Korupcija, kriminal u institucijama sistema, nezakonito i netransparentno trošenje budžetskih sredstava, nerad policije i tužilaštava, nezakonite isplate budžetskih sredstava po raznim osnovama samo su neke od tema kojima se bave tzv. uzbunjivači ili zvizdači.
U današnjem društvu u kojem su novac i položaj dvije najvažnije stvari rijetki su oni koji su u stanju da prijave korupciju i tako ugroze svoj položaj. Ipak postoji mali broj uzbunjivača koji to rade.
Uzbunjivači su hrabrih pojedinaci koji se usuđuju prijaviti korupciju i kriminal kada ga uoče ili kada se on od njih uslovljava i traži. To su savjesni građani kojima su zakoni države u kojoj žive iznad njihovih ličnih interesa i stranačkih ukoliko su politički aktivni.
“Većina njih su pošteni građani koji cijene svoj obraz, svoje dostojanstvo i ponos i nisu ih spremni žrtvovati za bilo kakve ovosvjetske interese i koristi. To su osobe koje bez razmišljanja reaguju na korupciju i kriminal, prijavljuju ga i javno ga objavljuju bez imalo straha i razmišljanja i bez obzira na posljedice takvih svojih odluka”, rekao je se Besim Ajanović, član Udruženja “Uzbunjivači BiH”.
Štiti li zakon uzbunjivače u BiH?
Nažalost u našoj državi zakon ne štiti uzbunjivače i često su izloženi brojnim odmazdama i progonima.
“Da je država BiH kvalitetnim zakonom zaštitila te savjesne građane danas bi njihov broj bio mnogo veći i mnogi od njih djelovali bi javno a ne tajno. Zbog ove činjenice mi danas imamo mnogo više tzv.”tajnih” nego li “javnih” uzbunjivača i tako će i ostati sve dok država BiH ne usvoji kvalitetan zakon koji bi štitio te hrabre ljude”, istakao je Besim.
Na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine održanoj 27.01. Nacrt zakona o zaštiti uzbunjivača, odnosno prijavitelja korupcije u FBiH, koji je predložila zastupnica Naše stranke Sabina Ćudić, nije dobio potrebnu većinu glasova.
“Time je Parlament Federacije javnosti poslao jednu vrlo ružnu poruku o stanju u vlastitim redovima. Apsurdno je odbiti ovakav zakon koji zajednici donosi ogromnu korist po više osnova. Stav Parlamenta Federacije kazuje da ima dosta smeća u njihovim redovia. Da su oni čisti ovakva zakon im ne bi smeta”, naglasio je Besim.
S druge strane, korupcija i kriminal odnose ogroma budžetska sredstva u džepove pojedinaca, a zakon bi trebao zaustaviti odlive tih sredstava iz budžeta.
“Svatko onaj ko je protiv usvajanja ovakvih zakona morao bi biti predmetom provjera policijsko-pravosudnih organa ove države, jer takvi sigurno nisu čisti, nešto kriju i štite svoje interese na štetu države i njenih budžata. Istina predloženi zakon je na kvalitetniji način riješio zaštitu uzbunjivača od postojećeg zakona jer štiti sve prijavitelje korupcije, a ne samo one koji prijave korupciju u firmi i okruženju u kom rade i djeluju”, ističe Ajanović.
Zakonom nisu predviđena mnoga važna pitanja poput toga ko finansira uzbunjivača i kako zaštiti njihovu materijalnu sigurnost.
“Na jednom od seminara nam je prezentirano da uzbunjivači u SAD nakon prijave korupcije i kriminala imaju nagradu od države do 10% u odnosu na utvrđeni iznos korupcije. Od tih sredstava oni 10% uplate u Fond solidarnosti koji postoji u okviru udruženja uzbunjivača, a služi za materijalno zbrinjavanje uzbunjivača koji vrlo brzu dobiju otkaz i budu žrtve raznih progona. Takav jedan zakon treba BiH, jer bi on ohrabrio mnoge da prijavljuju kriminal i korupciju jer bi uzbunjivači bili potpuno zaštićeni i ne bi im bilo ugroženo zdravlje i egzistencija”, rekao je član Udruženja Uzbunjivača.
Primjer poznatih uzbunjivača
Edward Snowden i Julian Assange su danas u svijetu najpoznatiji uzbunjivači ili zviždači. Iz onoga što su oni prošli i prolaze i dalje najbolje se može vidjeti koliko je loš položaj uzbunjivača u svijetu. Da u svakoj državi u svijetu ima bar jedan Snowden svijet bi sigurno bio bolje mjesto.
“Snowden je izgleda mnogo bolje prošao od Assangea, jer uspio izbjeći izručenje. Njihovi primjeri na najbolji način pokazuju koliko je danas opasno biti uzbunjivač ili zviždač čak i u modernim svjetskim zemljama a na Balkanu pogotovo. Vrlo je teško nekada razlučiti šta je to interes države a šta interes javnosti, napravi li se loša procjena plaća se vrlo skupa cijena poput one koju plaćaju Snowden i Assange. Uzbunjivači su iz tih razloga vrlo često na teškim ispitima i velikim dilemama kako postupiti u određenim situacijama, a pogotovo mi u BiH, jednoj od balkanskih zemalja koja nema kvalitetan zakon koji bi zaštitio sve savjesne i odgovorne patriote ove države. Ono što rade na zapadu uzbunjivači ili zviždači je herojstvo, hrabrost i patriotizam jer je kod njih svaki građanin policajac. Njima je država i njen interes na prvom mjestu i mnogi zapadnjaci na taj način vole svoju državu. Kod nas su uzbunjivači i prijava kriminala i korupcije danas cinkanje, izdaja i kukavičluk, a kriminalci su najpošteniji i najugledniji članovi zajednice i, naravno, najveće patriote”, smatra Besim.
Zakonski zaštiti uzbunjivače
U našoj zemlji koja nije kvalitetno zakonski uredila ovu oblast teško je donekle opasno i nezahvalno biti uzbunjivač. To često nosi ogromne posljedice. Besim je na svojoj koži iskusio posljedice.
“Kada sam krenuo u ovaj projekat 2012. godine već do tada sam imao brojne medijske nastupe i poteze prema pravosudnim institucijama države. Do tada sam već bio žrtva brojnih odmazdi, prijetnji, presretanja, policijskih progona, montiranih krivičnih postupaka itd. Nisu mi bila pošteđena ni djeca, supruga, roditelji u osvetničkom pohodu Selman Salke i Milanović Sedžada. To se posebno pojačalo nakon moje krivične prijave koju sam 2011. godine podnio državnom tužiocu Čampari za organizirani kriminal protiv Vlade SBK u dva mandata na čelu sa Selman Salkom. Prijavu je zajedno sa mnom podnio i načelnik PU Jajce Pršlja Bare. Nažalost, ni nakon 10 godina nemam povratnu informaciju o sudbini tih prijava niti je bilo tko od prijavljenih procesuiran. To je bilo moje najveće razočarenje na kraju”, rekao je Besim.
Ipak, vjeruje da će stvari za uzbunjivače u našoj državi biti bolje.
“Hvala Bogu pa u institucijama ove države ima patriota koji žele pošteno da rade svoj posao policajca, inspektora, pripadnika OSA-e, SIPA-e, poreznog inspektora, tužioca, sudije itd. Takvi nam se svakodnevno javljaju, nude nam zaštitu i informacije uz našu garanciju da ih nećemo izdati. Danas je sve veći broj takvih koji žele da štite svoju državu, a ne njene lopove i koji žele pošteno da rade svoj posao. Nadam se da će se ovim promjenama u pravosudnom sistemu i dolazak Erika Larsena stvari okrenuti na bolje. Ja sam inače bolesni optimista i nikad se ne predajem. Vjerujem u Boga, a on je uvijek na strani pravde i istine i ljudi koji se za njih bore nikada ne mogu biti gubitnici”, zaključio je Ajanović.
E.O.
