Drugačija boja kože, maternji jezik, kultura i tradicija koju nose sa sobom u školu bi trebale biti prednosti naše djece, ali nažalost na to se gleda kao na mane i djeca često bivaju odbačena i isključena od druge djece
Romi u Bosni i Hercegovini su najbrojnija nacionalna manjina. Prema popisu iz 1991. godine, u BiH živi njih 8.000, dok svi izvještaji sa terena danas pokazuju da postoji mnogo veći broj Roma u našoj zemlji. Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine, koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, uz podršku OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, pokazao je da na teritoriji BiH živi oko 50.000 Roma.
U posljednjih nekoliko godina značajna su poboljšanja u integrisanju Roma u bosanskohercegovačko društvo. Uspostavljen je zakonodavni i institucionalni okvir. U javnosti, ipak, postoje predrasude i diskriminacija prema ovoj nacionalnoj manjini.
Ekstremno siromaštvo, nezaposlenost, neriješena stambena pitanja te preuranjene trudnoće kod djevojaka, samo su neki od problema sa kojima se svakodnevno susreće ova populacija. Veliki broj romske djece ne ide u školu, ali postoje i uspješni mladi Romi.
Azemina Tomljenović je trenutno na predpripremnom programu za magistarski na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i bivša koordinatorica za izradu akcionog plana u Opštini Centar Sarajevo. Ona je mišljenja da su najveći problemi sa kojima se susreće romska populacija stereotipi i diskriminacija i potpuna isključenost iz bosanskohercegovačkog društva.
“Drugačija boja kože, maternji jezik, kultura i tradicija koju nose sa sobom u školu bi trebale biti prednosti naše djece, ali nažalost na to se gleda kao na mane i djeca često bivaju odbačena i isključena od druge djece. Ekstremno siromaštvo je još jedan problem sa kojim se suočavaju romska djeca. Dok se druga djeca brinu da li će dobiti nove tenisice, naša djeca se brinu da li će imati knjigu, svesku, olovku, dovoljno toplu jaknu. Zbog svih različitosti, djeca su stavljena pred izazov uklapanja u nemilosrdno društvo opsjednuto materijalnim stvarima bez ikakvih mehanizama zaštite protiv diskriminacije”, mišljenja je Tomljenovićka.
Azemina ističe da je potrebno napraviti antidiskriminacijski priručnik u svim obrazovnim institucijama.
“Potrebno je uraditi obavezni set treninga za nastavno osoblje o prepoznavanju diskriminacije i njenom sprječavanju. Nekoliko lekcija u Mojoj okolini o romskoj kulturi, tradiciji i običajima. Jedan čas na kom svako dijete priča o svojoj kulturi i tradiciji, kao i obilježavanje dana Roma u školama. To je jedini način na koji se može smanjiti jaz između romske i neromske djece”, ističe Tomljenovićka.
Aldin Fafulović je NVO aktivista za prava Roma. Aktivan je u Udruženju “Mladi Romi” u Vitezu. Fafulović je rekao da je u posljednjih nekoliko godina aktivan odlazak svih, ne samo romske populacije i da zbog toga većina napušta obrazovanje.
“Mnogi su išli vani, u zemlje EU zbog čega su prekidali školovanje, a pri povratku u BiH se više nisu vraćali u školu. Osim toga, ima dosta slučajeva porodica koje ''rade'' na ulici, pa djecu ne idu u školu. Takva djeca, nažalost, u tom slučaju prose, onda Centar za socijalni rad obavlja svoj dio posla, što se pokazalo na neki način pozitivnim. Maloljetnu djecu koju su pronalazili na ulici su slali u domove za nezbrinutu djecu jer se roditelji nažalost nisu brinuli o njima, a sada ta djeca u domovima se obrazuju i rade na kreiranju svoje budućnosti bez da su na ulici”, kaže Fafulović.
Gazmend Januzi je viši referent za nacionalne manjine u Centru za socijalni rad KS. Na terenu se bori protiv prosjačenja.
“Zajedno sa kolegama idemo na teren tamo gdje se nalazi romska populacija, odnosno djeca koja se bave radom na ulici. Vršimo evidentiranje, razgovaramo s njima, upućujemo ih u obrazovni sistem, upućujemo ih u dnevne centre, te ih upoznajemo sa uslugama koje mogu ostvariti u službi Centra za socijalni rad. Također, za dobrobit i zaštitu djeteta radimo i zbrinjavanje odnosno smještaj, u situacijama da osjetimo da ima potrebe za time”, ističe Januzi.
Romski jezik skoro i ne postoji u BiH
U Bosni i Hercegovini se romski jezik skoro i ne koristi. Koriste ga samo stariji, uglavnom iz romske populacije.
“Bilo je pokušaja da se na Filozofskom fakultetu otvori katedra za romski jezik, ali naše društvo još nije na tom nivou razvoja da bi dalo prostor i drugim narodima da uživaju jednaka prava učenja jezika. Možda jednog dana, kada jezik prestane da bude političko pitanje u našoj zemlji, i romski jezik dobije priliku. Do tada, majke će prenositi usmenim putem na svoju djecu znanje o romskom jeziku“, priča Azemina Tomljenović.
Sličnog mišljenja je i Aldin Fafulović. Smatra da romski jezik danas najčešće koriste roditelji, dok mladi nisu toliko upoznati sa romskim jezikom.
“Osobno znam par riječi, ali eto bitno je da se radi na očuvanju kulture i tradicije i da se ne zaboravi. Trenutno živim u Zagrebu, gdje je prije par godina pokrenut diplomski studij romistike na Filozofskom fakultetu, gdje studenti imaju priliku izučavati indologiju i dalekoistočne studije, romski jezik između ostalog. Nadam se da će takvo što uskoro biti i u BiH”, rekao je Fafulović.
Inkluzija jako bitna za Rome
Azemina Tomljenović je mišljenja da osim očuvanja kulture i tradicije Roma, inkluzija i inkluzivni programi su jako bitni za romsku populaciju radi bolje integracije.
“Postoje inkluzivni programi na lokalnim nivoima koji su usvojeni, ali je zatajila njihova implementacija. Postavlja se pitanje zašto? Da li je to zbog nepoznavanja instrumenata koji bi doveli do implementacije, nepostojanja političke volje ili jednostavno zbog nedovoljne zrelosti romskog pokreta, ostaje da se vidi. Ali važno je da se shvati da sve dok mi Romi ne iznjedrimo dovoljan broj visokoobrazovanih Roma koji će predstavljati kritičnu masu potrebnu za vršenje pritisaka na implementaciju inkluzivnih programa, neće biti nekog velikog napretka”, istakla je.
Milan Ilić
