne dozvoli da ti se nešto desi! Ja sam ubjeđena da će doći do promjene možda ne tako brzo kao što mi želimo ali doći će. Veliki pozdrav!
***
Azra iz Amerike
Srđane, ne poznajemo se - ali dajete mi nadu, da ipak među nama, Krajišnicima, još ima Bosanaca i da ćemo se još jednom svi okupiti kao normalan svijet a ne kao torovi muslimana, Srba i Hrvata koji se gledaju preko žica, noževa i tenkova. Lijep pozdrav is izbjegličke Amerike!
***
Fatima iz Hrvatske
Dobar dan Srđane, drago mi je da smo postali virtualni prijatelji. Jako mi se svidio vaš članak o Banjaluci zbog vaše objektivnosti i istine o našem gradu i zbivanjima koja niko do sada nije napisao. Nisam nacionalista jer je u našem gradu stradao i srpski narod kao i ostala dva. Puno pozdrava!
***
DŽenis iz Švedske
Svaka ti čast, prijatelju, na iskrenosti i poštenju. Kamo sreće da je više ljudi koji cijene ono zajedničko što smo imali u prošlosti i da ima ljudi koji su spremni da se krene prema pomirenju i smanjivanju mržnje među nama. Hvala još jedanput!
***
Azra iz BiH:
Kad pročitam neke od stvari koje ste napisali, vrati mi se nada da u BL još uvijek ima kulture i tolerancije.... Samo ih malo "teže" za pronaći.... Pozdrav od studenta iz BL!
O sagovorniku ...
Srđan Šušnica, kulturolog, rođen je u Banjoj Luci 1976. Završio je banjalučku gimnaziju, potom diplomirao na Policijskoj akademiji u Beogradu, a nakon toga i na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci. Magistrirao je na Fakultetu za društvene nauke Univerziteta u LJubljani na programu Kulturologije. Bavi se kulturološkim istraživanjima bosanskih i balkanskih tema, pisanjem i društvenim aktivizmom okrenutim protiv kulture zaborava, historijskog revizionizma, nacionalizma i fašizma. Živi i radi u Banjoj Luci.
Izvor: Danas.rs
