Estonski otok Kihnu dom je jednom od posljednjih matrijarhalnih društava na svijetu. Prema posljednjem popisu stanovništva Kihnu naseljavaju 604 osobe, a za njih su odgovorne žene s otoka koje glavnu riječ drže već stoljećima. Prvo spominjanje Kihnua u povijesti zabilježeno je 1386. godine, dok još stariji povijesni izvori donose kako je otok bio poprište lova tuljana.
Josipa Vrankulj
Muškarci Kihnua tradicionalno se bave ribarstvom što dovodi do toga da svoje žene i djecu mjesecima moraju ostaviti samima na kopnu. Takav način života uzrokovao je da žene upravljaju otokom nastojeći zaštititi i očuvati ondašnju kulturu i tradiciju.
Upravo se narodna baština i tradicija smatraju važnima te ih svaki stanovnik Kihnua svakodnevno pokušava sačuvati, što podrazumijeva činjenicu da djeca pohađaju škole u kojima se koristi Kihnu dijalekt te se podučavaju svirati tradicionalne instrumente. Najvažniju ulogu u očuvanju tradicije imaju žene koje sa zadovoljstvom još uvijek svakodnevno nose tradicionalne Kihnu nošnje, napravljene od vune žarkih boja. Od posebnog značaja za otočane je pjevanje narodnih pjesama za vrijeme vjerskih obreda i ručne izrade tradicionalnih predmeta.
UNESCO Masterpieces 2003. godine prepoznaje Kihnu kulturu, posebno svadbenu ceremoniju, kao svjetski važnom te ju stavlja pod zaštitu kao baštinu čovječanstva. Također, na svojim stranicama UNESCO je objavio
preuzeto sa voxfeminae
