Pravite planove za vrijeme kada sve ovo prođe, a proći će.
piše: Mišo Vidović
Ne provodite uz vijesti više od pola sata, ne morate baš sve slušati, savjet koji je preko medija nedavno uputio specijalista neuropsihijatar Osman Sinanović, profesor emeritus Univerziteta u Tuzli.
Profesor Sinanović, takođe, savjetuje da se ne poseže za lijekovima za smirenje, te preporučuje da se „osmisli vrijeme u izolaciji“.
Priznajem, postalo mi je dosadno biti u kući i to sada javno priznajem, ali znajući da moje sadašnje zdravsteno stanje u vrijeme aktuelne situacije nije pogodno za bilo kakve vanjske aktivnosti, držim se „izolacije“. Iako nadležni apeluju da se ne izlazi vani bez maske i rukavica kojih nedostaje, preciznije, nema u banjalučkim apotekama, uspio sam nabaviti ove artikle. Tako da su rijetki izlasci, poput onih do laboratorija da mi uzmu malo krvi ili do prodavnice, u posljednje vrijeme „obilježeni“ maskom i rukavicama. Istina, bilo je i momenata kada je pomisao da se moram „zakrabuljiti“ izazivala stanoviti protest, pa sam (ne)svjesno odbacivao takvu mogućnost. Padale su kritike okoline i članova porodice da se ne čuvam, ali valjda mi je urođena tvrdoglavost „govorila“ da neće „baje“ i virusi na mene.
Elem, dosadu sam uspio u određenoj mjeri „razbiti“: u šteku knjige i publikacije za koje u normalnim okolnostima nisam našao vremena. Uredno sam ih pročitao, ali sam se vratio i pojedinim djelima koja su još iz djetinjstva i prvih školskih dana bila i ostala značajna. Kada je jedan prijatelj upitao, kako između ostalog, prekraćujem vrijeme, odgovorih tako što ponovo čitam djela Branka Ćopića „Orlovi rano lete“, „Bašta sljezove boje“, sve ono što je nekada bila obavezna školska lektira. Čini se da je prijatelj ostao malo začuđen ovakvim odgovorom (možda je pomislio kako sam „napukao“), ali svako ima pravo na svoje mišljenje i stav.Naravno, nisam propustio ni još neka djela, poput „Vlaka u snijegu“, „Družbe Pere Kvržice“, itd.
Tako da panici nema mjesta, što je podvukao u svojoj izjavi i profesor Sinanović, a shodno njegovim preporukama sve manje vremena provodim uz vijesti. I počeo sam praviti planove za vrijeme kada sve ovo prođe. Strpljen spašen, čekam da se nakon svega život koliko toliko normalizuje. Između ostalog, i da ugostiteljski objekti počnu s radom. Proteklo je prilično vode Vrbasom otkako sam rekao „istorijsko NE“ bilo kakvoj vrsti alkoholnih pića, ali fale mi, na primjer, druženja kod moga prijatelja Minje, u „Alibabi-Dajaku“ - da se prebaci koja o nekadašnjim lijepim vremenima, o vremenima, ljudima i događajima, jednostavno, da se lijepim, ugodnim, ljudskim pričama i druženjima koliko toliko zamijeni „svakidašnja jadikovka“. Tako da planiram, čim se „skine“ zabrana rada kafana, pravac u „Alibabu-Dajak“ na kafu ili čaj i na, što bi se po starinski reklo, eglen i priču. Planiram da iz „Alibabe-Dajaka“, kako mi nedavno preporuči jedan urednik s televizije, počnem i istraživanje flore i faune Vrbasa.
Autor: Impuls
